Hvala na brzim odgovorima.Samo da pojasnim još neke stvari.Sa učiteljicom sam razgovarala preko nekoliko puta o toj situaciji, ali ona meni uvijek kaže kako je sve u najboljem redu i jednostavno ne dozvoljava da ja iskažem svoje strahove, nego imam osjećaj da me doživljava kao osobu koja radi probleme gdje ih nema.
Ja znam da je moja kćer malo drukčija od tih svojih curica u razredu, u smislu da je zrelija, možda čak i svjesna svojih mogućnosti pa malo arogantna na trenutke, ali čini mi se sve manje i manje jer puno razgovaram s njom o tome a i sama je već shvatila da sa sukobima ne postiže puno i da ponekad treba šutjeti čak i ako se ne slaže s nekim.
Mislim da je drugoj djeci nezanimljiva,a možda su i ljubomorna na nju, ustvari sugurno jesu, ali opet nisam sigurna o čemu je točno riječ.
Mislim da je naučila sama na svojoj koži o nekim svojim greškama i mislim da u novoj sredini, gdje ju ne prate prva četiri razreda, možda bi krenula ispočetka i imala više uspjeha u socijalizaciji.
A spremam se i ići kod psihologa.