NAŠE ČUDESNE PRIČE

[martamaric]

Cure, evo kao podrška onima koji su koma kao ja napišite vaše uspješne priče..neka se jave one koje su došle do bebirončića,a dijagnoze su bile poražavajuće...

[Didi]

Evo naše priče iako ju većina ovdje zna
JA: "endometrioze" svud po utrobi, septum u maternici, ciste na jajncima, laparoskopija, histeroskopija - poslije toga svi nalazi uredni (prohodno, hormoni OK...)
MM: mumps sa 17 godina, asthenozoospermia, 3-8 % pokretnih (UKUPNO), iako su nalazi iz raznih ustanova bili različiti, čak i za jednu decimalu, a najbolji su bili kod jednog privatnika kojem smo ostavili bogatstvo za 4 inseminacija i sve moguće pretrage

2 godine ništa, samo tuga, jad, bol, nadanje i razočarenje

1. ivf u Petrovoj, čudom se čudili da je dotični privatnik radio inseminacije s takvim spermiogramom, a privatnik se poslije jako čudio da su nam radili ICSI, jer, kao mi nismo materijal za ICSI... never mind... USPJELO JE OD PRVE!!!! Imamo prekrasnu zanovijetalicu od godinu dana!

Ali to nije sve...

Opustili se mi, konačno da ne moraš razmišljati o plodnim danima i broju spermića i plodnoj sluzi i koječemu... i pomalo bili i sretni, jer, eto, bar ne moramo brinuti o zaštiti... i po drugu bebu ćemo u Petrovu za koju godinu...

I onda izostanak menge, samo 8 mjeseci nakon prvog poroda... uvjereni da je opet cista ili neka grozota kakve nas spopadaju....
ALI NE..... BIO JE +, i to veliki pravi pravcati plus

I naša će beba iz epruvete na ljeto dobiti bracu ili seku, napravljenu bez doktora i terapije i pikanja ....

Dok smo mi čekali svog anđela, meni su pričali ovakve priče, ja sam odmahivala rukom, i govorila da nismo mi te sreće i da je trudnoća čudo nad čudima ... i nikada, ali, nikada se nisam usudila niti pomisliti da bi nama to sve moglo ispasti tako "lako" (prvi ivf uspješan pa onda prirodnjak, nenadani)...

Ali, eto vidite... istina je.... SVE JE MOGUĆE.... samo valda u pravom trenutku....

Želim vam svima da što prije dođe vaš trenutak i da ne gubite nadu niti snagu.... sve će vam to trebati kad budete ljubile svoje bebače..... zato čuvajte snagu i ljubav za njih

A doći će vam bebači sigurno, sigurno, sigurno..... prije to nisam znala.... sad znam

Vjedrujte mi....

[martamaric]

Ajme meni, divne li priče..
Bolje mi je da ne dolazim na ovaj forum jer stalno cmizdrim..

[TIGY]

Prekrasno Didi ... !!!
Čestitam od srca !!!

[blondie xx]

Didi :D !!!

evo i ja ću se ovdje upisati. možda je još malo prerano jer sam tek napunila 7 tjedana trudnoće, ali osjećam kao da se dogodilo čudo! ili da kažem, osjećam se čudesno!
uglavnom...

dvije godine smo pokušavali napraviti bebicu kod kuće i nikako.
ja imam pcos,ili u prijevodu: neredovite i anovulatorne cikluse, često velike ciste na jajniku, hormonski disbalans. MM - sve ok.
krenuli u postupak i na prvoj inseminaciji ostala sam trudna!!!

želim vam svima od srca da što prije ostvarite svoje snove!

[adriana]

ja se nadan da ću i ja uskoro moć napisat svoju čudesnu priču!

