Ponekad neki zastrašujući doživljaj toga dana noćnom morom daje sebi oduška, ponekad je to opomena nesvjesnog da dalje ne smije odlagati neki duševni ugrožavajući problem. Ponekad se strašnim snom oživljava strah od poroda tj. opasnost od gušenja zbog neke akutne prijetnje. Ne možemo svoju djecu pošte-djeti od zastrašujućih doživljaja koji se- naknadno odrazuju u duši. Ako se djeca, nekoliko noći uzastopce bude s užasnim plačem onda to nije zanemarljivo. U takvim slučajevima je dobro dijete nazvati imenom, uzeti ga u ruke i kazati: »Ne boj se, majka je tu, svi smo tu. A tebi se opet usnio neki stari san«. Kod ponovnih noćnih mora treba dijete razgovorom držati budnim tako dugo dok se ne oslobodi prijetećeg zbivanja u snu. Ako opet u snu zaviče, onda treba zapitati: »No, što se opet zbilo? Što si sanjao?« Često su djeca još u polusnu u stanju da nešto kažu kao: »Ah, bio je to opet stari traktor, krava, krava, ona je htjela nabosti« ili »Tomas me je gurnuo s brda nadolje« - ili tako nešto.
Nije potrebno dijete noću mučiti zapitkivanjem već ga smiriti i pustiti da spava. Pošto smo tako uhvatili jedan dio sadržaja njegova sna, onda se dijete, većinom, drugog jutra samo sjeti detalja: »Ah taj krokodil, da sad opet znam taj uvijek hoće parogutati Bernija«. U takvim snovima dolazi do izražaja snažna potisnuta agresija spram upravo rođenog brata Bernija, koji mu toliko oduzima majku. Obično zauvijek nestaje tog noćnog vikanja ako se iz toga povuku konsekvence da se starije dijete ne ostavlja po strani i da mu se, dok Berni spava, pruži opet puna pažnja.
Osobito se često »pavor nocturnus« javlja u djece čije su majke suviše posesivne u ljubavi. To su djeca koja u snu doživljavaju da će ih pregaziti lokomotiva, traktor, kamion ili krava. Te nevolje postaju kronične ako majke dijete redovito noću uzimaju k sebi u krevet, a i po danu mu ukazuju udvostručenu pažnju.
Suprotan postupak većinom vodi do uspjeha. Potrebno je dijete navesti na veću samostalnost (ne brutalno, odjednom već oprezno i polako) na više tjelesnog čeličenja, čime će dijete steći utisak da je već jako i sposobno da se brani. Kod snova u kojima dijete biva pregaženo, umjesno je da se dijete po danu natjera na to da se samo izigrava krokodila, bijesnog psa ili pljačkaša. Ako dijete ima priliku da hoda okolo poput ričućeg lava kotrljajućih očiju a da majka pri tom izigrava zaplašenu koja zapomaže onda dijete oduševljeno daje oduška svom užitku oslobađanja i postaje svjesno svoje snage: U predškolsko doba može pomoći igra da se za malog dječaka izradi kruna da ga se okruni carem ili kraljem, a njegovo dostojanstvo može potkrijepiti još i mač (od plastike) i stari kupaći kaput. Ako ga kod takve prilike »moćnici« iz njegove okoline uspiju uvjeriti u svoju apsolutnu podložnost onda će vjerojatno i uspjeti da se dijete oslobodi osjećaja manje vrijednosti.
Neki snovi djece vezani sa strahom često se naslanjaju na motive iz priča. Zato roditelji često zaključuju da priče plaše djecu i da ih ne treba pričati. Većinom je to pogrešan zaključak. Priča je samo »signal« za specijalnu problematiku djeteta koja odjekuje u sadržaju priče. Upravo to je bit priče: one simboličnim slikovitim jezikom izražavaju tipične osnovne probleme ljudskih strahova - tako je npr. u priči »Ivica i Marica« strah od okrutne i suviše posesivne majke, u priči »Sedam jarića« strah od destruktivne naprasitosti oca. Priča »O ribaru i njegovoj ženi« upozorava na goleme zahtjeve, a u priči »Gospođa Holle« na odricanje života. Ako se dijete konfrontira sa sličnim problemima kao što su prikazani u priči onda ih se odgovarajuća pripovijest duboko doimlje. Stoga bi se odjek tih motiva iz priča u mučnim snovima djece svakako morao shvatiti kao upozorenje na sadržajnu problematiku.
S filmovima na televiziji je slična stvar. Ne smije se previdjeti da se dijete može naknadno jako plašiti od pornografskog nasilja. Novija istraživanja su potvrdila da brutalni kriminalni filmovi gledani prije spavanja jako utječu na poteškoće sna. Treba izbjegavati da djeca gledaju filmove koji nisu primjereni njihovom stupnju razumijevanja. Najbolje je djeci uopće ne dopustiti gledanje televizije bez nadzora. Bilanca negativnog djelovanja televizije na djecu je u cijelom svijetu tako zastrašujuća da bi umjesto gledanja televizije trebalo za djecu stvoriti neko konstruktivno zanimanje.

Citirano, pa kome pomogne...