 |
|||
Engleski jezik
Imali smo roditeljski i ponudili su našoj grupi da od jeseni krenemo s engleskim jezikom. U toj prvoj godini imali bi englesku radionicu 2x tjedno po 45 minuta. Naredne godine to bi bio poludnevni program. Radi se o dječici s 3. god. a dosta njih je i mlađe. Meni se ideja sviđa, što vi mislite o ranom učenju engl. jezika?
Mali mozak je ko spužva i šta nauči u toj dobi ostaje zauvijek.
Evo moj sa nepunih godinu ipo gledajući Baby TV govori "by", "see you"...
meni ništa ne nude a ako ponude ja sam ZA
nemam nijedan argument protiv
Ja nemam argument, ali imam sumnje kao apsolvent engleskoga (s položenom metodikom), dobra prijateljica učiteljice engleskoga koja je radila i s vrtićkom grupom, a i mama djeteta koje ide u vrtić s takvom opcijom.M.a.r.t.a prvotno napisa
Vrlo je važno dobro provjeriti tko će i kako raditi s tom djecom. Tako malena djeca ne smiju se engleskom jeziku podučavati u klasičnom smislu riječi. Ako je osoba koja s njima radi kompetentna u predškolskom učenju stranih jezika (a to često nije slučaj i treba dobro paziti!), onda sam za. Ako će se djeca igrati, slušati i pasivno upoznavati sa stranim jezikom, to je izvrsno za njih! Takva kvalitetna nastava puno će im značiti za kasnije svladavanje stranoga jezika.
ALI ako učiteljica ili ravnateljica (što je još češće slučaj) bude od djece tražila da uče stvari koje premašuju njihove kognitivne sposobnosti, napravit će više štete nego koristi. Naime, često je slučaj da se od klinaca počne očekivati nabrajanje boja, dana u tjednu, osnovnih brojeva... koje oni ni u hrvatskom ne znaju niti bi trebali znati do osnovne škole. Često je zabilježeno da djeca od koje se prerano očekivalo da uče reagiraju obrambenim mehanizmom i poslije, kad su u stanju korektno svladati strani jezik, to više uopće ne žele.
Zato s ranim učenjem -- oprez!
Engleski će im predavati jedna teta, koja je i Nini bila teta u jaslicama, a koja ima položenih 7 stupnjeva engleskog i još nešto državno položeno ne znam šta. Na roditeljskom je kružio program tog engleskog, i koliko sam ja uspjela vidjeti u tih par minutica čini mi se dosta jednostavno, upotreba engleskog u svakodnevnom životu, ništa preteško, ono dobar dan, doviđenja, pa ovo sam ja, ono si ti i sl.
Zapravo, nije bitno koliko engleskoga učiteljica zna nego koliko je upoznata s metodikom (ispravnim načinom) prenošenja stranog jezika maloj djeci. To je vrlo osjetljivo i vrlo specifično područje koje se drastično razlikuje od učenja bilo kojeg drugog predmeta, jer djeca jeziku pristupaju drugačije nego ostalom znanju, obzirom da ga usvajaju situacijski. Zato bi za tako malu djecu bilo čak i bolje da slušaju izvornoga govornika koji ima spontani i ležerni pristup jeziku, nego nekoga tko bi mu mogao pristupiti previše "školski".
Dakle, nije problem sadržaj, nego način predavanja, a priznajem da je to malo teško znati unaprijed. Važno je da se od djece te dobi ne očekuje da nešto stvarno nauče, osim onoga što spontano usvoje kroz igru i pjesmice. Rano učenje zapravo nije učenje, nego podloga kasnijem usvajanju jezika. Ako žena to zna, uopće nema problema i, kao što sam rekla, za djecu može biti samo korisno.
najgori predavači ikad - bili su mi izvorni govornici (engleski, francuski). isto tako i kikici (engleski).
prema našem iskustvu (dakle isključujem generalizaciju) - izvorni govornici koji predaju jezik - manje su dobri od "školskog" pristupa. nasuprot tome - neformalni kontakti s izvornim govornicima su izvanredna dopuna. tako da je kikica već u drugom osnovne primala jednostavne poruke od engleza (telefonom), a u četvrtom je bila s njima u kamionu, i prenosila im moje upute o kretanju gradom - jer sam ja vozila ispred konvoja.