[Vlatka]

Naša priča počinje u proljeće 2003. kada smo MM i ja zbunjeno promatrali njegov katastrofalan nalaz spermiograma.
Naime, nakon niz godina čuvanja i tempiranja kada bi bilo "najzgodnije" imati bebu (dok nađem stalni posao, dovršimo kuću, otplatimo kredit...) mi nismo više od godinu dana uspjevali.
Liječničke riječi bile su jasne: "Vi ćete jako teško ostati trudni prirodno. Preporučujem vam IVF. Bolje nemojte više trošiti vrijeme, već krenite u postupak."
Naravno da tada nismo znali što nas čeka.
1. IVF/ICSI obavljen je u jesen iste godine u privatnoj poliklinici IVF. Puni optimizma putovali smo u ZG svaki drugi dan na UZV koji je bio gotov, zajedno sa čekanjem, za 20 minuta.
Tri mrvice su mi vraćene ali nakon 14 dugih dana čekanja izgubila sam ih. Tada je to za mene bio kraj svijeta.
Nakon nekoliko dana pokupila sam komadiće sebe i nastavila dalje.
U to se vrijeme otvarao IVF odjel u osječkoj bolnici. Naravno da sam bila oduševljena jer bi to za nas značilo mnogo manje novaca i napora. Obijali smo bolniča vrata, ali i vrata travara, biljnih ljekarni, homeopata sve u nadi da ću zanijeti spontano.
U Osijeku smo ispali iz igre jer je posljednji spermiogram bio najlošiji od svih (ovdje nemaju ICSI), novce za privatni postupak više nismo imali. Naručili smo se u Zagreb. Na prvi razgovor morali smo doći tek za 5 mjeseci. Bila sam u komi, ali me MM podigao. On, kao vječni optimist, računao je u svoje desetkovane dečke.
Prošle smo jeseni otišli na put, penjali se po brdima, hodali satima, voljeli se bez razmišljanja o ovulaciji i najboljim pozama za začeće. Nakon povratka kući, 5 dana prije očekivane nesretnice ja sam počela podrigivati , zaspala bih za vrijeme dnevnika i jednostavno sam znala.
29. DC napravila sam test koji je pokazao +. Tresla sam se od sreće i straha.
To je bilo 10-ak dana prije dogovorenog razgovora na VV.
O osjećaju koji vas prožme kada vidite mrvicu srce na UZV, kada prvi puta osjetite u utrobi sitno kuckanje neću vam pisati jer znam da ćete to sve, prije ili kasnije, osjetiti. Kao i strah za to, u stvari žilavo, biće koje se gnijezdi u vama.
Nikada nisam mislila da će se čudo dogoditi meni, ali eto...
Teško je čekati, ali sve nas negdje čeka naše malo zlato koje će nam zauvijek promijeniti i obogatiti život.
Moja curica i ja želimo da vam se to što prije dogodi i šaljemo vam puno .

[Lucija Ellen]

Zaista lijepo i ohrabrujuće. :D

[TIGY]

Joooj Vlatka, prekrasna priča, evo već cmoljim ... ( od sreće naravno )

[Luna Rocco]

O osjećaju koji vas prožme kada vidite mrvicu srce na UZV, kada prvi puta osjetite u utrobi sitno kuckanje neću vam pisati jer znam da ćete to sve, prije ili kasnije, osjetiti. Kao i strah za to, u stvari žilavo, biće koje se gnijezdi u vama.

Postojim za dan kad ću upoznati taj osjećaj...Predivan post i predivne i ohrabrujuće priče, hvala vam cure....

[Ivanchica]

Čitajući vaše pričice, vidim da se čuda zaista događaju. Nadam se da ćemo i mi koje to još nismo doživjele uskoro na ovom postu ubaciti i našu priču (to nam od svima želim)

[mala9]

Joj i ja se sva rastulila....cure moje...kad "padnem",vi me definitivno
dignete....sve vas ljubim....priče su prekrasne i stvarno daju nadu ...

[mala9]

Joj i ja se sva rastulila....cure moje...kad "padnem",vi me definitivno
dignete....sve vas ljubim....priče su prekrasne i stvarno daju nadu ...

