Što je roditeljstvo?

[štrigica]

Pokušala sam vidit na pretražnik ali se očito roditelji spominju par puta previše pa blokira pretraživanje...


Mene zanima kako Vi vidite roditeljstvo i svoju ulogu...

a) moje dijete je bezgrešno, savršeno i uvijek su drugi krivi za ono što radi. povodljivo je i to mu je jedina mana zbog koje upadne u ˝nevolje˝

b) moje dijete griješi ali moja uloga je da mu ukažem njegove greške da bi iz njih naučilo za ubuduće, a to što ga vidim kao nesavršenu osobu samo dokazuje kako je bezuvjetno voljeti ipak moguće

[štrigica]

ja ko ja uvijek nedorečenim ostavljam svoje misli...

pod a je trebalo još pisati:

a) moje dijete je bezgrešno, savršeno i uvijek su drugi krivi za ono što radi. povodljivo je i to mu je jedina mana zbog koje upadne u ˝nevolje˝ ali ja ga beskrajno volim a to znači da mu se ne suprostavljam


i na kraju je još tebalo stajati: zašto tako mislite

[flower]

ja se ne nalazim niti u jednom opisu.

ne mogu reci da je bezgrsno, ali niti da je moja ULOGA da mu ukazujem na greske

[štrigica]

flower kako onda tvoje dijete uči? očekuješ li da samo izvlači pouke iz svojih grešaka ili?

nisam sad mislila da se roditeljstvo odnosi samo na ove dvije tvrdnje ali me zanima Vaše stajalište o ovome jer smo sličnu raspravu imali u društvu neki dan i bila mi je zanimljiva... neke mame vide svoju djecu kao svece a neke su ipak malo realnije po tom pitanju

[Lutonjica]

uopće ne gledam svoju djecu kroz kategoriju (bez)grešnosti.

obožavam ih cijele od glave do pete i najradije bih ih pojela

kao i svi ostali ljudi oko mene, svaka od njih ima svoje karakteristične osobine. neke od njih meni kao osobi više, a neke manje odgovaraju. oko onih koje mi ne odgovaraju pokušavam se ne živcirati (isto kao i s prijateljima, ili s MM-om, ili s roditeljima ... ).

a onda se opet vraćam na greške, ne kužim što točno misliš pod greške?
udari nekog? pretrči preko ceste? razbije čašu? na to si mislila ili?

[štrigica]

greške općenito - od razbijanja stvari (svojih, tuđih - ukazivanjem na neprikladno ponašanje učim ih materijalnoj vrijednosti stvari), malih laži (iz kojih učimo o istini i istinoljubivosti), preko pretrčavanja ceste bez pogledat (učimo se opasnosti)...

u društvu nerijetko djeca zajedno odrade neku psinu... poneki roditelj to ne priznaje - njegovo dijete to nije moglo napraviti, ono je dobro, nije zaslužilo predavanje i upozorenja o toj i toj stvari jer su sva ona druga djeca to napravila... ali ne i njegovo dijete... mene to živcira jer za sobom povlači neodgovornost djeteta i sakrivanje iza majke / oca kako ne bi odgovaralo za svoje postupke....

[Lutonjica]

aha, ja to ne zovem greške. ne zovem to nikako, zapravo

dakle, naravno da vidim kad moje dijete "pogriješi" i potpuno mi je normalno da "pogriješi".
s time da pravim veliku razliku između slučajnih i namjernih "pogrešaka". i jako jako su mi bitni uzroci "pogrešaka".

npr. ako slučajno razbije čašu, zajedno ćemo pospremiti nered i to je to. ako ju namjerno razbije, onda mi opet nema smisla razgovarati o vrijednosti imovine, nego čemo porazgovarati o tome što ju je navelo da to učini (ljutnja? bijes? privlačenje pažnje?) i probat ću joj ukazati kako da te negativne emocije riješi na prihvatljivije načine. s time da, ako je razbila tuđu čašu (slučajno ili namjerno), onda ćemo još probati naći način kako da se oduži za tu čašu.

u praksi se nažalost nekad desi da planem i na slučajne "pogreške" , ali srećom mi je starije dijete do sada samo naučilo koliko je važan uzrok ponašanja, pa me pogleda u oči i kaže : "nije u redu da se ljutiš, ovo je bilo slučajno"


isto kao što mi se ne sviđa taj stav da nečija djeca nikad nisu kriva, ne sviđa mi se ni onaj kad roditelji kažnjavaju svoju djecu za sve i svašta, a uopće ih ne pitaju kako se i zašto neka "pogreška" desila.