Pa teta je jako mlada, i zapravo nema nikakvog iskustva na tom području, osim što je teta u vrtiću. To će sad biti prvi put u našem vrtiću. Nadam se da će se još dodatno educirati.
Voljela bih da se javi još netko čije je dijete to prošlo, ili prolazi, pa da čujemo iz prve ruke kako klinci na to reagiraju.
Ja se mogu javiti kao dijete koje je to prošlo - odrasla sam u dvojezicnom svijetu gdje se doma razgovaralo na hrvatskom, a u jaslicama, vrticu i skoli na engleskom, a kasnije i na francuskom, i 100% podrzavam rano učenje jezika. Sada (i kao predavač i kao netko tko je to prošao u životu), mislim da nikad nije prerano da dijete nauči, i definitivno više nauči uz igru nego kasnije za klupom u školi.
Ja osobno koristim engleski kada sam nasamo sa svojom mazom, i ne mislim da joj time činim zlo...dapače - mislim da sve što nauči sada će joj olakšati učenje u budućnosti.
Dakle teta će naplaćivati učenje stranog jezika za koji zapravo nije kvalificirana?
Re: Engleski jezik
ovo je zapravo bazično pitanje.
mislim da je dobro.
ona je odg. sa zavrsenim stupnjevim eng. u dovoljnoj mjeri da provodi taj program. to sto je odg. bazicno meni daje dovoljno da budem pozitivna prema toj ideji, ona je strucnjak za rano ucenje djece, ne vjerujem da ce krenuti skolski na bubanje.Dakle teta će naplaćivati učenje stranog jezika za koji zapravo nije kvalificirana?
Da, koliko sam shvatila, nigdje prije nije to podučavala. Ali ne vidim u tom problem. Od nekuda mora početi. Vjerujem da će se truditi. Pedagoginja je naglasila da je kvalificirana za to. I da ima ovo sve što sam navela. U sestrinskom vrtiću postoji već program engleskog, možda je i tamo malo virnula da vidi kako to ide, nemam pojma. Ah, da sam bar prije roditeljskog otvorila ovaj topic, sad bi bila spremna s pitanjimaDakle teta će naplaćivati učenje stranog jezika za koji zapravo nije kvalificirana?
Ako ima neki državni ispit za to, onda ok.
moj je krenuo sa nepune 4, čak su mne i odgovarali da je premali. sad završava prvi stupanj, puno zna, puno razumije, izgovor je odličan
metoda učenja je da za zadaću imaju bojenje, a ona im priča pol engleski pol hrvatski u rečenici (npr. koji je ovo colour i drži bojicu u ruci). ispituje ih kroz igrice i mala natjecanja i klincima je super
ja sam zadovoljna, a i on je. no pressure
po meni je bolje da je tako kako jest - po struci teta u vrtiću sa nekakvim položenim ispitom engleskog nego prof engleskog za koje znamo da imaju pedagoško psihološku grupu predmeta, ali ipak se radi o predškolskom uzrastu.
Pa ovisi što podrazumijevaš pod "nekakvim" ispitom iz engleskog.
Moja kćer je u predškolskoj dobi učila engleski u školi stranih jezika Anglo.Ono što je nas privuklo je profesorica Ninakoja je imala super pristup tako maloj djeci.Ona je cijelo vrijeme njima pjevala i kroz igru i pjesmu djecu učila engleski.Moja je kćer naučila jako puno i bila je prezadovoljna.Također je učionica bila namješetana poput dječjeg vrtića,puna igračaka,strunjača i sa malim stolovima i stolcima.
Ta ista profesorica je i u zaprešičkim vrtićima podučavala djecu engleskom jeziku.Koliko znam svi su bili zadovoljni.
Teacher Nina je sada na porodiljskom i mi sa nestrpljenjem čekamo kad će se vratiti
Koliko je odgajateljica sa, ako sam dobro shvatila, završenim tečajem kompetentna da djecu uči engleski ne znam,ali mišljenja sam da se jezik najbolje i najkvalitetnije nauči u školi stranih jezika.
Također,mislim da vrtić ne bi smio dodatno naplaćivati poduku od odgajateljice koja već dobiva plaću i ovo bi bilo,po meni, samo nekakvo osvježenje u vrtićkom programu,jer dotična odgajateljica ne može djeci izdati diplome na kraju godine,što se u školama stranih jezika obavezno dobije.Tako da ni dijete na kraju nema baš nikakav dokaz,pa ni uspomenu da je prošlo određeni stupanj naobrazbe.
