sto napraviti u slucaju kada..

[mikka]

stariji brat (22 mjeseca) maltretira i tuce mladju sestru (2 tjedna)? ja ne znam kako da se postavim. uglavnom mu micem ruke, noge i njega opcenito i govorim mu da to ne radi. ali on opet i opet i opet dode, ili se hoce sjesti na nju, ili ju hoce mlatnuti s nogom u glavu, ili ju udara (pokusava udariti) rukom, ili joj gura prst u oko, ili ju vuce za ruke i noge...

ne zelim ju opsesivno micati od njega svaki put kad se priblizi, ali me frka da ju ne ozlijedi. vec mi se cini da se ona unervozi cim ga osjeti blizu . pokusavam ga pustiti da ju dira, ali svaki put krene s grubostima.

ima li koga tko je prosao slicnu situaciju? kako se postaviti?

inace nisam ga zanemarila, niti ocekujem od njega vise posto je on kao "stariji". on je meni i dalje malac kakav je bio, stvarno se trudim balansirati izmedu njih dvoje, naci vremena samo za njega, ali...

hoce li proci taj bijes? kada ?

[Strobery Shortcake]

Ne mogu ti odgovoriti hoće li proći bjes, najvjerovatnije hoće, kad se neke stvari u bracionoj glavi poslože na svoja mjesta. Gledala sam sličnu situaciju, sa malo starijim bratom, i on je glumio da hoće poljubiti seku, a onda je grizao, udarao, štipao. Roditelji čak nisu dovoljno (po meni, al dobro sad) ni reagovali na njegove ispade. Sad su to dvoje najnormalnije djece (on 6, ona 3,5), koji se vole, igraju, neće jedno bez drugog nikud, i posvađaju, i potuku, i smetaju jedno drugom. Ma ono, bit će jedno drugom sve kad prođe pubertet

[klaris]

meni to izgleda kao da je ljubomoran!možda ga niste dobro pripremili na dolazak seke :?
ja bi svakako malenu zaštitila od njega, jer pri samom čitanju me prošla jeza šta joj sve radi! ona bi sad trebala imat prednost pred njm, a ne njemu dozvoljavat da je dira kad već tako reagira! ne znam prestrašno mi je to.
Mislim da ga ne bi trebala učit kako se s njom ponašat dok je tako malena, ako shvaćaš šta hoću reć... trebaš mu jasno pokazat da ona treba svoj prostor i da tu pripada kao i on!

[Anci]

meni to izgleda kao da je ljubomoran!možda ga niste dobro pripremili na dolazak seke :?
!

Ovo mi je malo prepovršno i prepojednostavljno gledanje :/

Kako pripremiti tako malo dijete (niti 2 godine nema!) na dolazak sestre :?

Draga mikka, znam točno kako se osjećaš jer sam sve to prošla.
Kod nas je prilagodba trajala skoro godinu dana.
Ne plašim te, ali tako je bilo.
Malo drugačije- od prvotnog ignoriranja (nekih par mjeseci) do grubosti (guranja, čupanja, udaranja...).
Negdje nakon godinu dana je sve nekako sjelo na svoje i odtada nam je super :D

Ja sam njoj, naravno dopuštala dasve radi oko seke, ali na grubosti bi joj jasno rekli NE i nastavili dalje. U stilu: "nedam ti da je tučeš i sl."

Ma bit će bolje, vjeruj mi.
I sama sam otvarala ovakve teme u to vrijeme

[ninaXY]

Meni je fakat grozno vidjeti kako se stariji ponekad ponaša prema mlađem. ne bi htjela vjerovati da je on jednostavno takav, nadam se da još uvijek nije dovoljno velik da bi bio suosjećajan. Iako ima i manje djece od njega koja su nježna i suosjećajna prema drugima. Grozno mi je to što je bilo dana kad doslovno nisam mogla otići baciti pelenu u kupaonicu, a da njih dva ostavim same na podu. Sad si već mogu priuštiti da otrčim do kupaonice, ili da se udaljim par metara od njih, a da stariji ne napadne mlađeg baš odmah. Ali još uvijek je grub za popi.....
Ovdje sam otvorila temu između ostalog i o bratskom grubostima.
I mislim da nije greška u "pripremi" za brata, nije on ljubomoran, nego jednostavno u tom trenutku mu zasmeta i on ga bez razmišljanja gurne, lupi...

[limunada]

Pokušaj mu objasniti kako je ona mala i jako ju to boli. Jer i on sigurno zna kako je ružno udariti se pa moraš plakati jer te boli. i uvijek mu naglašavaj (ako treba i 20 puta dnevno) koliko ga voliš. Ja to svojoj Evi x puta na dan kažem da je volim najviše na svijetu, i ona se sva na to rastopi, iako zna da najviše na svijetu volim i seku i tatu.