[štrigica]

isto kao što mi se ne sviđa taj stav da nečija djeca nikad nisu kriva, ne sviđa mi se ni onaj kad roditelji kažnjavaju svoju djecu za sve i svašta, a uopće ih ne pitaju kako se i zašto neka "pogreška" desila.

meni isto... naučio je da treba govoriti istinu i uvijek nađemo rješenje za sve što se dogodi... slučajno ili namjerno...

prije se najčešće događalo da on zapravo uopće ne razmisli o posljedicama svog čina pa bi mu bilo žao kad bi skužio što je napravio... ali nikad ga nisam tretirala na način da treba se bojati mojih reakcija na učinjeno pa da zbog toga skriva svoja djela

[koryanshea]

npr. ako slučajno razbije čašu, zajedno ćemo pospremiti nered i to je to. ako ju namjerno razbije, onda mi opet nema smisla razgovarati o vrijednosti imovine, nego čemo porazgovarati o tome što ju je navelo da to učini (ljutnja? bijes? privlačenje pažnje?) i probat ću joj ukazati kako da te negativne emocije riješi na prihvatljivije načine. s time da, ako je razbila tuđu čašu (slučajno ili namjerno), onda ćemo još probati naći način kako da se oduži za tu čašu.

restitucija! :D

[flower]

obožavam ih cijele od glave do pete i najradije bih ih pojela

ija svoju
inace potpisujem Lut.

[štrigica]

obožavam ih cijele od glave do pete i najradije bih ih pojela

ija svoju
inace potpisujem Lut.

vidite li u ovome obožavanju i njihove negativne osobine?
evo odmah ću stavit svog mlađega koji je škrtica do besvjesti... i ja ne mogu reć da mi je to preslatko ni da bih ga pojela zbog toga... zapravo pojila bi ga od muke kad nekome neće dat bombon...
ali i tu se trudim ukazat da je to pogrešno ...

[Anci]

vidite li u ovome obožavanju i njihove negativne osobine?

Moja djeca nemaju takvih osobina

Moram potpisati Lutonjicu u ovome:

aha, ja to ne zovem greške. ne zovem to nikako, zapravo

Nraavno da ću joj reći da ne želim da nešto radi ako želim da određeno ponašanje prestane.
Ali nemam baš taj neki koncept "pogreške" :/
Možda ja griješim, ali tako nam je bolje- ne mislim pritom da joj se bojim suprotstaviti (kao što si gore navela opciju) nego jednostavno tako bolje funkcioniramo.

Trudim se raditi ovako:

pravim veliku razliku između slučajnih i namjernih "pogrešaka

s tim da moram reći da za to treba puno strpljenja i hrabrosti. I da ne uspijem uvijek. Ali trudim se.

Kad si već u "pogreškama" , ako te zanima, pogledaj si ovo:
Not Wrong

[maria71]

uopće se ne nalazim niti u jednoj opciji


svaki dan gledam plodove permisivnog odgoja

( popni mi se na glavu jer si samo malo dijete i možeš raditi što god hoćeš bez ikakvih posljedica -svi su krivi- a ti savršen-učitelji su kreteni-autoriteti ne postoje-kazne ne postoje-ne mogu mu /joj ništa itd-odgoja )


nelijep prizor...

i znam točno što su mane a što prednosti mog djeteta, ne idealiziram ga, samo zato jer je moj....i isto tako znam da i ja griješim

no trudim se izvući maximum iz našeg odnosa

javila sam se ovdje, samo da topic ne bude jednoobrazan

[Lutonjica]

vidite li u ovome obožavanju i njihove negativne osobine?

odgovorila sam već u svom prvom postu. dakle:

kao i svi ostali ljudi oko mene, svaka od njih ima svoje karakteristične osobine. neke od njih meni kao osobi više, a neke manje odgovaraju. oko onih koje mi ne odgovaraju pokušavam se ne živcirati (isto kao i s prijateljima, ili s MM-om, ili s roditeljima ... ).

[mama courage]

maria

ti kao prosvjetni radnik... koliko se u svom poslu susreces s roditeljima koji ne vide mane niti problem u vlastitom djetetu ? koliko njih ti drze pridike zbog tvog ocjenjivanja? pitam jer bliska frendica mi ima slicnih problema... a kad se sjetim naseg skolskog doba... takve stvari su bile nezamislive. :/

hocu reci koliko ih se usudjuje?