Naše iskustvo s engleskim u vrtiću je jako dobro. M. je išla od 4. godine, pjevali su pjesmice, igrali se... Uglavnom, MM i ja smo se pitali zašto plaćamo dodatnih 190 kn za to, ali M. se veselila pa smo mislili: "Neka, dijete je veselo pa....". I onda situacija: M. se igra na podu, zajedno gledamo neki film, ona više-manje ne gleda i u jednom trenutku kaže kako su krivo preveli riječi. Pročitala je titl, očito čula što je rečeno i uočila različitost. Tad nam je postalo jasno zašto smo plaćali jezik u vrtiću. To se dogodilo nakon 2,5 godine učenja. Krajem prvog razreda sasvim se lijepo sporazumjevala sa strancima kojima engleski nije materinji jezik.
Ako dijete veseli-ja sam uvijek za rano učenje jezika.
tanči, ta teta se treba dodatno pripremiti za sate, i uložiti dodatan trud. pretpostavljam da se to plaća (cifra naravno ne može biti kao u školi stranih jezika).
Radi se o pjesmicama i igricama na engleskom bez stručnih riječi i gramatike pa mislim da ne treba neka posebna mudrost. Naravno, teta treba znati jezik, ali mislim da je presudna predškolska struka.Pa ovisi što podrazumijevaš pod "nekakvim" ispitom iz engleskog.
Pa da, stvarno ne treba.Radi se o pjesmicama i igricama na engleskom bez stručnih riječi i gramatike pa mislim da ne treba neka posebna mudrost. Naravno, teta treba znati jezik, ali mislim da je presudna predškolska struka.Pa ovisi što podrazumijevaš pod "nekakvim" ispitom iz engleskog.
Anima, ako teta ima položen taj državni ispit, to zvuči kao dobra kombinacija.
Mislim da ćemo i mi krenuti s engleskim od jeseni (jan će tada imati 2 g i 10 mjeseci)..ali mi još nismo imali roditeljski :/
U kojem ste vi vrtiću?
U našem se slučaju ne radi o engleskom već njemačkom.
B je s 3 godine krenuo u njemačku grupu u vrtiću. To podrazumijeva redovan program s integriranim njemačkim jezikom. Njega to veseli, a i nas. Uče riječi i fraze kao u svakodnevnom životu, uz to i prigodne igre i pjesmice.
Obzirom da se radi o redovnom cjelodnevnom programu, tete su redovne odgajateljice koje imaju položene odgovarajuće stupnjeve njemačkog jezika (zaboravila točno koje) - certificirano pri Goethe institutu. Povremeno imaju i nekakve radne skupine za unapređenje svog rada (koliko sam shvatila postoje različite skupine, a njihova je baš za predškolske odgajatelje).
Vjerojatno slično vrijedi i za engleski.
U svakom slučaju, meni se čini da je to OK. Kad F navrši 3 godine i njega ćemo upisati u istu grupu, jer smo stvarno zadovoljni.
Oprosti, ali to stvarno nije točno. Upravo zato što ljudi misle da je lako podučavati djecu imamo ovakvo s*anje u obrazovnom kadru. A to počinje još u vrtiću. Koliko djece znaš koja mrze učiti? Čik pogodi zašto?Pa da, stvarno ne treba.
Predškolce je možda najteže učiti, jer oni to jednostavno ne rade kao mi odrasli, a ovo posebno vrijedi za (strani) jezik. Onaj tko misli da je to tako jednostavno, stvarno radi tešku grešku.
Ali predškolci uče kroz igru, znači, ako je teta zanimljiva i maštovita neće im biti problem naučiti "Hello, I am Sandy, this is Jill, my friend Jill, Hello"!
Ne očekujemo od njih da citiraju Shakespearea!
ajme, di si se toga sjetila...
