btw, da li još nekome smeta kad u izgovaranju internet stranica ljudi govore ve ve ve točka auto minus kuca točka com
 |
|||
|
|
|||
btw, da li još nekome smeta kad u izgovaranju internet stranica ljudi govore ve ve ve točka auto minus kuca točka com
ma ja ne mislim uopce da je f. zlocest i agresivan, naprotiv. on je stvarno divan klinac, i ponio se kao pravi frajer od pocetka bebinog dolaska. jutros se, recimo, igrao sam u krevetu dok sam ja nju pokusavala smiriti (ima problema s kakanjem), i neizmjerno sam mu zahvalna na tom "kuzerskom" ponasanju. cak mi je dao i da si malo odspavam 8)
postoje 2 problema--prvi je taj sto se ja ne znam nositi s promjenom njegove licnosti. on se iz mirnog, kooperativnog, neki bi rekli savrsenog djeteta kojem se sve da objasniti i s kojim se sve mozes dogovoriti odjednom pretvorio u, da pretjeram, hiperaktivnog vristavca s kojim jedva covjek izade na kraj izmozden i iscijeden
mislim da bi mi cak bilo lakse da je uvijek bio takav, pa se naucis kako s njim. ovako--em ucim da imam jos jednog clana obitelji, njezinu osobnost i navike i to, a jos moram ponovo uciti i starije dijete, jer ga maltene ne prepoznajem, posto ima slabo dodirnih tocaka s mojim sinom odprije
drugi pbm je taj sto je md-ova kuca putujuca, pa smo mi sami vecinu vremena, tako da ovisim o dobroj volji mojih staraca (koji oboje rade, a mama radi po cijele dane) i eventualno jednog frenda (jedinog koji mi je ostao iz zivota prije djece
olakotna okolnost je sto je f. stvarno puno, da kazem razumniji, i kooperativniji kada smo sami (to je isto stvar koju ne razumijem bas, njega prisustvo drugih osoba potpuno "nabrije")
ma kad budu oboje u vrtiću, ma ne, kad budu oboje u školi, ma ne kad se oboje odsele bit će bolje.....
mi sad svi imamo savjete i s naše točke gledišta su dobri, ali šta god da ti mi kažemo tvoje dijete će nas iznenadit... (možda i pozitivno)...
sigurna sam da je to kod njega samo faza (jedna od mnogih) ali teba ju preživit... i ja ti želim svu sreću u tome...
citiram: olakotna okolnost je sto je f. stvarno puno, da kazem razumniji, i kooperativniji kada smo sami (to je isto stvar koju ne razumijem bas, njega prisustvo drugih osoba potpuno "nabrije")
a kako bi tebi bilo da ih većina tebe pomazi po glavi i ode se rastopit nad nekim dosadnim zamotuljkom koji se niti zna igrat niti pričat a i izgleda kao da bi mogao mamu pojesti kako sisa :shock: ....
e vidis, jos jedna stvar--malu nitko ne ferma bas previse, svi se i dalje bave njim. malu vide, kazu da je slatka i to je to. tako da kolicina paznje koju dobiva od drugih je stvarno jednaka.
Citam ove probleme i sve me strah.nemam jos tih problema al ocekuju me kroz par mjeseci.
Naime trebutno sam cca 5 mj. trudna i P. (koji ima 3,5 god.) je do nedugo to prilicno pozitivno podnosio. U smislu super i ljubi trbuh i imat ce bracu ili seku i presvlacit ce pelene i igrat ce se s njim/om i sve to 5.
Al nedugo je poceo s pitanjima tipa - ja ga dovedem u vrtic a on mene pita da jel beba ide samnom na posao? Ja velim Naravno, jer je kod mene u trbuhu. A on veli onak ozbiljno (malo grubi i sumnjicavi izraz lica sa stisnutim okicama
Uglavnom kuzim da u zadnje vrijeme iz tog pocetnog veselja prelazi u sumnju da ta beba i nije bas nekaj tak super kak si je on u pocetku zamislil, a sve me strah kaj bu bilo kad skuzi da beba ostaje zauvijek s nama...
