Marin se već dugo vremena boji ići spavati. Prije to nije bilo nešto strašno, malo bi se bunio, ja bi ga utješila, poljubila i sve ok. Što je stariji on se više boji. U zadnje vrijeme se budi po noći i kaže da se boji da ga netko ne ukrade i da želi kod nas u krevet. A to je tehnički neizvedivo. Brunin krevetić je spojen s našim, a da spava između nas...mislim da nitko od nas ne bi spavao (prva ja). Stavila bi Marinov krevat kod našu u sobu, ali ne stane. Držimo otvorena vrata, spojene su nam sobe, i to ga malo utješi, ali još uvijek se boji. Prije sam mislila da nas folira, sada sam sigurna da je stvarno strah. Još su se u zadnje vrijeme počeli javljati ružni snovi, plače i sanja, ne mogu ga probuditi. Kako uopće postupiti kod ružnih snova, da ga budim ili da ga samo mazim i čekam da prođe? Kakva su vaša iskustva?