Ja sam mama i prosvjetni djelatnik kao i neke kolegice koje su ovdje već pisale, ali! Nikakav mi papir ne treba da bih djetetu pristupila individualno (a u razredu imam i po 30-oro djece) jer ih vidim, procjenim i osjetim njihove poteškoće. Kad se hoće, može se sve! Zadatak, dva manje uvijek se može napisati na poseban papirić i dati djetetu ili mu ostaviti više vremena da riješi potrebno. I nikakva inspekcija mi ne može osporiti oj način rada ako ide u djetetovu korist, a to je najvažnije, zar ne? I nikada mi nije teško napisati nešto posebno, potrošiti vrijeme na to jer ovaj se posao ne radi zbog velikih novaca! Kao mama ne bih baš odlučila tako lako da se mome djetetu napiše nešto jer iz prakse znam kako to ide. Probala bih do krajnjih granica upregnuti sebe i dijete da to riješimo ovako. Ja bih poslušala logopedicu.