To bi se dogodilo sa i bez bebe - oko 2. godine i inače postaju takvi! Tek sam sad pogledala na datum u tvom potpisu!mikka prvotno napisa
postoje 2 problema--prvi je taj sto se ja ne znam nositi s promjenom njegove licnosti. on se iz mirnog, kooperativnog, neki bi rekli savrsenog djeteta kojem se sve da objasniti i s kojim se sve mozes dogovoriti odjednom pretvorio u, da pretjeram, hiperaktivnog vristavca s kojim jedva covjek izade na kraj izmozden i iscijeden
za pocetak disklejmer: nisam mama i nemam osobnog iskustva s ovim. nemojte se ljutit ako sam previse pojednostavila stvar
ja bih svaki put kad nije dovoljno njezan pokusala objasnit da to seku boli i pokazat kako se seku lijepo ljubi, pa bi malo zajedno vjezbali i onda ga pohvalit kad je njezan... i uvijek pohvalit kad je dobar sa sekom.
inace, mozda ce nekome biti zanimljiv i koristan ovaj tekst.
Re: sto napraviti u slucaju kada..
ja sam od brata starija 12 mjeseci i 12 dana i mama veli da sam ga tukla i gurala i bacala i sl. kad je bio jako mali, a tukli smo se i poslije. Nije do tebe, bez obzira kako se postavila dijete osjeća ljubomoru i tako se postavlja. Čuvaj malenu jer sam ja bila jako okrutna i moja je mama jako dobro trebala paziti brata koji me je, by the way, obožavao siroče. Kasnije kada smo porasli igrali smo se skupa, a danas smo jako bliski. Nemaš frke, to ti je normalno, samo čekaj da prođe i pazi ih.stariji brat (22 mjeseca) maltretira i tuce mladju sestru (2 tjedna)? ja ne znam kako da se postavim. uglavnom mu micem ruke, noge i njega opcenito i govorim mu da to ne radi. ali on opet i opet i opet dode, ili se hoce sjesti na nju, ili ju hoce mlatnuti s nogom u glavu, ili ju udara (pokusava udariti) rukom, ili joj gura prst u oko, ili ju vuce za ruke i noge...
ne zelim ju opsesivno micati od njega svaki put kad se priblizi, ali me frka da ju ne ozlijedi. vec mi se cini da se ona unervozi cim ga osjeti blizu. pokusavam ga pustiti da ju dira, ali svaki put krene s grubostima.
ima li koga tko je prosao slicnu situaciju? kako se postaviti?
inace nisam ga zanemarila, niti ocekujem od njega vise posto je on kao "stariji". on je meni i dalje malac kakav je bio, stvarno se trudim balansirati izmedu njih dvoje, naci vremena samo za njega, ali...
hoce li proci taj bijes? kada?
isto i sa zarom. krenulo je u trudnoći. uspjela sam to prihvatitiprvi je taj sto se ja ne znam nositi s promjenom njegove licnosti. on se iz mirnog, kooperativnog, neki bi rekli savrsenog djeteta kojem se sve da objasniti i s kojim se sve mozes dogovoriti odjednom pretvorio u, da pretjeram, hiperaktivnog vristavca s kojim jedva covjek izade na kraj izmozden i iscijeden
i kod nas isto. ima puno razloga:je f. stvarno puno, da kazem razumniji, i kooperativniji kada smo sami
- JA sam najopuštenija kad smo sami i tad najbolje funkcioniram. kad znam da se mogu osloniti samo na sebe, nekako sve ide kao po špagici.
- djeca surađuju. zna da nema nikog drugog, da si sama s njih dvoje, i onda ti zapravo "pomaže" svojom kooperativnošću
- kad je netko s nama, koliko god se igrao više sa zarom, nego s margitom, uvijek se čuje bar jedan komentar ili pitanje vezano za sestrinske odnose (jel ti voliš seku? a jel ljubomorna starija? a jel dobra beba? jel spava? jel teško imati dvoje? nastavi niz) a to ona čuje i opterećuje se s tim
- također, iako je vrlo rano prihvatila da mamu i tatu dijeli sa sestrom, puno puno više vremena joj je trebalo da shvati da će i pažnju baka i deda i svih naših prijatelja također morati dijeliti s margitom. e to joj nikako nije bilo jasno. ok, mama i tata vole margitu jer je njihova kćer. a zašto naši frendovi d. i a. isto vole margitu, pa njima nije ništa?
ali pravi, genuini (nemrem se sad sjetiti adekvatne hrvatske riječi, a trina će se zbljuvati
Što se tiče one usporedbe sa drugom ženom;meni to ne stoji iz razloga što ni ja ne gledam na novo dijete kao na konkurenciju starijima,prema tome trudit ću se i trudim se svim silama da ni oni to tako ne doživljavaju.Uvijek ću prvo naglasiti pozitivne strane brata/sestre nego negativne,kao što su dijeljenje pažnje isl.Mojima je temeljna misao da mame svu svoju djecu vole jednako.I od toga uvijek polazimo,oko toga nema nikakvih dvojbi.To im stalno tupim tako da u to niti ne sumnjaju.A svakim dolaskom nove bebe(gle mene,ko da ih imam 14
Treba stvaaarno puno truda,volje,živaca i strpljenja ali ta prilagodba stvarno nebi trebala dugo trajati.