Ja imam doma sličnu situaciju, s tim da moja dvogodišnjakinja ima žarke izljeve nježnosti prema svojoj dvomjesečnoj sestrici. Pa ju grli, ljubi, dirka po ušima, očima, nosu, a ako smo zajedno na krevetu, tad se privije uz nju, ali pri ustajanju se na nju često i nasloni, jer je to pod normalno raditi meni, pa joj izgleda nikako nije jasno zašto se ne bi naslonila seki na leđa, nogu ili ruku kako bi lakše ustala. Dok prilazi praznih ruku puštam joj što više mogu, jer ona zaista na svoj način pokazuje nježnost, jedino joj ne dozvoljavam da se seki približava s bilo kakvim predmetima koji bi je mogli ozljediti.
A često joj i objašnjavam kako mora nježno postupati prema seki jer je ona mala i da smo i nju kad je bila tako mala isto mazili i pazili. A i šalimo se na račun kako je seka stalno gladna, jer to je baš smiješno. Baš je bez veze biti mali pa se ne možeš dobro najesti.
Pa onda žalimo jadnu seku kako ju boli buša dok plače (ima grčeve), pa joj damo lijek (kapi protiv grčeva).
Jako si je važna kad mi pomaže presvlačiti pelene i mazati guzu seki.

Ovo što sam napisala zvuči kao da je situacija idilična, ali imamo svakakvih dana, pa ako mala puno plače i stalno je na rukama, i veća je nervozna i plačljiva i puno više pažnje traži za sebe. Od velike mi je pomoći marama, jer imam slobodne ruke za igru sa starijom kćeri, a mala spava kao torba uz mene, tako da je ponekad dok mi nema muža, vadim iz marame samo radi jela i presvlačenja, pa onda hop natrag.

Ne znam imaš li maramu, ali svakako bih ti preporučila da si nabaviš ako nemaš, bit će ti lakše.
Ja sam mislila kako će Eva biti ljubomornija, ako Dora bude stalno u marami, ali ispalo je da su obje zadovoljnije, a ja uspijem puno više stvari i po kući napraviti. Npr. stavim Doru u maramu, Evu uzmem za ruku i idemo zajedni staviti veš na pranje ili objesiti ga na sušilo. I opet je Eva važna jer mi pomaže, a ja se prenemažem kako to ne mogu sama i kako mi je super što mi ona pomaže, jer ja to ne bih bez nje mogla, truć, truć.

Na kraju dana sam totalno iscrpljena od balansiranja između njih dvije, a poslije podne mi i mm puno pomogne, tako da ti ne zavidim s obzirom da si uglavnom s njima sama. Tješi se da će to zapravo jako brzo sve proći, iako se sad čini da neće. A kad budu veći, još će se i urotiti protiv nas pa smo tek onda nadrapale.

[Rhea]

meni to izgleda kao da je ljubomoran!možda ga niste dobro pripremili na dolazak seke :?
!

Ovo mi je malo prepovršno i prepojednostavljno gledanje :/

Kako pripremiti tako malo dijete (niti 2 godine nema!) na dolazak sestre :?

Potpisujem Anci.


Uf, mikka, znam kako ti je. Prema tvom opisu, čini mi se da je kod nas ipak bila malo blaža situacija, ali je bilo jako naporno, a i dalje je ( 5 mjeseci nakon rođenja L.).
Od prvog dana M. visi na L., doslovno visi cijeli dan. On, srećom nju ne tuče ili nešto tako, ali je ljubi, ljubi i ljubi. 1000 puta dnevno! I to izvodi tako da pritisne svoje lice na njeno tako grubo da mene zaboli dok to gledam. I koliko god puta kažem NE, NE i NE, on ne reagira. A ta objašnjenja da nju to boli ne pale
I što je najgore, često smo kući sami (nas troje) i to je jako naporno, jer nam se cijeli dan svodi na to da on nasrće na nju, a ja ga mičem.
Ajme, al' sam se izjadala...

Evo, sad nakon 5 mjeseci, ipak je malo lakše, ona je veća, pa valjda lakše podnosi sve to, ali on ju i dalje obožava "ljubiti".

Da, i mene marama spašava, onda je ona u sigurnim rukama i nemamo takvih problema, ali istog trenutka kad ju spustim iz marame, on je već na njoj.

Uglavnom, teško da će on shvatiti još neko vrijeme da to ne smije raditi, ali sigurno da će proći. Samo treba to izdržati i čuvati živce.

[zhabica]

ja ne znam kako ti je al ti saljem jedan virtualni da izdrzis.

[Stijena]

što uopće znači dobro pripremiti starije dijete na dolazak prinove?

ja imam sve veći osjećaj da je to gotovo nemoguće. patriku svaki dan pričamo o bebi, pokazujemo gdje je mama nosi, gdje će beba papati, stvarno ga pokušavamo pripremiti, međutim njegove su reakcije, pa u najmanju ruku iz dana u dan sve nepredvidivije.