sto se tice teme... ne mislim da mi je dijete bezgresno... i naravno da pravim razlike izmedju namjernih i slucajnih gresaka... samo sto primjecujem... sto je ona starija - to bi covjek tj. roditelj ocekivao da je razboritija i da joj se da "objasniti". je, malo morgen. evo, sto je veca, to je tvrdoglavija, a to da ce kad bude veca shvatiti, to mozda kad krene u skolu. sad u ovim godinama u kojima je - sad se bas odmjeravaju snage. tko ce vise i duze izdrzati. uvijek nastojim stoposto joj prici i shvatiti njenu trenutacnu situaciju i razloga sto je nesto ucinila (tipa: umorna je, gladna itd), al sve cesce dolaze trenuci kad me gleda ravno u oci i napravi psinu. eh, al, i to je za ljude, tj. roditelje

[yaya]

Nedavno mi je prijateljica pričala kako je budna od 2 ujutro pošto ju je njen 19 godišnji sin zamolio da sjednu "na kavu" jer ima ljubavne probleme. I tad sam znala kakav roditelj želim biti...želim biti mama u koju će dijete imati beskrajno povjerenja, želim ostvariti takav odnos da zna da mi se u bilo koje doba dana i noći može požaliti, povjeriti, zatražiti pomoć...želim da zna da sam tu...želim biti mama koju će probuditi u 2 u noći da mi se požali na ljubavne patnje a to mogu ostvariti ako i ja imam beskrajno povjerenja u nju. Ne, moje dijete nije bezgrešno bez mana, je li to itko??, ali ipak ima više vrlina i ne nisam slijepa kad je ona u pitanju jer isto kako znam iskritizirati neke njene nepodopštine znam i pohvaliti sve te vrline.

[maria71]

ih, opće je poznato da su učitelji nesposobne kreature koji ne rade 4 mjeseca u godini i od nakladnika dobivaju silne poklone

kada ti rodtelj dođe sa takvim stavom ,dijalog je nemoguć, a postaje paklen ako smatra da mu je dijete begrešno i savršeno i da nije odgovorno za svoje propuste jerbo ih je sam sotona u liku učitelja izazvao svojim nepedagoškim metodama....

[Maruška]

... samo sto primjecujem... sto je ona starija - to bi covjek tj. roditelj ocekivao da je razboritija i da joj se da "objasniti". je, malo morgen. evo, sto je veca, to je tvrdoglavija, a to da ce kad bude veca shvatiti, to mozda kad krene u skolu. sad u ovim godinama u kojima je - sad se bas odmjeravaju snage. tko ce vise i duze izdrzati. uvijek nastojim stoposto joj prici i shvatiti njenu trenutacnu situaciju i razloga sto je nesto ucinila (tipa: umorna je, gladna itd), al sve cesce dolaze trenuci kad me gleda ravno u oci i napravi psinu. eh, al, i to je za ljude, tj. roditelje

(Znam da nije tema topica, ali...)

Identična ovakva situacija je i kod nas. Ja sam jako blizu ruba...

[Kanga]

sad u ovim godinama u kojima je - sad se bas odmjeravaju snage. tko ce vise i duze izdrzati.

Po mom iskustvu, do "odmjeravanja snaga" s djetetom dolazi samo kad postoji odredena nesigurnost kod mene . To je problem mene, a ne djeteta. Obicno, kad shvatim sto se dogada, sve sto je potrebno je da se mlatnem po glavi i "dodem sebi" (tj. osjetim svoju ogromnu, autenticnu roditeljsku moc 8) ). Ja sam odrasla (i uzivam to biti u punom smislu rijeci), a moje je dijete - dijete. Odgovornost za nas odnos je - na meni (a i moc!). Trudim se da podupirem situacije u kojima smo mi partneri, a ne protivnici. Ponekad to ukljucuje i povlacenje s moje strane, ali, da ne bi bilo zabune - povlacenje nije isto sto i poraz .
A sto se tice ucenja odgovornosti - prvo, ucenje iz ljubavi je temeljitije nego iz prisile (na povrsini moze izgledati manje efikasno, ali to je samo povrsina...), a drugo, trudim se vlastitim primjerom pruziti najbolju lekciju i sigurna sam da ce je shvatiti

Inace, potpisujem Lutonjicu i Anci...

[Nova]

Ne mogu se sad točno sjetit, u knjizi "Kako izgrađivati dijete ljubavlju" sam pročitala kako se uloga roditelja mijenja kroz odrastanje djeteta.
Prvo je roditelj onaj koji donosi sve odluke za dijete, (naglašavam da je cilj uvijek da dijete bude samostalno, ali samo koliko je za to sposobno), kasnije je roditelj učitelj koji djetetu primjerom i riječi pomaže, poslije toga je roditeljska uloga trenerska, da podržava, ohrabruje i navija za dijete, a tek onda roditelj može biti prijatelj (u punom smislu riječi) svom djetetu.