I ne želim sad nekome soliti pamet kako je meni uspjelo a nekom nije.Puno stvari ovisi i o krakteru djeteta.Da se moja kćer kojim slučajem rodila prva a sin drugi vjerujem da bi imala problema s ljubomorom jer je ona takav tip,sin jednostavno nije.Sa trećim djetetom je bilo drugačije jer ipak ona ima i starijeg brata ko sijamskog blizanca uz sebe pa je opet puno lakše.
nisam ni ja gledala, ali tko zna kako to njima izgleda.Što se tiče one usporedbe sa drugom ženom;meni to ne stoji iz razloga što ni ja ne gledam na novo dijete kao na konkurenciju starijima,prema tome trudit ću se i trudim se svim silama da ni oni to tako ne doživljavaju
Ali prilagodit će se.
A ovo si dobro rekla:
To stvarno vidiš kad imaš više od jednog djeteta. Kako su različiti.I ne želim sad nekome soliti pamet kako je meni uspjelo a nekom nije.Puno stvari ovisi i o krakteru djeteta
Trina, jel kak se uvijek isti javljaju na ovakve topike
Da,ponavljamo se
mikka, kako je?
malo bolje, iako ju je jedno 2 puta tako tresnuo da sam ga skoro supila, onak instinktivno/impulzivno. pokusavam balansirati izmedu njih, a i njega jos dodatno "ispucati" vani s loptom i po parkovima i autima.
mislim da dosta pomaze to sto mu dam da sisa cesce, onda je zadovoljan.
jedna od problematicnijih situacija je ta kad mu se spava, a imamo ritual prija spavanja--prvo na wc, onda cicanje i spavanje. i kad krenem s ritualom, a mala se rasplace, pa moram njoj dati da cica da se smiri.. ajme, to su mi najgori trenuci. on onda rida, umire od placa (na n-tu potenciju jer je umoran), postaje ekstra agresivan prema njoj i hoce ju supiti dok ona jede, a ona place jer je gladna, pa gledaj kome da das prvo, ciji plac da istrpis :/
ne mogu sisati istovremeno jer je ona premala, ne mogu ju namjestiti a cice su mi velike pa ne moze disati ako ih ne drzim. on me pak grize ako nismo u "pravilnoj" pozi.
evo, sve sam vas procitala :/
ne znam sto bih, plakala i vristala vec sad??? :shock:
kako 15-mjesecne beba prihvacaju novorodencad??? ima li tko sa takvom storijom???
kad je marge bila novorođenče, mi smo sisali tako da sam ja ležala na leđima, marge na mom trbuhu na jednoj cici, a zara na boku pored mene na drugoj cici (ovo je vrlo lako izvedivo ako imas velike cice, a kazes da imas). jeste probali tako?
we&baby, margita sad ima 14 mjeseci i ne mogu ni zamisliti kako bih uz nju jos imala i novorodjence. ne zbog ljubomore, to mi se ne čini kao problem, nego mi je mala :/ ali ima tu puno mama s tako malom razlikom, bolje njih slusaj nego mene
pa nisu sva dica ista, nemoj se sad odma pripast. iskombinirat ces se s vremenom, ko sto ce i mikka, s vremenom nac dobru kombinaciju koja pase njoj i djeci. kako? ja nazalost jos ne znam iz iskustva, al pricat ce ti mikka kad uspije.
samo treba vremena i strpljenja, ne ide to preko noci.
svima je nova situacija i treba malo vremena da se sve poslozi.
i tebi i mikki jedan veliki
Kod nas nije bila najizraženija agresija, nego nekakva Nevina tjeskoba, žalost u očima, izgubljenost, potpuna nemogućnost spavanja (primjerice, redovito bi zaspala na vrčini, ono, pokenjala se i zaspala) koja je često još uvijek prisutna. Ali u jednom trenutku se dogodio nekakav klik - ležali smo na krevetu svi četvero i u jednom trenutku je uhvatila Zoru za ručicu i počela pjevati `Kad se male ruke slože`, sva oduševljena kako sada ima partnericu za igru. Onda je postala malo agresivnija prema njoj, a ja sva sretna da ne bježi, da se malo ispucava, da je živa. Ja sam tu agresiju doživjela kao evoluciju
Onda je postala malo agresivnija prema njoj, a ja sva sretna da ne bježi, da se malo ispucava, da je živa. Ja sam tu agresiju doživjela kao evoluciju
Kod nas je bilo u početku ignoriranje i ta neka zbunjenost.