Npr. jedan dan je pun razumijevanja - sam kaže da ga mama ne može nosti jer nosi bebu, hoće gledati i maziti trbuh u kojem je beba, dok drugi dan samo odjedanput poludi i najradije bi me izlupao nogama po trbuhu :shock: :shock: :shock:

Nekako sam se već sad pomirila s tim da će biti problema. Ukoliko pak bude prevelikih problema da se neću s njima moći nositi, objasniti, spriječiti, morat ćemo se nekako organizirati da mu se bilo kakvo "maltretiranje" onemogući. Pa makar i neko vrijeme bio s bakama :/

[Anci]

Ukoliko pak bude prevelikih problema da se neću s njima moći nositi, objasniti, spriječiti, morat ćemo se nekako organizirati da mu se bilo kakvo "maltretiranje" onemogući. Pa makar i neko vrijeme bio s bakama

Pazi s ovim.
moje je mišljenje da bi mu time bilo samo teže.
Ali, to sam samo ja

[sandra111]

Razdvajanje svakako ne. Sigurno neće biti tako strašno kako čovjek zamišlja. Potrebno je samo puno strpljenja, priče, maženja i, dakako, malo veće kontrole. Sve će biti u redu. I starije dijete je dijete, traži svoje, ima pravo na to, i mi roditelji svakako moramo učiniti sve kako se ne bi osjećalo uskraćeno. Svojom odlukom za drugo dijete, ne smijemo to nikako dovoditi u pitanje, samo se trebamo bolje organizirati.

[Stijena]

Razdvajanje ne u smislu zakidanja i uskraćivanja pažnje.
Razdvajanje u smislu snošenja odgovornosti za svoje postupke.

Nikako dulje i nikako po defaultu. Mojem je dovoljno i jedno poslijepodne da shvati posljedicu svojeg neprihvatljivog ponašanja. Ako netko to želi nazvati kaznom, neka mu.

Mislim da kao roditelj moram zaštititi i mlađe dijete pogotovo ako sam prethodno poduzela sve da se starijem s puno razumijevanja, sustavno i detaljno objasni što će se dogoditi kad se beba rodi, a pritome nije zakinut ničime da bi imao razloga osjećati ljubomoru.

[Lutonjica]

pritome nije zakinut ničime da bi imao razloga osjećati ljubomoru.

ljubomora je neminovna. ok, ne moramo to baš nužno nazvati ljubomorom, recimo "snažna emocionalna zbunjenost". ne mora ju ispoljavati prema bebi, može prema tebi ili tati ili baki ili sebi ili .... razlog za nju je postojanje drugog djeteta. taj razlog je jako velik i jako važan. i možeš ga ti pripremati koliko hoćeš i davati pažnje koliko hoćeš. mislim da bi bilo jako dobro i ze tebe i za njega da prihvatiš da će ljubomore biti sigurno, i da je ona sasvim normalna i sasvim očekivana.

zamisli si da tebi suprug 9 mjeseci govori da će doma dovesti još jednu ženu. i da će je jako voljeti. ali voljet će i tebe jednako jako. i bit će vam super zajedno, vidjet ćeš. i bla bla bla (dodaj nešto što govoriš svome sinu). i kad ti ju stvarno i dovede na vrata, ti ne bi bila ljubomorna (naime, suprug te dobro na to pripremio, pa 9 mjeseci ti je o tome pričao, čak ti je i njenu sliku pokazao)? ne bi ti trebalo (puuuno) vremena da se navikneš na situaciju??

jako puno očekujemo od te starije djece

[klaris]

znači u redu je pustit starije dijete da gnjavi i tuče mlađe prema-
''od starijeg puno tražimo'' ako mu to zabranimo određenim mjerama kao što se navodi odlaženjem u bake?
ja se pitam zar ne tražimo i od mlađeg djeteta previše- treba trpit sve te udarce, biti nervozno i ugnjavljeno i sl?
mislim da se tu odmah trebaju postavit granice pa na kakav god način!

[ninaXY]

Meni nekako razdvajanje kao kazna izgleda
Pogotovo kao kazna zbog mlađeg brata/sestre. Mislim da nije u redu kažnjavati starijeg zbog nečeg što je napravio mlađem, jer time samo potičemo ljubomoru i mržnju.

I naravno da mlađe dijete apsolutno treba zaštititi od bilo kakvih napada starijeg.

Ja imam dvoje zahtjevne djece, ne volim da gledaju televiziju, ni jednom nisam davala dudu, doji na zahtjev, a moja kičma je preslaba da bi ga cijeli dan nosila u marami. Meni je vrtić nužda, a ne kazna. Naravno da bi ja bila presretna da se igram s njima po cijeli dan, a kućanski poslovi da se rade sami od sebe, ali to jednostavno nije moguće. Treba pripremiti doručak, skuhati ručak isprazniti/napuniti perilicu suđa, objesiti veš, presvuči jednog i drugog x puta, po potrebi i oprati pokakane guze/pelene... ja to jednostavno ne mogu uz njih dva doma. Mislim da je ipak bolje da dijete ide u vrtić ili da ga pričuvaju bake, nego da mama puca po šavovima.

[Lutonjica]

znači u redu je pustit starije dijete da gnjavi i tuče mlađe

naravno da nije u redu.
ali to se ne rješava kažnjavanjem i zabranama.