[štrigica]

ajme šta ste se uvatili riječi greška... nisam imala niti jednu pametniju za napisat pa sam stavila greška...

samo me zanimalo koliko ste svjesni da su oni mali ljudi sa svim GREŠKAMA bez obzira na to koliko se mi trudimo da ispadnu (po našim mjerilima) savršeni... i koliko ste spremni zatvoriti oči pred stvarnošću...

[Loryblue]

uopće se ne nalazim niti u jednoj opciji

svaki dan gledam plodove permisivnog odgoja

i znam točno što su mane a što prednosti mog djeteta, ne idealiziram ga, samo zato jer je moj....i isto tako znam da i ja griješim

no trudim se izvući maximum iz našeg odnosa

a šta drugo nego potpisat pametnu ženu!

[sandraf]

samo me zanimalo koliko ste svjesni da su oni mali ljudi sa svim GREŠKAMA bez obzira na to koliko se mi trudimo da ispadnu (po našim mjerilima) savršeni... i koliko ste spremni zatvoriti oči pred stvarnošću...

moji grijese u svom (s moje strane gledano) neiskvarenom savrsenstvu (oboje su predskolci). ne smatram da su do sada ikad napravili neku dramaticnu gresku zbog koje bi moje obozavanje ustuknulo pred sokom - u skladu sa svojim godinama oni istrazuju, otkrivaju granice, pomicu ih, dobri su, zlocesti, naporni, umiljati, nemoguci... sve prihvacam, odredjujem ih granice, ispravljam "greske", ukazujem na njih i vodim ih - to je moja uloga - voditeljica i obozavateljica.

vrijeme ce pokazati koliko sam dobro vodila i koliko je obozavanje preraslo u (i ostalo) povjerenje s njihove strane.

[vertex]

Ja baš često vidim roditelje koji svoje dijete smatraju posebnim i krasnim, a drugu djecu oko njega mrko gledaju kao potencijalne stvaratelje problema i ugroživače njihovog čeda.
Na primjer, vidim mamu koja mrtva hladna odgleda bjesomučno čupanje, guranje i otimanje iz ruke od strane vlastite kćeri, a onda održi ljutitu lekciju dječaku koji gurne njenu malu. (Usput, dječak je puno mlađi, ne govori hrvatski, a ide u vrtić i svi znamo da mu je teško).
Ili vidim na igralištu tatu čija se kći nešto porječkala s drugom curicom (bezazleno sasvim, situacija kakva se stalno događa među djecom i nema ni krivog ni pravog, a ida ima - pa šta), pa on komentira ženi: ma vidi ove, šta je ovoj ("ova" je mala curica od kojih pet-šest godina) i nakon toga dobacuje curici nekoliko prikladnih poluprijetnji.
Dakle, ovo je samo što se tiče druge djece (ilitiga nemilog čopora opasne deriščadi oko malog princa/princeze). O zlim vrtićkim tetama i školskim učiteljicama bi se dalo još puno napisati (svi znamo da ima teta i učiteljica koje loše rade, ne govorim sad o tome).

[maria71]

vertex

kaj si iti opozicija ?

[yaya]

Ja baš često vidim roditelje koji svoje dijete smatraju posebnim i krasnim, a drugu djecu oko njega mrko gledaju kao potencijalne stvaratelje problema i ugroživače njihovog čeda.
Na primjer, vidim mamu koja mrtva hladna odgleda bjesomučno čupanje, guranje i otimanje iz ruke od strane vlastite kćeri, a onda održi ljutitu lekciju dječaku koji gurne njenu malu. (Usput, dječak je puno mlađi, ne govori hrvatski, a ide u vrtić i svi znamo da mu je teško).
Ili vidim na igralištu tatu čija se kći nešto porječkala s drugom curicom (bezazleno sasvim, situacija kakva se stalno događa među djecom i nema ni krivog ni pravog, a ida ima - pa šta), pa on komentira ženi: ma vidi ove, šta je ovoj ("ova" je mala curica od kojih pet-šest godina) i nakon toga dobacuje curici nekoliko prikladnih poluprijetnji.
Dakle, ovo je samo što se tiče druge djece (ilitiga nemilog čopora opasne deriščadi oko malog princa/princeze). O zlim vrtićkim tetama i školskim učiteljicama bi se dalo još puno napisati (svi znamo da ima teta i učiteljica koje loše rade, ne govorim sad o tome).

Slažem se s ovim u potpunosti.

