Moja curica ima 6 mj. Spada u onu skupinu beba koje se ne izražavaju plakanjem već nervoznim "šprintanjem" (ili u rijeđem slučaju mlatara rukicama), gunđa, brunda.
Noću bi mi se uglavnom jednom probudila (teoretski vrijeme za papanje jer je bi prošlo nekih 4 sata), ja bi ju automatski digla i nahranila.
E sad; ona je neki dan prospavala noć, a kada se probudila u običajeno vrijeme (oko 7), mislila sam da će biti gladna kao zvijer, ali na moje iznenađenje, ona nije pokazivala nikave znakove gladi, pa je jela malo kasnije, kao i uobičajejeno.
KAKO DJECA PRESTJU JESTI NOĆU? - DA LI IM JE POTRBNA NAŠA "POMOĆ"?
Logično bi mi bilo:
Ako traži jesti, ako je gladna - daj joj, a ako ne traži nemoj ju trpati, ali kad moje dijete
ne zna tražiti jesti ...
Noćas se probudila i nisam ju digla da ju nahranim. Htjela sam ju pustiti da vidim hoće li počet gunđat ili bilo što, što bi mi moglo ukazati na glad, ali ništa...
Ona je budna čekala mamu..

... pa se okrenula na trbuh... pa bi se digla u klečeći položaj i pogledala bi me ovako :/ kao da si misli: "A valjda još nije vrijeme. Mama (valjda) zna... " , pa bi joj pala glava od pospanosti. Mirna minuticu, dvije, pa opet na koljena, digne glavu, isiti pogled... čeka... I ponovo, i ponovo... (Svaki put sam mislila da je zadnji, ali ...)
To je trajalo SAT I POL!!!
(Ima li netko bić da se kaznim??)
...SVE TO JER MI NEKA BUBA ZUJI DA JU JA MOŽDA NOĆU ŠOPAM BESPOTREBNO, A ONA POSLUŠNA, JEDE.
JEDE LI ONA MOŽDA IZ NAVIKE??
:?