[bebana]

Didi,Vlatka,...PRAVE STE SRETNICE!
Nazalost kod mene i mm ne pale putovanja,bog zna koliko smo para dali na prelepa putovanja,opusteno se voleli,nismo ni brojali dane,odmarali,dosli kuci,zaboravili na merenje temp.,ovulacije i poze...ma skroz opustencija,i NISTA!
Spremamo se na nas prvi icsi postupak,pa mozda nesto i bude!

[nika612]

ah, i moja cudesna prica je vec poznata, ali za nove i dizanje morala...

prije puno god nakon par mjeseci nicega...sve je krenulo nizbrdo. cin3, pa izlijecen, pa laparoskopija, dijagnoze, tri tempirana odnosa uz klomifen, pa inseminacija, povisen prolaktin, endometrioza...mm nalaz koma, ne kandidati za ivf, nego icsi. pa po svim tim bolnickim pregledima pokupimo jos i koju bakteriju...

4 neuspjesna ivf/icsi, ne moram vam ni pisati kako sam zdravo zivjela, a tek mirovala nakon transfera...

i mj prije 5.pokusaja, spontano zatrudnim. uz ogroman fizicki i psihicki napor na poslu, posl.putovanja, bancovanja, pusenja (samo taj mjesec), dizanja teeeskih teeeskih stvari (toliko o mirovanju nakon ET), i samo DVA odnosa taj mjesec. naravno da samo tada nisam znala koji mi je dan ciklusa. a tri mj prije na zadnjem ET¸biologica mi je rekla: gdjo, znate li vi kakav vam muz ima nalaz???? kaj bi vi htjeli!?

pa eto, malu plavu s plavim okicama koja je danas navrsila godinu dana!

puse svima!!! cuda se dogadjaju svuda i svima...nama, ne drugima!

Premda suze liju plave oči, predivno mi je pročitati vaše priče, kao neka mala čuda. Nadam se da ću vam se i ja jednom pridružiti, a do tada hvala curama na podršci i svima

[miki]

pročitavši ove predivne priče života čovjek naprosto mora skupiti snage nadići sve oko sebe jer samo pozitivnim stavom moguće je puno toga učiniti baš onako kao bi htjeli...i ma koliko nam se činilo da stupamo u mraku i li možda idemo po korak unazad ne smijemo odustati upravo sam se vratila iz bolnice a tek sam počela borbu s vjetrenjačama i prilično obeshrabrena neljudskošću inašim ydravstvom u manjoj sredini gdje živim još više su me ponukali da ću bez obzira na njihovu indifirentnost pokušati još puno toga do konačnog cilja

[ana.m]

Cure, dok čitam ove vaše priče, grlo mi se steže i suze mi idu na oči i ne mogu ni zamisliti koliko snage ima u vama. Ja ne mogu reći da znam kako vam je jer ne znam, ali mogu zamisliti kako bi meni bilo da sam morala prolaziti ovako nešto da bih dobila svoju bebu...Želim vam svima puno sreće, snage i prekrasne male bebače....Veeeeelika pusa svima !

[bobaibeba]