[štrigica]

vertex

kaj si iti opozicija ?

više neslijepac

[Kanga]

Ne mogu se sad točno sjetit, u knjizi "Kako izgrađivati dijete ljubavlju" sam pročitala kako se uloga roditelja mijenja kroz odrastanje djeteta.
Prvo je roditelj onaj koji donosi sve odluke za dijete, (naglašavam da je cilj uvijek da dijete bude samostalno, ali samo koliko je za to sposobno), kasnije je roditelj učitelj koji djetetu primjerom i riječi pomaže, poslije toga je roditeljska uloga trenerska, da podržava, ohrabruje i navija za dijete, a tek onda roditelj može biti prijatelj (u punom smislu riječi) svom djetetu.

Ja mislim da se sve navedeno moze ukombinirati u jednu ukusnu juhu kroz sve periode :D

[flower]

vertex, naravno da svi vidimo takve roditelje, ali pitanje je bilo da li smo mi takvi (ako sam dobro shvatila), a i pitanje je nespretno sroceno.
meni je ona savrseno nesavrsena, naravno da sam svjesna njenih mama i vrlina i da se trudimo zivjeti s time.

[vertex]

flower, pa maria me svrstala u opoziciju, ja osobno nisam smatrala da udaram neku veliku kontru. Pretpostavila sam da štrigica pita za ovakve stvari, ja mislim da je to i dosta često i jako loše.
Ja sama vidim loša ponašanja svoje djece, ali mi to nema puno veze s obožavanjem (mada mu kratkotrajno ipak smanji intenzitet). Na primjer, kad A. po stoti put prevesla D. da se zamjene za nešto (naravno, isključivo A. u korist) a D. sav sretan pristane, ja bi ga (A.) najradije lansirala na Mars.
Također se trudim pogledat neke situacije iz kuta ljudi oko sebe, jer ja imam visok prag tolerancije na mnoga ponašanja koja su ljudima jednostavno naporna, pa računam da mi je bolje da ne odgojim prenapornu djecu.

[Kanga]

, pa računam da mi je bolje da ne odgojim prenapornu djecu.

Ovo mi je razumljivo jer i sama poticem kod svoje djece osvjestavanje i respektiranju tudih granica. Ali, paralelno s tim, prilagodavam i svoja shvacanja, a moram priznati da ne propustam ni priliku (ako mi se to cini prihvatljivim) da okolini demonstriram kako se zapravo uziva u mnogocemu sto nosi zivot s djecom, a sto se cesto nekriticki svrstava u “naporno”...

[Anci]

okolini demonstriram kako se zapravo uziva u mnogocemu sto nosi zivot s djecom, a sto se cesto nekriticki svrstava u “naporno”...

npr...???

[štrigica]

napisala sam duuugi post o ovome pa otišo u nepovrat...
rekonstrukcija...

pogriješila sam u postavljanju posta - nisam promislila da vi svi skupa ne znate pozadinu mojih pitanja tako da sam na kraju zadovoljna smjerom u kojem je otišao topic... :D
naime moja prijateljica nikada ne dozvoljava mogućnost da je njeno dijete u krivu :/ i bojim se da će joj se to jednom obiti o glavu... to ću joj i reći ali pošto ja imam drugačiji stav - svoju djecu obožavam ali nisam slijepa kad su oni u pitanju - željela sam čuti i razmišljanja drugih mama...

ako smatrate da je naslov topica krivi - dajte prijedloge za novi... ja ću donijeti presudu a moderatore ćemo zamoliti za promjenu

to je sažetak posta koji je nestao...
svim mamama

[Kanga]

okolini demonstriram kako se zapravo uziva u mnogocemu sto nosi zivot s djecom, a sto se cesto nekriticki svrstava u “naporno”...

npr...???

eh, ah, jesi me nasla

evo, npr. jucer sam J vodila kod zubara na pregled za skolu. bio je malo uzbuden oko svega toga pa je u ambulanti bio vrlo glasan (i inace dosta glasno prica), otvoreno se zanimao za razloge dolaska drugih ljudi, sve je pipkao i dirao (npr. skoro srusio vjesalicu za jakne) - nekako se uklopio u konvencionalnu sliku ne-socijaliziranog (i “napornog”) ponasanja. moja prva reakcija, ohrabrena onim sto sam ja dozivjela kao podozrivi pogled od strane jedne tete, je bila da smirujem tu njegovu eksplorativnu aktivnost. u jednom trenutku shvatila sam da se on zapravo ponasa turbo socijalno – pokusava razumjeti svijet oko sebe, povezati se s ljudima koji su se tu nasli. ubacila sam se u njegov film i umjesto da ga inhibiram, pridruzila sam mu se (sve sto sam zapravo radila je bilo vrlo diskretno pomaganje da izrazi svoju slobodu bez da narusava istu drugih). nista posebno se nije dogodilo, ali mislim da je barem netko u toj cekaoni osjetio radost koja je zracila iz njega i iz mene (bilo je blagonaklonih smjesaka). mislim, mozda je sve to moje umisljanje, ali eto - javim kad se sjetim boljeg primjera...