[mikka]

ja isto nisam za kazne i te fore. zato i trazim forumska iskustva da vidim kako su se drugi nosili s tim pa da dobijem ideju kako cu ja, jer je zasad nemam.

ako sam preblaga--hoce li shvatiti da radi nesto lose, nesto sto njoj smeta i boli ju?

ako sam grublja, hoce li postati jos ljubomorniji, mozda frustriran, pa ce biti jos gori prema sestri?

inace, mozda sam bila malo nepravedna u opisu--nije on takav bas u svakom kontaktu s njom (veceras ju je, recimo, mazio po glavi) ali recimo cesce je tako grublji nego njezan, jel. i primjetila sam da ne sljivi bebu ako je ona sama, samo ako je netko od nas s njom.

[makita]

ja se pitam zar ne tražimo i od mlađeg djeteta previše- treba trpit sve te udarce, biti nervozno i ugnjavljeno i sl?
mislim da se tu odmah trebaju postavit granice pa na kakav god način!

Ne traži se to od mlađeg djeteta.
Ako se granice postavljaju treba se dobro promislit o načinu.

Nešto što je bilo olakotna okolnost je da starije dijete želi pomoći. Pa smo onda mi u našem slučaju podijelili posao oko presvlačenja bebe, čišćenja kuće i sl. Svak pomaže koliko može. Malac npr. plače, ja pitam starijeg: hoću li ga stavit u maramu ili hopsat na lopti, hoćemo li mu dat igračku ili će mu on pjevat. Stariji odlučuje, raduje se zajedno sa mnom da mališ raste, uči neke nove stvari, skupa se čudimo kako ga prati pogledom, prevrće se po krevetu...

[mikka]

hmm, kod mog je problem taj sto ne prica, a ne znam niti koliko razumije. on meni ni ne moze puno pomoci oko bebe. sta, da mu kazem "dodaj mi maramice" a on nema pojma sta su maramice.

[flower]

on je sad u fazi kad definitvno vise razumije nego sto prica i treba mu objasnjavati jako puno

[limunada]

on je sad u fazi kad definitvno vise razumije nego sto prica i treba mu objasnjavati jako puno

Ovo potpisujen u cijelosti. Sigurna sam da te on razumije puuuuuno više nego što misliš. Samo ti pričaj, a ako te nešto i ne razumije, značit će mu puno da ti sluša glas dok mu se nježno obraćaš. Ja sam uvijek svojoj Evi objašnjavala sve što radim. Npr. kad presvlačimo pelenu, pričam joj: sad ćemo ti skinuti pelenu, pa ćemo obrisati guzu maramicom da opet bude čista, pa ćemo obući čistu pelenu, koju sam joj prethodno dala da mi pričuva dok sam ju brisala. Sad i ona kad nešto radi naveliko objašnjava, jer valjda misli da je to normalno.
Meni je lakše jer ona zaista puno priča, pa se dogovaramo oko svega, ali u susretima i s djecom koja manje pričaju skužila sam da puno razumiju.

[Rhea]

mikka, on je stvarno premal da bi shvaćao što se događa oko njega, pa ne vjerujem da može shvatiti da ne smije na taj način dirati bebu.
A ako postaneš gruba, to može samo pogoršati situaciju.

Ja ti savjetujem da pronađeš nekakvu pomoć, npr. baku. Ja sam glumila super ženu i mislila da ću moći sve sama, da mi neće trebati pomoć, ali samo sam sebe uvukla u situaciju da sam počela pucati po šavovima.
Od sveg na svijetu, najviše bih voljela da se mogu potpuno posvetiti njima, ali, nažalost to je nemoguće.
Sad se spasim kad dođe baka, uzme M. i odvede ga na par sati. On se izigra, vrati se kući zadovoljan, a ja uspijem napuniti baterije.

Probaj si nešto organizirati, ako ikako možeš.
Inače, vidjet ćeš, svakim danom će ti biti sve lakše, ali treba izdržati prvih par mjeseci.

[Anci]

znači u redu je pustit starije dijete da gnjavi i tuče mlađe

To nitko nije rekao.

ja se pitam zar ne tražimo i od mlađeg djeteta previše- treba trpit sve te udarce, biti nervozno i ugnjavljeno i sl?

Ne. Naravno.
Nitko to nije rekao.
Ja ne dozvoljavam agresiju. No to ne znači da je kažnjavam.

Ali, nije da nisam probala sa zabranama, nekim ograničenjima i sl. i trenucima kad sam i ja bila zbunjena i nisam znala što ću.
Probala par puta i vidjela da ne ide i da smo svi s tim nesretni.
Kad sam ja "malo popustila", i ona se promijenila.
I pokazalo se da kod nas doista sve puno, puno bolje funkcionira bez nekih zabrana i sl.