I ja ću dodat svoju priču.Nisam se nikad uključivala u ovaj forum,jer su svi oko nas znali za naše probleme,pa sam imala s kime djelit nade i razočaranja.A 2 prijateljice su imale sličnih problema.Dugo nisam čitala ovaj forum,jer sam već u 18.tjednu trudnoće i uživam nakon dugo čekanja.Tri godine smo pokušavali.Imala sam sve žive bakterije i eliminirala jednu po jednu.MM slab spermiogram-malo ih je,slabopokretni i loše kvalitete.Krenuli smo na VV,prošli nekoliko inseminacija i ništa.MM je počeo piti C i E vitamine.Već smo bili ludi od brojanja dana,mjerenja temperature,kad ćemo...ajmo svaki dan,ajmo sad svaki drugi,ajd nemojmo 5 dana,pa ćemo onda.Stvarno smo bili ludi,ja pogotovo,mislila sam o tome kako ja nikad neću ostat trudna non-stop!Više nisam imala živaca za ništa,pa smo zajedno odlučili da ćemo kupit psa da barem imamo neku zabavu i utjehu.I otišli smo po našeg malog,slatkog crnog labradora 2.4.Ja sam prestala na internetu čitat o neplodnosti a počela o psima,budila se noću da ga vodim piškit...Nakon dvadesetak dana ja sam se sjetila da sam već trebala dobi mengu,a ništa ni sljedećih 10 dana.Odmah sam pomislila,pa kaj je sad,Kakvih ću sad imat opet problema.Ni na kraj pameti da bi to mogla bit trudnoća,jer smo taj mjesec MM i ja uhvatili samo onaj 1 dan prije nego smo doveli našeg Dodu za jedan brzinski,tek tolko,apsolutno ne reproduktivni Kasnije više nismo stigli zbog tog malog popišanca!Ali cure moje,ja sam otišla kod gin. i TRUDNA!Ni danas još nemožemo vjerovat da je na kraju ispalo sve tako jednostavno,sve je bilo u glavi...opterećenost,pritisak...Sad ja naš Dodo 6 mjeseci,obožavamo ga,a naše tolko iščekivano zlato trebalo bi doći 24.12.-NAJLJEPŠI DAR ZA BOŽIĆ!!!!!!!!

[bobaibeba]

I ja ću dodat svoju priču.Nisam se nikad uključivala u ovaj forum,jer su svi oko nas znali za naše probleme,pa sam imala s kime djelit nade i razočaranja.A 2 prijateljice su imale sličnih problema.Dugo nisam čitala ovaj forum,jer sam već u 18.tjednu trudnoće i uživam nakon dugo čekanja.Tri godine smo pokušavali.Imala sam sve žive bakterije i eliminirala jednu po jednu.MM slab spermiogram-malo ih je,slabopokretni i loše kvalitete.Krenuli smo na VV,prošli nekoliko inseminacija i ništa.MM je počeo piti C i E vitamine.Već smo bili ludi od brojanja dana,mjerenja temperature,kad ćemo...ajmo svaki dan,ajmo sad svaki drugi,ajd nemojmo 5 dana,pa ćemo onda.Stvarno smo bili ludi,ja pogotovo,mislila sam o tome kako ja nikad neću ostat trudna non-stop!Više nisam imala živaca za ništa,pa smo zajedno odlučili da ćemo kupit psa da barem imamo neku zabavu i utjehu.I otišli smo po našeg malog,slatkog crnog labradora 2.4.Ja sam prestala na internetu čitat o neplodnosti a počela o psima,budila se noću da ga vodim piškit...Nakon dvadesetak dana ja sam se sjetila da sam već trebala dobi mengu,a ništa ni sljedećih 10 dana.Odmah sam pomislila,pa kaj je sad,Kakvih ću sad imat opet problema.Ni na kraj pameti da bi to mogla bit trudnoća,jer smo taj mjesec MM i ja uhvatili samo onaj 1 dan prije nego smo doveli našeg Dodu za jedan brzinski,tek tolko,apsolutno ne reproduktivni Kasnije više nismo stigli zbog tog malog popišanca!Ali cure moje,ja sam otišla kod gin. i TRUDNA!Ni danas još nemožemo vjerovat da je na kraju ispalo sve tako jednostavno,sve je bilo u glavi...opterećenost,pritisak...Sad ja naš Dodo 6 mjeseci,obožavamo ga,a naše tolko iščekivano zlato trebalo bi doći 24.12.-NAJLJEPŠI DAR ZA BOŽIĆ!!!!!!!!

