Naš mali anđelić

[blue angel]

Inspirirana Vašim pričama s poroda odlučila sam i svoju podijeliti s Vama.Naša priča počinje još prije 4 godine kada smo shvatili da nam nedostaje još netko da budemo prava mala obitelj.Nakon raznih pretraga i obavljenog hsg-a i laparoskopije napokon sam uspjela ostati trudna.Od tada našoj sreći nema kraja.Zauvijek ću pamtiti onaj plusić na testu u 4.00 sata ujutro i moju malu mrvicu od 11 mm na 1. ultrazvuku te otkucaje tog malog srca u meni.Trudnoća je tekla uredno osim vodene ciste od 5 cm i hematoma utvrđenog na početku trudnoće odnosno sa 7 tjedana.Ali osjećala sam da će sve biti u redu,kako je i bilo.Sve se povuklo i nestalo u mjesec dana i od tada je sve bilo savršeno.Sve sam super podnosila i puno se kretala.Došao je i dan termina kada sam otišla na kontrolni pregled u KBC Rijeka.Pregledom je ustanovljeno da nema nikakvih novosti i da sam potpuno zatvorena.Iako sam već s nestrpljenjem iščekivala porod,dobila sam iznenađenje kakvom se nisam nadala.Te večeri, 22.09.07. sam išla leći oko 23.30 sati i za sat vremena me probudio osjećaj da sam sva mokra.I nisam se prevarila,bio je to vodenjak.Polako smo se uputili prema rodilištu gdje smo stigli oko 01.15. Muž me otpratio do prostorije prije predrađaone a on se vratio riješiti papirologiju.Priključili su me na ctg koji je bilježio slabe trudove i nakon što me doktor pregledao ustanovio je da sam otvorena samo 1.5 cm.Rekao je sestri da me u 5.30 priključi na drip.Nakon toga je uslijedio klistir i tuširanje a zatim predrađaona.Tamo sam imala društvo i kad nisam bila priključena na ctg sam mogla odšetati do wc-a.Prostorija je bila u polumraku pa sam mogla i odrijemati u početku.U 5.30 je došla sestra i priključila me na drip i to mi je bio najgori dio poroda jer sam od tada doslovno bila prikovana za krevet.To mi nikako nije odgovaralo pogotovo kad su trudovi oko 7.00 sati bili toliko jaki da se nisam mogla namjestiti na krevetu.Prebacivala sam se s jednog boka na drugi i na kraju sam sjela jer mi je to najviše pasalo.Trudovi su doslovce išli jedan za drugim i nisam imala odmora.Misleći da će sve to trajati još satima zatražila sam epiduralnu ali rečeno mi je da doktor dolazi oko 10.00 sati i da bez njega ne mogu ništa.Mislila sam da bol neće nikad prestati.Umjesto doktora dočekala sam odlazak u rađaonu kad sam oko 10.00 sati dobila nagon za tiskanjem.Legla sam na stol na lijevi bok i prodisavala trudove.Opet sam tražila epiduralnu i babica mi je rekla da probamo tiskati.A zatim je rekla da se vidi kosica :? Bila sam uvjerena da se šali sa mnom ."Još par trudova i beba je vani" kaže babica.U međuvremenu je stigao i moj muž i tada sam dobila svu snagu svijeta.Ti zadnji trudovi nisu uopće boljeli,osjetila sam samo izlazak glavice dok su doktori i sestre okupljeni oko mene vikali:"Bravo,bravo,još malo!"Bilo je lijepo čuti to ohrabrivanje i bila sam ponosna što nisam ni glasa pustila.Rođenje naše princeze je trenutak koji ćemo pamtiti cijeli život i on je ostavio neki čarobni trag u nama.Kad sam dobila svoju bebu u zagrljaj i vrijeme je stalo za nas troje.Osjećala sam njenu toplinu i mirisnu kosicu i samo sam je mazila.Za to vrijeme su me sašili jer su napravili epiziotomiju.Ništa od toga nisam ni osjetila.Odmah sam odvezena u sobu i bebu sam dobila nakon 4 sata a od tada smo nerazdvojne.Sada je već prava gugutalica i svaki svoj trenutak poklanjam njoj jer je ona dugo čekano i željeno dijete.Moj porod je za mene lijepo iskustvo jer sva bol se zaboravi u trenutku kada vas pogledaju snene oči vašeg malog anđela...

[mamma san]

Čestitam ti na maloj princezi!

[anima]

[andiko]

Čestitam

[mali karlo]

čestitam

[mali tin]