[dorotea24]

Mi ćemo biti u jako sličnoj situaciji kao Mikka. Patrik će biti 24 mjeseca kada dođe nova beba. On je već sada dosta agresivan prema drugoj djeci i taj problem trenutno rješavamo. Voli udariti i gurnuti, čak ugristi i to se ne ustručava napraviti i starijoj i većoj djeci od sebe. Užasno mi je zbog toga
Predpostavljam da neće biti oduševljen sa novom bebom i da ćemo imati problema.
Kako dijete pripremiti? Kad mu kažem da mama u stomaku ima malu bebu on poljubi stomak i to je to. Vidim ja da on ništa tu ne kuži.
Mikka sretno, nama će tvoje iskustvo pomoći za kasnije

[Trina]

pritome nije zakinut ničime da bi imao razloga osjećati ljubomoru.

ljubomora je neminovna. ok, ne moramo to baš nužno nazvati ljubomorom, recimo "snažna emocionalna zbunjenost". ne mora ju ispoljavati prema bebi, može prema tebi ili tati ili baki ili sebi ili .... razlog za nju je postojanje drugog djeteta. taj razlog je jako velik i jako važan. i možeš ga ti pripremati koliko hoćeš i davati pažnje koliko hoćeš. mislim da bi bilo jako dobro i ze tebe i za njega da prihvatiš da će ljubomore biti sigurno, i da je ona sasvim normalna i sasvim očekivana.

zamisli si da tebi suprug 9 mjeseci govori da će doma dovesti još jednu ženu. i da će je jako voljeti. ali voljet će i tebe jednako jako. i bit će vam super zajedno, vidjet ćeš. i bla bla bla (dodaj nešto što govoriš svome sinu). i kad ti ju stvarno i dovede na vrata, ti ne bi bila ljubomorna (naime, suprug te dobro na to pripremio, pa 9 mjeseci ti je o tome pričao, čak ti je i njenu sliku pokazao)? ne bi ti trebalo (puuuno) vremena da se navikneš na situaciju??

jako puno očekujemo od te starije djece

Ova tvoja usporedba mi je bezveze ( već sam je negdje pročitala).Starijem djetetu kroz trudnoću ne treba dolazak brata ili sestre najavljivati kao dolazak konkurencije nego male bebe koja će trebati našu pomoć za sve.Ustvari maminu jer beba bez mame ne može a oni ,ako žele,mogu sudelovati u svemu.Ako ne žele ne trebaju.Ja sam svojim tisuću puta rekla da je mamina dužnost brinuti se za malog bracu jer je jako mali, kao što se za njih brinem ali sad već na drugačiji način jer su veći.A oni nemaju obaveza prema bratu osim ne biti grubi prema njemu jer je bilo kakva grubost opasna za mao dijete.Na njima je hoće li ga voljeti i dati malo više od sebe.

Mikka,tvoj mali nije više beba.On te sve razumije iako malo priča.Moj sin je mjesec dana mlađi od tvoga .Znam da je jako naporno ali morat ćeš se truditi više oko starijeg djeteta nego mlađeg.Izdrži dva,tri tjedna i sve će doći na svoje,vjeruj mi,prošla sam to.On je mali i treba mu puno pažnje.

[Joe]

mikka
trebaš biti svjesna da je F. još praktički beba, koliko god ti se činio ogroman u odnosu na K., i da je jako jako zbunjen, i samo tvoj taktičan i pažljiv odnos može pomoći da se odzbuni. Ako kreneš sa kaznama ta zbunjenost može preći u tugu i ljutnju prema tebi ili bebi, zasad je to samo zbunjenost, tj on ne zna kako da se odnosi prema maloj i u kolikoj mjeri mu ona predstavlja prijetnju.

I ja mislim da oni jako dobro znaju da se bebu ne smije tući ni gurati, ali silina emocija koje si ne znaju objasniti ih tjera da to rade. Tvoj zadatak je da mu pomogneš da se nosi sa time, a ne da ga kazniš. Ako baš napada malu, razdvoji ih tako da mu ona bude fizički nedostupna, ni slučajno da njega pošalješ baki i dedi (ok, ovo zapravo ide Stijenu, jer ti nisi ni planirala nešto takvo)

Vjeruj mi, imala sam, i još uvijek imam, svakakvih situacija sa L i N, ali ono što je meni važnije od povremenog bratskog izljeva bijesa ili čega već, da oni in the long run postanu prijatelji. (negdje sam pročitala da se braća slažu unatoč tome što su braća, a ne zbog toga).

Cure, hrabro!

[klaris]

upravo to Trina i mene je Lutonjicin komentar začudio pa sam i reagirala tako kako sam u prijašnjem postu!
Naravno da ga ne treba kažnjavat jer će se s tim sve pogoršat.
Treba mu pokušavat na miran način objašnjavat, al ako ne ide odvajat ih tako da on to ni ne kuži npr. naći mu neku zanimaciju, a bebu uopće ni ne spominjat, ili reći sad ćeš se ti ići družit sa bakom je li može!?
ne vidim koji je problem da na par sati ode kod bake, djede...nije da ga sa tim kažnjava, jedino ako on ne želi ić onda je to drugi problem...
ili može obrnuta situacija baka dođe pričuvat malu seku a mama i/ili tata odu prošetat sa njim.
u biti treba mu pokazat da je sve kao prije, samo šta je sad tu i seka i zbog toga vam je još lijepše, pa s vremenom će sigurno shvatit.