Pa agresija.
A nakon toga je super.
Sad su "prave" seke. I vole ,i tuku, i ljube, i čupaju, i divljaju po jumpi jumpu, i spavaju skupa, i hrane jedna drugu,...
moram i ja naše iskustvo podijeliti
nama je bilo slično kao i mikki- naguravanje, pikanje u oko, pljeskanje po čelu...i bilo mi je grozno. ja sama s njima dvojicom, nikako usinkronizirati njihovo spavanje...katastofa- prvih mjesec dana.
a onda se polako počelo mijenjati i još uvijek se mijenja- na bolje.
što je J veći to je S-u interesantniji, ali da ne mislite kako je sve super sad, bude nekih grubljih situacija, ali vrlo malo i često ovaj veliki grabi piliku kad ja kao možda ne vidim...ali vidim, jer znam da ih još ne mogu ostaviti same.
grubost nismo dozvoljavali od samog početka, stopirali bi mu ruku kad bi nešto pokušao ili ga jednostavno maknuli dok ga bijes ne bi prošao.
ali...sad kad čitam pojedina tumačenja ponašanja djece nakon dolaska bebe, mislim da bi time mogla možda objasniti Svenovo ponašanje prema drugoj djeci- grubo ponašanje. danas smo imali ružnu situaciju u parku- bacio je kamen u glavu jednom većem dječaku (čini mi se da se htio igrati s njima a oni su ga ignorirali), a usput je naguravao i jednog 1,5 godišnjaka...osjećala sam se totalno bespomoćno. krenem mu objašnjavat da se to ne smije i kako to boli, a on odmah počinje galamiti i odvraćati mi pažnju nekom svojom pričom...
:/
Ja sam naivno do nedavno bila za razgovore, objasnjavanja...Ali u zadnje vrijeme ne znam vise uopce kako da reagiram, kad dodjem u park, za cas mi pocne izlaziti para na usi...Uh, stvarno se moram suzdrzavati...Sada cu mozda zvucati kao moja baka, ali u moje vrijeme djeca nisu bila takva.
ja izbjegavam parkove
dosta je interakcije u vrtiću
A što je bilo?
Jel roditelji ne reagiraju pa su djeca prepuštena da rade što hoće ili što?
Pa ne znam, meni se bas cini da se danas roditelji vise bave djecom nego prije...
A što je bilo?
Jel roditelji ne reagiraju pa su djeca prepuštena da rade što hoće ili što?
Pa ne znam stvarno.
Ali i ja u svom krugu imam iskustvo kao i ti- da se roditelji bave djecom i posvećeni su im.
Za druge stvarno ne mogu reći, vidim samo ono površno. :/
Misliš reći da se djeci previše pusti, a da se oni baš ne mogu nositi s tim- da se tako izrazim.
Pišem nabrzinu, nadam se da me kužiš.
margita je danas nekoliko puta ošamarila i izgrebala zaru po licu. ja zatečena, a zara u šoku i suzama.
toliko o jadnim malim bebama :/
Prvi put?
Kod nas se to zna dogoditi jer je mlađa divljakuša i nije baš sklona dijeljenju i popuštanju. Ja iskreno, budem jako ponosna na L kad joj ne vrati.
Sjećaš se kad si pisala kako su jadna ta druga djeca, sama se igraju, hoće li se moći izboriti za sebe...
Naravno, nisam ni ja za takav način. Ne dozvoljavam grebanje niti čupanje ni jednoj.
tak i ja cekam da mala naraste pa da mu sve vrati :/
valjda ce do onda zaboraviti da ju je maltretirao. jucer su bile cure kod mene za onaj film o dojenju i vidjeli su kako ju mali zdusno mlati. jedva ju obranim, uopce nije sala. tjesim se da je to bilo zbog drustva, jer je po novom stvarno super kad smo nas troje sami. onda ju samo ponekad pomazi po glavi, ili se legne kraj nje i gleda ju. preslatki su zajedno
sad mi je nova spika da se trudim da smo sto vise sami, najbolje vani, da se on usput istrci i izbaci tu silnu energiju.
da, baš zato sam to i napisala.Sjećaš se kad si pisala kako su jadna ta druga djeca, sama se igraju, hoće li se moći izboriti za sebe...
i je, jučer je bilo prvi put. i drugi. i treći. sva 3 puta mi je zara bila u krilu i mazila se sa mnom, a marge samo dotrčala i odalamila ju.
a zara je bila toliko šokirana baš zato što ona margitu nikad nije udarila. mislim, gnjavi ona nju na razne načine, ali nikad ju nije baš udarila.
kao prvo- ne mogu vjerovati da sam napisala ovo:ni jednoj.
a što se tiče ovog:
Vidiš, moja mlađa, iako je , kao što sam rekla, mala divljakuša, nije ljubomorna kad vidi stariju seku meni u krilu. Oguglala je na tosva 3 puta mi je zara bila u krilu i mazila se sa mnom, a marge samo dotrčala i odalamila ju.