[bobaibeba]

Malo sam smotana s kompjutorom pa ja poslala dvaput.sorry

[Ana29]

O osjećaju koji vas prožme kada vidite mrvicu srce na UZV, kada prvi puta osjetite u utrobi sitno kuckanje neću vam pisati jer znam da ćete to sve, prije ili kasnije, osjetiti. Kao i strah za to, u stvari žilavo, biće koje se gnijezdi u vama.

Postojim za dan kad ću upoznati taj osjećaj...Predivan post i predivne i ohrabrujuće priče, hvala vam cure....

I ja živim za isto!

[martamaric]

boba i beba kakva divna priča, sva sam se naježila i sebe pronašla u tom pre trudničkom stanju.Mislim da nisam normalna jer samo razmišljam o bebi i neplodnosti, a izgleda da je upravo ta preopterećenost vrlo često i uzrok što se ne može doći do bebice..hvala ti što si s nama podijelila tako lijepu priču

[rica]

evo drage moje da i ja upišem svoju priču.Ja i moj suprug na bebici smo radili skoro 3 godine. Samnom je kao sve ok, a suprugova dijagnoza je oligoastenoteratozospermia . Puno smo plakali, tugovali, svaki mjesec ičekivali, već se obeshrabrili. Trebali krenuti na prvi IVF, kad ono ja nikako da dobijem mengu da počnem sa gonalima, kad ono ja trudna. Sreća ogromna, plačemo od sreće...Međutim imala sam spontani u 8 tjednu, i opet se nebo srušilo... Nakon svega, dok smo se sabrali, bili na prvom IVF-u, nakon 14 dana beta 103, doktor kaže super, opet presretni, no nakon dva dana beta 0. Opet se svijet ruši, tuga, nevjerica, bol i samo bol. No na kraju evo moje radosne vijesti. Opet sada kada smo totalno zaboravili na probleme, posvetili se preseljenju u novu kuću, nismo više plakali, jer suprug nije dao da tonemo, kad smo najmanje očekivali, evo sada u mom trbušćiću raste mala beba, i od sveg se srca nadam da ćemo ovaj put izdržati do kraja zajedno, te da ćemo se vidjeti oko 17. ožujka 2006. godine. Ne mogu vam opisati radost, uzbuđenje i sve što sam u trenutku kad je testić pokazao + osjećala. Drage moje ja vam svima želim brzo osjetite radost i sreću kao ja, jer svaka je zaslužila, baš kao i ja, da nakon mnogo tuge, osjeti taj tračak beskrajne radosti. Sve vas volim

[rica]

evo drage moje da i ja upišem svoju priču.Ja i moj suprug na bebici smo radili skoro 3 godine. Samnom je kao sve ok, a suprugova dijagnoza je oligoastenoteratozospermia . Puno smo plakali, tugovali, svaki mjesec ičekivali, već se obeshrabrili. Trebali krenuti na prvi IVF, kad ono ja nikako da dobijem mengu da počnem sa gonalima, kad ono ja trudna. Sreća ogromna, plačemo od sreće...Međutim imala sam spontani u 8 tjednu, i opet se nebo srušilo... Nakon svega, dok smo se sabrali, bili na prvom IVF-u, nakon 14 dana beta 103, doktor kaže super, opet presretni, no nakon dva dana beta 0. Opet se svijet ruši, tuga, nevjerica, bol i samo bol. No na kraju evo moje radosne vijesti. Opet sada kada smo totalno zaboravili na probleme, posvetili se preseljenju u novu kuću, nismo više plakali, jer suprug nije dao da tonemo, kad smo najmanje očekivali, evo sada u mom trbušćiću raste mala beba, i od sveg se srca nadam da ćemo ovaj put izdržati do kraja zajedno, te da ćemo se vidjeti oko 17. ožujka 2006. godine. Ne mogu vam opisati radost, uzbuđenje i sve što sam u trenutku kad je testić pokazao + osjećala. Drage moje ja vam svima želim brzo osjetite radost i sreću kao ja, jer svaka je zaslužila, baš kao i ja, da nakon mnogo tuge, osjeti taj tračak beskrajne radosti. Sve vas volim