[štrigica]

nije mi se dalo sve čitat pa ako je ovo već netko predložio...

dijagnoza je postavljena - ljubomora... ako sam dobro skužila uvijek kad ste vi blizu... privlačenje pažnje na sebe...

znam da je s tako malim bebačem ovo teško izvesti ali pokušaj organizirati sat - dva dnevno (ne moraš od kolpa) da budeš samo s njim...

ja sam ovu fazu imala nakon što je B počeo micati sobom...dok je samo ležao nije bilo problema... nakon inteziviranog druženja 1 na 1 je ovo malo fermalo... a da se ne tuku - tuku se i danas

[fegusti]

ja se pitam zna li tako malo dijete da je to nešto sićušno zapravo živo biće.
pojma nemam kako ti malci doživljavaju sebe a kamo li nešto kmečavo u svojoj blizini.
moj ima 16 mjeseci i na sličan način maltretira psa i onda je sav sretan kad pobudi neku njegovu reakciju poput cviljenja ili režanja.
dobila sam savjet da ga počupam ili uštipnem pa da osjeti kako to boli, ali mi je to nekako surova metoda pa je nisam iskušavala.
zasad ne vidim drugi način nego mu biti za petama i odvraćati ga od "zle" namjere.

zapravo, mislim da kod tvog nije toliko ljubomora u pitanju već znatiželja.

[Lutonjica]

hmm, kod mog je problem taj sto ne prica, a ne znam niti koliko razumije. on meni ni ne moze puno pomoci oko bebe. sta, da mu kazem "dodaj mi maramice" a on nema pojma sta su maramice.

draga, razumije sugurno, imaj povjerenja u njegove sposobnosti. margita već neko vrijeme razumije "naredbe" tipa "donesi slikovnicu", "donesi wc papir" i slično, možeš mu staviti i kremicu na prste pa nek mulja po bebi (i sebi )

znam da je s tako malim bebačem ovo teško izvesti ali pokušaj organizirati sat - dva dnevno (ne moraš od kolpa) da budeš samo s njim...

iz mog iskustva, dovoljno je i desetak minuta. ali koncentriranog 1 na 1 vremena. znači da tih 10 minuta budeš emocionalno i intelektualno usmjerena samo i isključivo na njega. nema varanja, osjetit će ako si fizički tu, a mislima u pospremanju kupone ili u plaču male bebe, i onda to neće biti to. zari takvih 10 minuta napuni baterije za ostatak dana.
a 10 minuta nije previše za ostaviti bebu s tatom ili bakom. kad još malo naraste, onda recimo jednom ili dvaput tjedno otiđi samo s njim negdje na sat vremena (mi smo išle u kazalište ili u kino). iskoristi prilike tipa treba skočit u pekaru, to je opet 5 minuta da beba ostane sama s tatom, a ti imaš 5 minuta za biti sa starijim.

i bude bolje. tako negdje oko godine dana se sve posloži.

[Lutonjica]

Ova tvoja usporedba mi je bezveze ( već sam je negdje pročitala).Starijem djetetu kroz trudnoću ne treba dolazak brata ili sestre najavljivati kao dolazak konkurencije

pa ni tebi suprug ne najavljuje dolazak druge kao konkurencije, nego kao nekog tko će vam svima uljepšati živote i biti dio vaše obitelji.
nema veze kako mi to njima opisujemo, u početku bebu vide kao konkurenciju - jer im uzima vrijeme i pažnju koja je bila samo njihova. i treba vremena da to sjedne. a mi moramo biti svjesni da je to normalno i pomoći djetetu da kroz to prođe što bezbolnije.

[limunada]

nema veze kako mi to njima opisujemo, u početku bebu vide kao konkurenciju - jer im uzima vrijeme i pažnju koja je bila samo njihova. i treba vremena da to sjedne. a mi moramo biti svjesni da je to normalno i pomoći djetetu da kroz to prođe što bezbolnije.

Potoisujem ovo. Vidim to kod Eve, kako se bori za našu pažnju kad smo više angažirani oko bebe.

[limunada]

potoisujem = potpisujem

[Lutonjica]

meni je puno gore od te "borbe za pažnju" bilo kad su se recimo baka i deda igrali s margitom, a ja ulovim zarin pogled - onako po strani, sa totalnim nerazumijevanjem, izgubljenošću, tugom. pogled za rasplakati se što ti dijete nešto takvo proživljava. ali shvati, navikne se, prođe... sad više nema takvih pogleda

[Angie75]

Ni meni Lutonjicina usporedba nije bezveze. Neminovno dijele s bebom ne našu ljubav, nego vrijeme koje je prije bilo posvećeno samo njima, a premali su da shvate da kvantiteta nije bitnija od kvalitete.
No, u našem slučaju je prošlo super i zbog tog još više obožavam svoje starije dijete jer se tako super postavilo prema bebi

[štrigica]

meni je puno gore od te "borbe za pažnju" bilo kad su se recimo baka i deda igrali s margitom, a ja ulovim zarin pogled - onako po strani, sa totalnim nerazumijevanjem, izgubljenošću, tugom. pogled za rasplakati se što ti dijete nešto takvo proživljava. ali shvati, navikne se, prođe... sad više nema takvih pogleda

šmrc...

mi smo se tu svi puno angažirali jer je Iv na putu kući iz rodilišta tako zveknuo moju mamu koja je držala B da smo svi ostali :shock:
no to smo shvatili kao upozorenje i nikada mu nismo dali povoda da misli da ga sad manje volimo...
da misli - ne kažem da itko daje takav povod ali aj ti prokljuvi šta je kome u (maloj) glavi....

