Ajmo opet o histeriji. Ovaj vikend me je dijete iscjedilo i doguralo do ruba zivaca. Na kraju sam s muzom otisla u goste, a malog ostavila kod dede i bake. Cijelim putem sam se osjecala ko losa mama, u stilu kak sam ga se rjesila. A fakat vise nisam mogla. Upravo ono - vristanje, plakanje. Hoce sok, dam sok, vristi nece sok, ok maknem sok, poplavi i vristi hoce sok itd. Ima frustracije kuzim, ko ih nema, al zbilja moras imat konjske zivce. Navecer kad smo dosli samo smo se mazili, on veseo, ja sa ogromnom krivnjom sto sam ga ostavila. Moj mali bonbon. Mala maza. I evo, pocinje novi tjedan i sve ispocetka.