Moje dojenje je počelo 4h nakon poroda, Tia je bila u sobi samnom cijelo vrijeme prva 3 dana i dobila cicu kada god je tražila. Dobila sam ragade, jako su rane krvarile, sestre su forsirale na dojenju svejedno i nisu mi htjele reći sa čime mogu sanirati te rane. Mazala sam bepantenom, kasnije masti baš za ragade (ne mogu se sjetiti naziva, ona mast koju ne treba ispirat radi dojenja, iako sam ja ispirala), uz užasne bolove sam dojila. Nakon 3 dana Tiu su preselili na odjel jer je dobila infekciju od zelene plodne vode i trebala je 7 dana primati antibiotike. Jedva sam sanirala ragade. Dok je bila odvojena od mene sam se izdajala i nosila izdojeno mlijeko i hranila ju time na bočicu, nudila sam joj i ciku, sestre ju hranile mojim mlijekom na čašicu (pommiješanim sa (kršitelj koda)om ugl. jer ga nikad ne bi izdojila koliko treba). Uz sve to je i dalje bila na cici da se ne odvikne. Izdajanjem je sve manje mlijeka dolazilo, više (kršitelj koda)a se miješalo. Onda sam ja dobil visoku temp. i groznicu i dalje se izdajala da malena pije moje mlijeko. Nisam htjlea (kršitelj koda), iako su sestre uvijek umiješale malo, jer malena je bila uvijek gladna, mojeg mlijeka nikad dosta. Tako se i doma nastavilo, a mlijeka sve manje uz sve veći trud i sve veću njezinu potrebu za papicom.zhabica prvotno napisa
a i ne samo to, nego i iz nekih sebicnih razloga - da naucim. no ako ne zelis pricat, ok. samo sam ja jako znatizeljna.zarko me zanima kako je tvoje dojenje pocelo i zavrsilo. ko sto cure kazu, da znas za drugi put i da znas savjetovat svoje prijateljice.
 |
|||
Odgovori s citatom