[Lutonjica]

da, zara je agresivnost i ljutnju ispoljavala isključivo prema odraslima, nikad prema margiti, pa je u tom smislu možda meni bilo mrvicu lakše (jer nisam morala razmišljati o tome hoće li nauditi sestri).

ma uglavnom, mikka, je, teško je, svima, ne samo starijoj braći i sestrama. dolazak nove bebe je ogrooooooooomna promjena. cijela obitelj se mora prilagoditi novoj situaciji i za to treba vremena. desi se da puknemo, da smo ljuti, da plačemo, da razbijamo tanjure, i mi, i djeca... samo se podsjećaj da je sve to normalno. i pokušaj se što češće uvući u F.ove cipele i probaj shvatiti kao se on osjeća, pa u skladu s tim reagiraj a uvjerena sam da ćeš uvidjeti da je tužan, izgubljen, pun nerazumijevanja, a ne zločest i agresivan. i da mu treba upravo to da bude s tobom, a ne da ga šalješ od sebe.
i bit će bolje

[Anci]

meni je puno gore od te "borbe za pažnju" bilo kad su se recimo baka i deda igrali s margitom, a ja ulovim zarin pogled - onako po strani, sa totalnim nerazumijevanjem, izgubljenošću, tugom. pogled za rasplakati se što ti dijete nešto takvo proživljava. ali shvati, navikne se, prođe... sad više nema takvih pogleda

I to.
Ali, primjetila sam da MM i ja nekad napravimo istu grešku.
S oduševljenjem i obožavanjem gledamo našeg nećaka, a njegova velika seka nas gleda sa strane.
Dakle, nenamjerno, volimo ih oboje, ali eto, ima trenutaka...

Ali stvarno, pazim kad vidimo nekoga s mlađim bratom ili sestrom, prvo se obratiti velikom pa tek onda malom.
Ali, nekad valjda- fulam :/

Ali, rekla sam već i ja gore, s godinu nekako sve dođe na svoje...

[Lutonjica]

Anci, zato što se instinktivno raspekmezimo nad bebama, to je normalno, tako priroda osigurava da se odrasli brinu o mladunčadi. ja sam to čak tako pokušala i objasniti zari, i uspjela je prihvatiti to objašnjenje.

[Stijena]

dobro, možda moja situacija nije ista kao ova u uvodu u topic..........možda ja od svog troipolgodišnjaka ipak mogu očekivati odgovornost (kojoj ga u krajnjoj liniji čitavo vrijeme i učim) ako mu dajem do znanja da mu se takvo destruktivno ponašanje (prema bilo kome, a pogotovo prema novorođenčetu koje mu je još k tome i brat) ne može poticati/tolerirati/ignorirati, te u krajnjoj liniji mora se i sankcionirati.

Ne preventivno, tipa "rodila sam drugo dijete pa mi je starije po defaultu smetnja", nego kao posljedica eventualno mogućeg ponašanja (s kojim sam se aha, itekako pomirila kao s mogućnošću) - znači u kriznoj situaciji, kad sam ja ta koja mora snositi odgovornost za zaštitu tog najnedužnijeg i najbespomoćnijeg bića na svijetu, i ja sam ta koja takvo destruktivno ponašanje prema njemu ne mogu dozvoliti.

Ako strpljenje, pričanje, pripremanje ne pali, što nam je onda svima činiti, a "kazna" kao posljedica za agresivno ponašanje je neprihvatljiva?

Ovdje smo čuli masu dobrih primjera i objašnjena, ali čini mi se da nitko još nije rekao niti jedno rješenje ovakve situacije - kojoj opet svakoj treba prilaziti posebno, odvojeno i pojednačno i analizirati uzroke svake za sebe :?

[Anci]

Vidim da i se i vas dvije non stop nešto objašnjavate

[Joe]

Stijena, pričanje, pripremanje i objašnjavanje će sigurno upaliti, samo mu daj vremena (a možda će bebu prihvatiti bez problema? nemoj imati tako negativna očekivanja!)
možda lakše prihvati pridošlicu ako bebu ipak nazoveš Formula

[Stijena]

Meni je recimo u planu (zato sam ovdje još uvijek padobranac jer tek pokušavam iznači tehnike i taktike) patrika što više uključiti u naše svakodnevne aktivnosti kako se ne bi osjećao isključenim, a pritom bi se osjećao važnim što pridonosi zajedničkom životu s prinovom.
Možda to umanji njegovu agresiju.