[puros]

evo i bembo piše svoju čudesnu priču:
s mamom je bilo sve ok, a tata ima azoospermiju. na meni radili 1,5 godinu i tada krenuli na prvi ivf/icsi. vidjevši koliko me mama i tata silno žele dragi Bog mi je rekao: "vidiš bembo ovo dvoje ljudi? izgaraju od želje za bebom. ajde ih malo prati pa ako vidiš da ti se sviđaju reci pa ću te poslati njima". i ja sam tako pratio postupke moje mame i mog tate za cijelo vrijeme postupka stimulacije i kad sam vidio koliko je tu prolivenih suza, prikrivenih nada, strahova, ljubavi prema meni koji još nisam bio ni u planu shvatio sam da su to moji roditelji. kad je Bog pitao: i, što kažeš? ja sam rekao:"ja sam našao svoje roditelje". kaže Bog: "nisi pogriješio bembo" i pošalje me mami. ja sam se fino ugnijezdio kod moje mame i izašao vani nakon 9 mjeseci. divno mi je bilo gledati kako moja mama plače od sreće kad smo se prvi put vidjeli. toliko me je to razgalilo da sma je i pomilovao 2 puta kad su me dali njoj odmah po rođenju. tolikom me je ljubavlju zaogrnula da sam od tada jedno radosno i sretno dijete koje je stalno u zagrljaju ili mame ili tate i radujem se svom životu. stoga imam jednu poruku za sve čudesne bebe koje se možda nećkaju pri izboru roditelja: ne nećkajte se već samo idite svojim roditeljima. ne možete pogriješiti pri izboru jer su svi ovi ljudi divni, puni ljubavi i želje za bebom da vam u svakog od njih može biti nikako drugačije nego kao što je meni s mojim roditeljima. pusa svima od bemba i mame.

[dee-dee]

Puros, rasplakala si me tvojom pricom!!!!
Sve price su predivne i zaista uljevaju nadu.

Hvala vam do neba sto ste jos uvijek s nama i sto se ne osjecamo zaboravljenim i usamljenim

[sanja74]

e, Puros draga... rascmizdrih se totalno. :pusa_tebi_i_bembu_najveca:

[odra]

Danas sam nekako raspoložena da i ja napišem svoju priču:

MM i ja bili smo skoro 2,5 godine u braku kad smo odlučili proširiti svoju obitelj. Nismo više željeli biti sami, a bili smo uvjereni (vjerojatno kao i većina drugih parova) da će naša ljubav biti ubrzo ovjenčana jednim bebaćem. Pokazalo se da to ne ide baš tako. Nakon godinu dana krenuli smo na pretrage - pokazalo se da su njegovi igrači malo prespori, a kod mene malo previsok prolaktin (iako, ciklusi - uredni, nikad nikakvih problema). Moja doktorica me uvjeravala da i pored toga možemo uspjeti prirodno. Poslala me na još nekoliko pretraga vezano uz prolaktin.
Nakon nekoliko mjeseci poslala me u ambulantu za sterilitet u bolnicu. Tamo smo obavljali još niz pretraga, ja sam počela piti bromergon. MM je imao neke sitnije bakterije pa smo i to rješavali. Vitamini, minerali, razno razne travice....ciljani odnosi, klomifen.... NIŠTA! Nakon toga 6 inseminacija... NIŠTA. Homeopatija - ništa. Jedva smo se odlučili za IVF, to nam je bila zadnja opcija jer sam ja i dalje bila uvjerena da ćemo uspjeti prirodno. I kad prvi ivf (bez stimulacije) nije uspio, meni se srušio svijet. Sve je izgledalo sjajno - sjajna jajna stanica, dobro tempiran trenutak punkcije, dobra oplodnja... i NIŠTA! Mislila sam da se dugo neću oporaviti, ali pokupila sam, uz podršku svog mužića i doktora, još neke atome snage i za dva smo mjeseca pokušali ponovo, opet u prirodnom ciklusu. Krenulo je loše - od mog kolabiranja prije punkcije do vijesti 2 dana poslije - da se nije oplodila stanica i da čekamo još malo, ali bez puno nade. I OPLODILA SE, malo je kasnila, ali biologinja se stvarno potrudila oko nje. Nisam bila baš optimistična, ali za 2 tjedna - cijeli svijet je bio naš!!! Na Valentinovo smo vidjeli svoju veliku betu i za tri mjeseca očekujemo svog malog muškića!