Jedino kad ova počne glumiti da cica- e tu mala poludi
Ja nemam pravog savjeta osim da kažem SVAKA VAM ČAST!!!!
Znam da vam je svima teško, sa jednim, dvoje, troje ili više djece. Balansirati između svog zravog razuma, živaca i djece. Njihovih potreba, želja i silnog objašnjavanja.
Jako me "potresla" priča Lutonjice i kako je Margita zvekala Zaru i na koji način je ispoljila, pretpostavljam, svoju ljubomoru, jer je Zara bila kod mame. I ustvari, Lutonjice, ne znam kako si reagirala, ali hoću ovo reći....u takvim situacijama vaganje i razmišljanje na koji način reagirati i odabrati "pravi", a ni ne znaš koji je pravi je za svaku medalju, jer mislim stvarno smatram da je to teško, pogotovo kada u tome svemu treba samog sebe smiriti i natjerati se da se ne reagira impulsivno.
UH! Dajte dalje primjere...
Mikka.... nadam se da je kod tebe bolje...i znaš šta mi je palo na pamet. MOžda da ih slikaš kada su tako zajedno i kada su ti predivni, pa pokazuješ slike starijem sa ozarenim licem, s time da ne spominješ loše trenutke (u stilu: vidiš kako si tu dobar, a kada je udariš to ne valja ili nešto tako), nego samo naglašavati tu dobru stranu?
Pade mi sad napamet da bi možda mogla iskoristiti fotoaparat kada je ljut, pa mu poslije pokazati slike i pitati ga zašto je ljut, pa ti možda otkrije....
Ne znam....samo mi pade na pamet...
Kod nas je krenulo nabolje kad sam ja:
1. prestala previše objašnjavati
2. reagirala puno smirenije
3. prestala se toliko opterećivati što ona nju povremeno zvekne. Kad bi je udarila, pravo bi je udarila. Dakle, nije to bio malo jači stisak, već ono pravo. Samo sam si govorila- proći će. I je.
4. samo kratko i jasno NE i nastavak dalje
5. naravno, naglašavanje onog pozitivnog "kako sam sretna kad se lijepo igrate, kad se slažete i sl"
Kad je ona počela s udaranjem seke, bila sam zatečena i zbunjena i priznajem, malo sam se u tome izgubila.
ali draga, pa nije to tako strašno.Jako me "potresla" priča Lutonjice i kako je Margita zvekala Zaru i na koji način je ispoljila, pretpostavljam, svoju ljubomoru, jer je Zara bila kod mame. I ustvari, Lutonjice, ne znam kako si reagirala
a bilo je ovako:
zara mi je već bila u zagrljaju, margitu sam uzela u drugu ruku, rekla sam joj kratko i jasno da se mi ne tučemo i da nam se to ne sviđa, onda me ona poškakljala po pupku, pa me zara poškakljala po trbuhu i idućih 10 minuta smo se sve tri valjale po krevetu, škakljale i grcale od smijeha. njih dvije su se ljubile minutu nakon udarca.
(i ne znam jesi li skužila, ali margita je mlađa, a zara starija, ako ti to utječe na mišljenje)
Ovo potpisujem.
Iskusila sam to.
Da dodam: nisam uopće tip koji drami oko bilo čega. Nisam paničar.
Al iu nekom trenutku smo se pogubili i uveli neke zabrane (tipa uzet ću ti konijća kad je udariš i sl.). Čak smo je stavili par puta u time out. Ali nasreću, brzo smo se osvijestili i već samim time je postalo puno puno bolje.
Pogriješili smo, ali eto, što sad. Bitno je da smo skužili da to ne vodi ničemu i samo pogoršava i situaciju i njene osjećaje.
Meni su sve te situacije samo nespretne, nisu mi ni tragične ni izbezumljujuće. Jasno 'ne', ali bez prijetnji, bez omalovažavanja, bez usporedbi...
Mislim da je ovo jako bitno. Iako bi ja R kad udari V najradije zabranila crtiće, puding, izlaske iz kuće i sve druge beneficije barem do puberteta, rezultati zabrana su nikakvi, zapravo samo imamo još većih problema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom