rinama prvotno napisa
Ma lako za sobu, kaj će mi kad u njoj sigurno nebi mogla biti ni 5 min sama.
Ono kaj mene onak s vremena na vrijeme dobro "opere" je onaj neki filing koji se izrodi negdje tamo ispod srca, a iznad želudca i prostruji cijelim tijelom od glave do pete pa opet natrag i ponovno nestane, a povremeno se javi da me podsjeti kako se više nikad neće ponoviti one tople, ljetne većeri, otvoren prozor,mirisi ljeta, moja soba, ja sama, lagana muzika, pišem pjesme, zaljubljena, bezbrižna, opuštena...a nije da sad žalim za tim danima ili da sam razoćarana u život kojim danas živim, već samo ona neka lagana nostalgija, ona mladost bez briga i obveza.
Dali netko od vas uspije kroz roditeljstvo, organizirati sebi taj neki trenutak u kojem iskljući sve životne obveze i napuni baterije u miru,odvojena od ostatka svijeta. Jel to uopće moguće kad postaneš mama?
Odgovori s citatom