"I'm Jack, this is Bill. My friend Bill. Hello!"
bože, kako sam staaara
Generacijooo
mi imamo loše iskustvo s profesoricama engleskog i učenjem jezika u vrtiću
promijenilo ih se u 3godine učenja 5 i zadnja je kao došla iz škole stranih jezika i ima sve završeno šta treba imati ali nezna raditi s djecom
jednostavno nezna pa su naše tete pokušavale objasniti neke stvari ali ne ona ima svoj plan i program i tako radi i gotovo
prvo se igraju pa onda kao bi trebali sjest i nešto učiti pa je onda nitko od djece ne sluša jer su se naravno razigrali
uglavnom moje dijete je odustalo i rekao je da mu je dosadno jer je uvijek teddy i vlakić
inače kad je počeo ići sam bila oduševljena i ja i on ali nije ništa naučio a onda mu je treću godinu i skroz dosadilo
dobila sam dojam da nijedna od tih profesorica u biti nezna raditi s tako malom djecom i zato mislim da je kod vas veliki plus šta je to teta koja je već radila s tolikom djecom
Pa to je upravo ono što cijelo vrijeme pokušavam reći: lakše je naučiti odraslu osobu da citira Shakespearea nego kikiće od 2, 3, 4 godine da biflaju ovaj divan primjer koji me vratio u djetinjstvo
I uglavnom, kao što sam već gore spominjala, nije problem u učiteljici koja zna svoj posao i djecu, nego u previše revnim ravnateljicama i/li roditeljima koji zahtijevaju uzrastu neprimjenjene rezultate.
To mi je sve jako aktualno, pa sam možda osjetljivija od prosječnog roditelja. NHF
Engleski
Evo našeg iskustva: mi smo u vrtiću imamo "engleske" grupe (jedan kat - 3 grupe) i tete s njima skoro stalno pričaju engleski tj. engleski i hrvatski miješano, na početku je prevladavao hrvatski, sada stvarno miješaju, kombiniraju pjesmice i hrvatske i engleske, kao i priče...Moj je vrtićanac puno riječi naučio, slaže i poneku rečenicu (ima 5 godina), ne uvijek gramatički ispravnu, ali uvijek razumljivu! I nema presing da uopće nešto "uči" jer je to zbilja neprimjetno, provučeno kroz svakodnevne aktivnosti.
I prema savjetima koje smo dobili na roditeljskom, nije dobro pitati ih što su naučili, jer uoće nemaju dojam niti to tretiraju kao "učenje"; veliki je uspjeh kada na pitanja ili molbu na engleskom dijete odgovori (svejedno, makar i na hrvatskom, znači da razumije), rečeno je naravno kako neće sva djeca imati isti fond riječi, ni lakoću govora jer će s više ili manje interesa i smisla, već prema vlastitim afinitetima, učiti. Uglavnom, ja sam jako zadovoljna
vrtićke grupe koje imaju integrirane razne programe, pa tako i strane jezike se dodatno plaćaju, 350 - 400 kn mjesečno
U našem vrtiću teta uči djecu engleski. Mi to ne plaćamo, ne znam ima li ona dodatak na plaću (nadam se da ima). Rekla bih da radi baš onako kako argenta piše - kroz igru, više su izloženi jeziku nego što ga uče. Uglavnom, veliki svi jako vole engleski, mali ga ili vole, ili ignoriraju i igraju se nečeg drugog. I A. je tu išao, i nije bilo nekog opipljivog znanja po završetku vrtića (doduše, nismo baš ni ispitivali), nego mu je jednostavno jezik malo ušao u uho. Po mom mišljenju, sasvim dovoljno za vrtić.
Da, mislim da je za djecu to najbolje što mogu dobiti u toj dobi i okruženju. Drugo je ono o čemu gore piše klamarica, kad su djeca izložena stranom jeziku u kontekstu, odnosno u stranoj zemlji. Petogodišnji klinac od jedne poznanice tako je nakon dva mjeseca u Indiji propričao hindi! Ali nitko ga ništa nije učio; sve je "pokupio" od svojih prijatelja na ulici, kroz igru i zabavu. Tako dobijete sretnu bilingvalnu djecu (a ne projektima u vrtiću/školi).
Moja cura gleda crtiće na engleskom i pjevamo TPR pjesmice, one u kojima se radi ono o čemu se pjeva (tipa "Kad si sretan"...) Pokupila je par izraza i riječi, dosta toga i krivo, ali je nikad ne ispravljam, samo svaki put ponovim točno.
Engleski ima tu prednost da ga djeca stalno čuju oko sebe, u pjesmama, crtićima, filmovima... pa je manja vjerojatnost da će njegovo uvođenje u vrtiću doživjeti kao nešto prisilno. Puno je teže to postići s njemačkim, o talijanskom ili francuskom da i ne govorim (osim, možda, u Istri).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom