Da, slažem se u onom dijelu da riječ upregnuti može izgledati, tj. zvučati vrlo oštro i u apsolutnoj suprotnosti s onim što sam mislila, a mislila sam dati sebe koliko je god potrebno, smisliti načine na koje bih učila s njim, da mu bude zanimljivije, lakše, pristupačnije. To sam mislila.
Ja živim u malom mjestu (a nije li većina takvih?) u kojem se sve o svakom zna. Možda sam zato i tako uvjerena da dijete s papirom nikada neće raditi na blagajni već će uvijek popunjavati police i slično. Dijete jedne meni drage osobe doživjelo je tešku prometnu nesreću iz koje se jedva jedvice živ izvukao, sve je učio ponovno iako je bio već dječačić pred školu. Pri upisu u prvi razred savjetovano joj je da ga upiše drugačije od druge djece, a djelatnik te škole joj je savjetovao da ne jer će dijete tako biti unazađeno. Poslušala ga je. Danas je taj mladić na fakultetu jer je "upregnula" sebe, njega, poznanike. No, mislim da možemo samo iznijeti vlastito mišljenje ili primjer koji smo doživjeli, a ne se ovako navlačiti jer je ionako na roditelju, koji najbolje poznaje svoje dijete, da donese odluku.
I da, nije svima jasno da se ovaj posao ne radi zbog novaca!