Jasno da je i nama "velikima" teško se priviknuti na novu osobu u našim životima, a kako je tek onda njima "malima"........razumljivo i neosporno..........i mora da to izaziva veliku frustraciju koju dijete na neki način mora ispoljiti, ali nije problem u razumijevanju i shvaćanju problema, problem je još uvijek u tome kako se postaviti, što poduzeti, a da nitko pritome ne bude zakinut - nitko od djece, a onda i roditelja..............

[Stijena]

Stijena, pričanje, pripremanje i objašnjavanje će sigurno upaliti, samo mu daj vremena (a možda će bebu prihvatiti bez problema? nemoj imati tako negativna očekivanja!)
možda lakše prihvati pridošlicu ako bebu ipak nazoveš Formula

tako ju je on nazvao, a nakon toga joj/mu svaki dan izmišlja nova imena i to je recimo nešto što mu isto budi osjećaj važnosti i uvažavanja..........ali ja se želim pripremiti na probleme (i na ovaj način uostalom), kojih ako ne bude - nikom ništa...........ali želim znati da sam prije krizne situacije poduzela sve što je u mojoj moći da do toga ne dođe.

[Lutonjica]

stijena, kad nema instant rješenja. niti univerzalnog rješenja.

napisala sam što genijalno funkcionira kod nas: 1 na 1. ali pravi, genuini (nemrem se sad sjetiti adekvatne hrvatske riječi, a trina će se zbljuvati sorry) 1 na 1, ja sam usmjerena samo na tebe, ti si usmjerena samo na mene. pa bar tih 10 minuta, ako nema prilike za dulje. i kod nas to čuda stvara.

agresivnosti prema bebi kod nas nije bilo pa mogu samo teoretizirati : ne bih ih ni sekundu ostavljala same i svaku agresivnost bih probala usmjeriti na nešto poželjno (podragaj/ poljubi bebu, namaži je kremicom, operi je gazicom,....) i puno objašnjavanja. i dati vremena sebi i djetetu, neće se to riješiti preko noći, niti u tjedan dana

[Strobery Shortcake]

pritome nije zakinut ničime da bi imao razloga osjećati ljubomoru.

ljubomora je neminovna. ok, ne moramo to baš nužno nazvati ljubomorom, recimo "snažna emocionalna zbunjenost". ne mora ju ispoljavati prema bebi, može prema tebi ili tati ili baki ili sebi ili .... razlog za nju je postojanje drugog djeteta. taj razlog je jako velik i jako važan. i možeš ga ti pripremati koliko hoćeš i davati pažnje koliko hoćeš. mislim da bi bilo jako dobro i ze tebe i za njega da prihvatiš da će ljubomore biti sigurno, i da je ona sasvim normalna i sasvim očekivana.

zamisli si da tebi suprug 9 mjeseci govori da će doma dovesti još jednu ženu. i da će je jako voljeti. ali voljet će i tebe jednako jako. i bit će vam super zajedno, vidjet ćeš. i bla bla bla (dodaj nešto što govoriš svome sinu). i kad ti ju stvarno i dovede na vrata, ti ne bi bila ljubomorna (naime, suprug te dobro na to pripremio, pa 9 mjeseci ti je o tome pričao, čak ti je i njenu sliku pokazao)? ne bi ti trebalo (puuuno) vremena da se navikneš na situaciju??

jako puno očekujemo od te starije djece

Lut, hvala ti na ovome! Baš mi je leglo! I debelo se slažem sa zadnjom rečenicom.

[Anci]

A opet se ja, ko dežurna, pridružujem s ovim 1 na 1.

Imala sam sreće da sam se mogla organizirati da jednom tjedno sama sa starijom kratko negdje odem- u slastičarnu, plac, do grada, turbo limač...
Njoj je to značilo. A i meni.

A i sad, kad se maknem s jednom od njih dvije sama u sobu na brzinsko maženje- baš uživaju. I na maloj se već vidi koliko uživa kad sam totalno samo, samo njena.
genuine- istinski, onako pravo- šta ne?

[Angie75]

Mi Filipu jako puno ponavljamo: vidi kako te gleda, ajme kako on tebe puno voli, ti ćeš mu biti glavni i sl. Kažem, on ga je super prihvatio od početka, ali ne može škoditi...

[Lutonjica]

genuine- istinski, onako pravo- šta ne?

ma da, ali ja često razmišljam pola na hrvatskom, pola na engleskom :? , a nekad stvarno ne nalazim prikladnu samo jednu riječ u hrvatskom kojom bih rekla isto što jednom engleskom riječi, pa mi je lakše i brže napisati tu jednu englesku (kao taj genuine, pod tim sam mislila puno: i iskreno, i pravo, i autentično, i duboko, i istinsko... i sve je to slično, ali nije isto, i umjesto svega toga sam napisala genuine).

odosmo off topic
btw, da li još nekome smeta kad u izgovaranju internet stranica ljudi govore ve ve ve točka auto minus kuca točka com

[štrigica]

odosmo off topic
btw, da li još nekome smeta kad u izgovaranju internet stranica ljudi govore ve ve ve točka auto minus kuca točka com

je ali me čudno gledaju kad ja počen dablju, dablju, dablju