cvijeta73, uzvracamcvijeta73 prvotno napisa
sa svima se više manje slažem, jedino - što moram primijetiti da moje reakcije u odnosu na djecu često nisu posljedica nekakvog promišljanja o odgoju nego jednostavno mog karaktera.
e sad, na ovom topicu jedino tebe kanga, uopće ne razumijem, ono u smislu što je pisac htjeo reći (evo smajlića da ne shvatiš krivo pitanje). jel ovo s nogometašima neka furka kao Y-G-Y karte? kakve veze imaju zdrave prehrambene navike djece sa sličicama euro manije?
Nisam shvatila da li uopce ne razumijes sve sto sam napisala na ovom topicu ili samo dio koji se odnosi na primjer nogometaskih karata i njihove veze s prehrambenim navikama? Sto se tice ovog posljednjeg, stvar je u tome da se te karte prodaju u kompletu sa sladoledom (od tud ta veza sa prehrambenim navikama). Da, pitala sam Jerka: „J, bas me zanima sto ti mislis zasto ja ne zelim kupovati sladoled s kartama nogometasa?“. J, prilicno siguran: „Zato jer ti je skupo“. Ja: „Hmmm, daa, donekle, ali, znas, skejtbord (koji smo kupili prije tjedan-dva) je puno skuplji.“. J, zainteresirano: „Skejtbord je puno skuplji? Koliko kosta skejtbord?“. Ja: „300 kn, a jedan sladoled s kartama 8 kn.“ J: „Koliko bi sladoleda mogao kupiti za jedan skejtbord, ha?“ Ja: „Pa podijeli 300 sa 8, ja mislim da skoro 40.“ J uzima digitron u ruke i uvaljuje mi se u krilo, a ja (sigurna da je povjerenje izmedu nas dovoljno veliko da to podnese) idem korak dalje: „Ali, znas, imam ja dovoljno novaca da kupim i skejtbord i karte...“ J: „Pa jel hoces?“ Ja (duboko se skoncentriram i proispitam sto osjecam, uzimajuci u obzir i svoje stavove i snagu Jerkove zelje), a onda s lakocom i pozitivnom vibrom u glasu odgovorim: „Mislim da necu”. I oboje se nasmijemo, grlimo se, a onda jos pola sata razglabamo o djeljenju... Ovaj je razgovor jednako tako mogao zavrsiti i sa zakljuckom da istog trena idemo kupiti 40 sladoleda, bila sam potpuno otvorena i prema toj mogucnosti, ali kao rjesenje isplivalo je ovo drugo, do daljnjega. Prije 2 tjedna jedna je nasa prijatelica na pikniku svoj djeci, ukljucujuci i moju, kupila taj sladoled (a i ja sam ga kupila barem 2 puta do sad). Sve super. Moja odluka nema nikakve veze sa sladoledom nego s odrzavanjem (fleksibilnim!) mojih granica. Ja svoj stav zelim jasno izraziti i pridodati stavu koji prima od drugih odraslih osoba, kao i svojih (nezrelih) vrsnjaka. To osjecam kao potrebno.
Shvacam da sve ovo, ovako napisano, moze izgledati jako naporno sa puno pametovanja i promisljanja o postupcima odgoja. U praksi je zapravo skroz drugacije - mislim da postupam jako slicno kao sto si ti opisala. Jako malo (ako i uopce) razmisljam o posljedicama i utjecaju mojih reakcija na karakter ili ponasanje (ovo pogotovo) djeteta. Radi se upravo o onome sto si lijepo (i puno jasnije nego ja) rekla - moje reakcije su u principu posljedica mog karaktera. Ali, priznati moram, o svom karakteru dosta promisljam (zapravo, kad razmislim, prvenstveno odgajam sebe, a plodove ubirem na djeci).
 |
|||
Odgovori s citatom