[Anci]

naime moja prijateljica nikada ne dozvoljava mogućnost da je njeno dijete u krivu :/ i bojim se da će joj se to jednom obiti o glavu...

niti je za dijete dobro da radi što mu padne na pamet, a da mu nitko ne ukaže na to. Konkretno mislim na udaranje i sl.

[Anci]

mislim da je barem netko u toj cekaoni osjetio radost koja je zracila iz njega i iz mene (bilo je blagonaklonih smjesaka). mislim, mozda je sve to moje umisljanje, ali eto - javim kad se sjetim boljeg primjera...

Ma i mislila sam si da ćeš ovako odgovoriti.
Imamo i mi sličnih situacija. Non stop ispitivanja i objašnjavanja (i pregovaranja)...

Baš je MM neki dan komentirao kako mu je bila super (kao što ti kažeš- ubaciti se u njihov film) s našom starijom kćeri neka naporna igra koja mu je, iskreno, išla na živce i pokušavao ju je malo prikočiti, ali je ipak popustio i tako su se smijali da danima o tome priča. On, mislim

[jadranka605]

Potpisat ću Novu

A moja je greška, ogromna i pokušavam radit na tome, šta većinom "krivim" Duju.
Ovo krivim je u navodnike, jer ga ne kažnjavam, već ga nagovaram da popusti.

Ako se igra s bratom onda je Duje pusti ga.
Ako se svađa sa djecom iz ulice, onda je Duje makni se od njih.
Ako mu je došla obožavana rodica i počela je nešto da plače jer se igra sa svojim igačkama, onda je Duje daj joj.

Onda on bude ljut, na mene, opravdano, jer ne može šta on hoće, iako imamo trenutke koji su samo naši i puno se igra.

Bojim se da od njega ne napravim mlakonju koji se poklopi po ušima i ode kad ne treba.

[mama courage]

Po mom iskustvu, do "odmjeravanja snaga" s djetetom dolazi samo kad postoji odredena nesigurnost kod mene . To je problem mene, a ne djeteta.

ne znam jel mislimo na istu pojavu, al meni "odmjeravanje snaga"... teoretski rečeno nije problem (hoću reći, u praksi izludim), nego najnormalnija stvar u dječjem razvoju. naravno da sve zavisi od mene i sve njene greške i nepodopštine ipak najviše pripisujem sebi. hoću reći, njeno je pokušati ispitati granice, a moje je dati joj onoliko slobode koliko mislim da joj treba.

i stvarno, ali stvarno nastojim je maksimalno shvatiti, njene želje, njena razmisljanja, što si duma u toj svojoj glavici, što je muči, zašto tako reagira, maksimalno (koliko mi snage dopustaju) pokušavam joj ugoditi i biti pravedna prema njoj i njenom uzrastu. ALIIIIIIIIIIIIIII.... nekad mi fakat dođe da skočim kroz pendžer u posljednje vrijeme je postala bebastija nego što je to bila s dvije godine. ili stalno kmeči i cendra (na što ja dobijem mlade) il recimo šara flomasterima po sebi (na što ja kao nonAPmama iskočim iz svoje kože ), a onda si opet pomislim možda je takva jer ni situacija kod nas doma nije laka, možda i ona ima neke krize tih svojih godina... tko će ga znat! ma u biti moraš uvijek biti na oprezu!

baš sam jučer u jednom njem. časopisu pročitala kako djeci trebaju granice i veli se u članku (parafraziram tj. prevodim): djeci ne trebaju granice samo da bi na njima tresli kao na šipkama kaveza, nego i kao putokazi koji pokazuju: ovim putem treba ići!

jedna od stvari koje primjećujem kod svog djeteta, uopće ne želeći to sada vrednovati - je da se ponaša starmalo. no to me ne čudi i mislim da je u našem slučaju neminovno, da nas kopira i da već sad s njom moram raspravljati i to argumentirano... "mama, nije bas da ti mene uvijek poslušaš, nisi me poslušalala ovdje, i sad nećeš ni ovdje"... za koju godinu će se i ona pridružit forumu.

[maria71]

flower, pa maria me svrstala u opoziciju, ja osobno nisam smatrala da udaram neku veliku kontru.

evo odsvrstavam te no hard feelings

ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.

a vi ?

