vidim na druga dva topica da si zbilja, ali zbilja uznemirena; ako ikako možeš, makar šetnjom, ili pričanjem sa doktorom ili čitanjem neke blesave knjige koja nema veze sa trudnoćom, smiri se, molim te; znam da se bojiš, znam da ti se događa nešto nad čime nemaš kontrolu (ipak nešto raste u tebi

), znam da bi svaki tren htjela znati što se događa unutra... vjeruj mi, prošla sam te faze. Dok nisam
odabrala biti smirena, jer mi druge opcije nije bilo. Mogla sam ili biti smirena ili ne biti smirena, to je jedino na što sam mogla utjecati.
Sve ono što ti se događa (da nema simptoma, odnosno da imaš probadanja kao da trebaš dobiti) je normalno. A pogotovo je normalno probadanje oko onog datuma kad si imala zadnju mjesečnicu.
To se maleno gnijezdi i pravi sebi mjesta.
