Nekada davno imala sam svoju sobu, u stanu svojih roditelja. Moj mali raj...

Sada imam svoju kuću, i imam svoju kuhinju, kupaonicu, spavaću sobu, dnevnu sobu, itd., ali - nemam svoju sobu! Sve su to moje prostorije, ali ne samo moje, a ja bih tako željela imati samo svoj prostor, kao u svojoj djevojačkoj sobi. Baš mi to nedostaje! Imate li vi u svojoj kući/stanu samo svoju prostoriju? Ako nemate, osjećate li potrebu za njom? Kako biste je uredili? Ako imate, uživate li u činjenici da je imate?

Je li sebično željeti svoju prostoriju u obiteljskoj kući kad imaš dvoje djece i muža i kad si odrasla osoba? [/b]