[mama courage]

maria, rijetko će ti tko reći (tj. priznati) da upražnjava takav način odgoja. tj. mnogi možda i smatraju da to ne čine, a u biti je to to.

sjećam se moje frendice iz amerike. ona je nama recimo objašnjavala da svoje dijete odgaja permisivno. tj. nije upotrijebila tu riječ, al je recimo rekla da ne koristi riječ "ne". mala je išla u montessori vrtić u kojem se nisu koristili "negativne" riječi (pitaj boga što to konkretno znači :? ). ona je to objašnjavala na način da ne želi da joj dijete bude nesretno i plače (kao da mi drugi roditelji to želimo ). ma čim bi mala kvaknula, ona joj je ispunjavala sve želje, počev i od onoga što sam već ovdje spominjala: da ju je htjela za vrijeme vožnje izvaditi iz AS, jer je mala rekla: mama, nosi, nosi.. i gle, nije ju smjela izvadit iz AS (naša zajednička frendica koja je vozila auto nije to dozvolila, mada je ova rekla da će platiti kaznu :? ) i mala je plakala (i dobila doživotne traumčice ).

eh, kad se radi o sitnim stvarima, onda to možda toliko i ne upada u oči i onda se uvijek stvore različita mišljenja i tabori... trebam li djetetu dozvoliti da skače po trosjedu, da šara zidove, da baca stvari na pod, da kupi pola dućana... jer ono to ŽELI, al u ovoj situaciji kad dijete želi van iz AS se vidi težina tog problema.

recimo, jednom je ona išla s malom u dućan i na samoj blagajni je sve ostavila, već kupljene stvari, jer je mala pošizila i počela plakati. sad okej, možda bih i ja poludila i sve ostavila, al ona nije poludila, nego je mala jelte počela plakati i biti "nesretna", pa je mama sve ostavila i izašla iz dućana i od tada je više nije vodila u dućan, jer je dijete u dućanu "nesretno". naravno da joj baka-servis i dadilja i lova do krova dopuštaju tu privilegiju da dijete ne vodi tamo gdje je "nesretno", al po meni su i ta mjesta dio "svakidašnjeg života", koja se ne moraju (po svaku cijenu) izbjegavati.

ni dan danas ne razumijem u kojem je filmu moja frendica, koja je btw studirala sociologiju. okej, donekle je shvaćam, jer tim odgojom želi udariti tač rođenoj majci, tj. liječi neke komplekse, al opet, nekako u kontekstu njenih studija... ne znam, očekivala sam više... možda i griješim... :?

[maria71]

a posljedice ?

što kad takva djeca narastu i više nisu slatka ?

imaju 16 godina,metar 90 i 90 kg žive vage ?

[mama courage]

a posljedice ?

što kad takva djeca narastu i više nisu slatka ?

imaju 16 godina,metar 90 i 90 kg žive vage ?

onda će svi graknuti da država treba djelovati. da treba osuditi žužića jer je vozio sumanuto i ubio mladu djevojku itd. al kad bi država djelovala već u tim godinama dok su još djeca, onda bi to bilo petljanje u roditeljski odgoj. tko si ti da mi govoriš kako da odgajam svoje dijete, ja - kao roditelj - znam najbolje!

[štrigica]

ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.

a vi ?

meni je takav način odgoja neprihvatljiv jer nije odgoj nego eto pratiš dijete u onome što radi pa nek radi što ga je volja...
npr. mlaji Primorac je ubija dvi cure autom a onda umjesto da ga smjeste u zatvor tata mu dao jahtu... pa nek i na moru nekog kokne - šta ima veze...
ta moja prijateljica je isto takva samo šta njen predškolac još nije imao priliku napraviti veeeliki problem (to po meni ima veze samo s godinama)... npr. ako su u društvu napravili neku psinu nikad njeno dijete nije krivo... uvijek su drugi ti koji su to napravili... ja svoje učim da stanu iza onoga šta su frakali i neka snose posljedice toga... dobre ili loše...
zajedno ćemo smislit kako će se iskupiti za napravljeno odnosno malo će imati zabranu neke aktivnosti na određeno vrijeme i posvetiti se onome što je zgriješio...

[Anci]

ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.

a vi ?

Pa i ja sam.
Ja sam možda malo soft ali nikako nisam zato da radi što hoće.
Ne dozvoljavamo šaranje po zidu (ali išaran je , što sad), skidamo je sa stola kad se popne, razmaknemo kad se počupaju ...

Sad zvuči tako kao da su mi dječica mali divljaci, ali evo ja, kao jedna objektivna majka , odgovorno tvrdim da nisu.

Imaju obje, doduše, svojih dana (a imam ih i ja, kao što kaže MC- dođe ti da skočiš kroz pendžer- )...
starija je super u vrtiću. Tete je hvale, nije agresivna prema djeci, igra se, malo svađa

[yaya]

ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.

a vi ?

I ja sam. Smatram da granice itekako trebaju postojati samo je pitanje koliko su te granice rstezljive i koliko često mi roditelji idemo linijom manjeg otpora. Kod mene u "opasnim i potencijalno opasnim" situacijama granica stoji čvrsto ko tvrđava, u onim drugim, spremna sam na dogovore i kompromise. Zapravo, nisam se do sad uspjela svrstati niti u jednu kategoriju odgoja i ponekad me živcira takvo kategoriziranje jer odgajanje djeteta nije jednosmjerna ulica pa imaš jedan pravac kojeg si izabrao i šibaj. Češće se zateknem u nekim sporednim ulicama iz kojih se moram vraćati na glavnu ulicu, a bitno je vratiti se.

[Zorana]

Meni se nekako cini da se veliki broj djece, i danasnje i nekadasnje, odgaja u gadnoj kombinaciji permisivno-autoritarnog odgoja. Znaci, kad je roditelj dobro raspolozen ili kad zeli mir zbog nekih vlastitih interesa (dosle prijateljice, sumanuta kucanica MORA nesto pocistiti ili skuhati, nesto je na teveu itd.), onda se djecu doslovno pusti da rade sto hoce. I u principu je sve funkcionalno dok se netko ne pomlati, dok se nesto ne razbije i sl. U takvim situacijama stupa na snagu zakon jaceg jer se roditelj ne zna ili ne zeli kontrolirati i preuzeti odgovornost. Pa onda slijede batine, dernjava, omalovazavanje itd.

[Kanga]

ja sam protiv permisivnog odgoja i posljedica istog.

a vi ?

Ne znam sto tocno smatras pod permisivnim odgojem, ali nekako konstruktivnijom dozivljavam raspravu o odgoju za koji jesam nego o odgoju za koji nisam.
Osnovno obiljezje mog odgoja je prilagodljivost i promjenjivost. Ono s cim se najbolje osjecam nije isto sto i (cesto hvaljena) zlatna sredina izmedu “roditelj uvijek popusta” ili “roditelj nikad ne popusta”. Takav koncept tamo ne postoji, jer u toj prici dijete i ja nismo protivnici nego partneri koji zajednickim snagama traze rjesenje za neki teski problem. Taj proces trazenja rjesenja moze trajati i jako dugo (npr. mi vec tjednima zajedno smisljamo kako ce Jerko sakupiti slicice nogometasa iz sladoleda koji ja ne zelim kupovati jer imam svoje razloge za to), ali to ne smeta sve dok su ispunjeni osnovni uvjeti. A osnovni uvjeti su da su jedna i druga strana jasne i otvorene u svojim zeljama i potrebama, a istovremeno spremne ozbiljno shvacati i uvazavati potrebe i zelje drugoga.

[yaya]

Taj proces trazenja rjesenja moze trajati i jako dugo (npr. mi vec tjednima zajedno smisljamo kako ce Jerko sakupiti slicice nogometasa iz sladoleda koji ja ne zelim kupovati jer imam svoje razloge za to), ali to ne smeta sve dok su ispunjeni osnovni uvjeti. A osnovni uvjeti su da su jedna i druga strana jasne i otvorene u svojim zeljama i potrebama, a istovremeno spremne ozbiljno shvacati i uvazavati potrebe i zelje drugoga.

Vidiš meni se ova tvoja prva rečenica u potpunosti kosi s drugom, jer kako vidim (sorry bez uvrede) ti tu ne poštuješ njegove želje.

[štrigica]

popustljiv ili nepopustljiv mislim da je važno da je roditelj dosljedan tj. da ono što ne valja danas ne može valjati sutra / odnosno ako je valjalo danas trebalo bi valjati i sutra (tu ne mislim na sitnice nego trajne vrijednosti - npr. ne mogu ja tražiti od djeteta ne lagati a onda ga zamoliti da kaže dosadnoj teti Luci da mama nije doma kad ova zove na telefon... i sutra opet vikati zbog laganja na njega... )

[Ailish]

Mislim da kod mladih Žužića, Primoraca &co nije problem u višku AP odgoja nego o "uzoru" poštivanja zakona kakav su dobili kod roditelja
mama courage, može jedan manje ekstreman primjer permisivnog odgoja? tvoja prijateljica je, bez uvrede, malko previše otkačena i ne vjerujem da će se itko pohvaliti takvim načinom odgoja