Naravno da mi sve sad izgleda kao san, to što smo prolazili, ali mogu prizvati u sjećanje koliko je muke, strpljenja, odricanja i optimizma trebalo da preživimo! Želim vam da imate sve to da bi napokon došle do svoje bebice! Jer hoćete, sigurno!!!!

[Val]

Hvala curke, što nam dajete nadu.

Na godišnjem sam, sjedim u internet caffeu, čitam vaše čudesne priče, ježim se i diskretno trljam oči. Popit ću si malo crnog vina, stvarno više ne znam kako svoj mozak staviti na OFF. Zgrabit ću muža negdje u mraku i nadati se da ću i ja jednog dana s Vama podijeliti našu priču kako su nam se poklopili Mjesec i zvijezde.
Vaše priče su dokaz da nada stvarno umire posljednja, a da nije godišnjih vjerujem da bi priča bilo još i više.
Andy

[talia7]

i ja tako zelim neku od ovih sretnih prica.
Tako sam "luda" zadnjih dana da smisljam imena, samo zato sto je MM operirao varikokelu pa se meni cini da ce se sad sve rjesiti iako se kod njega radi o azospermiji (sto je koma nalaz :/
Predivan je ovaj forum i ima ogromno terapeutsko dejstvo na mene, a vjerujem na vecinu cura ovdje. Ovisna sam o vama drage rode

[talia7]

i ja tako zelim neku od ovih sretnih prica.
Tako sam "luda" zadnjih dana da smisljam imena, samo zato sto je MM operirao varikokelu pa se meni cini da ce se sad sve rjesiti iako se kod njega radi o azospermiji (sto je koma nalaz :/
Predivan je ovaj forum i ima ogromno terapeutsko dejstvo na mene, a vjerujem na vecinu cura ovdje. Ovisna sam o vama drage rode

[sissi]

Evo i naše priče, iako će pravi happy end biti kad sredinom siječnja rodim živog i zdravog dečkića:

Već prije braka sam imala predosjećaj da nešto ne "štima". Nismo se pazili, a ništa se nije događalo. Znam da sam u ckrvi na vjenčanju u jednom trenutku pomislila: samo da nam Bog da dječicu...

Nikad nisam imala nikakvih zdravstevnih poteškoća, upala, bakterija itd. i mislila sam, nakon što sam srela svog princa, da neće biti problema s reprodukcijom.

Vrlo brzo nakon vjenčanja,nešto mi nije dalo mira, ustanovljena je teška oligozoospermija kod mog muža, ali zapravo je ekstremna oligoasthenoteratozoospermija jer ih je malo, loše su kvalitete i nepokretni. Mislila sam da ćemo na inseminaciju itd. Krenulo je hopsanje po bolnicama. Pretraga na pretragu, čekanje, nadanje, iščekivanje termina. I onda:

I. 1.IVF /ICSi - jako dobra moja reakcija na stimulaciju - ništa

II. FET smrzlića - ništa

III. 2. IVF/ICSI - transfer blastociste i moje navodno ogromne šanse za trudnoću - ništa

IV. FET smrzlića - ništa

V. pokušaj ICSI iz prirodnog postupka, pukla js, inseminacija - ništa

VI. ista priča, inseminacija - ništa

Sve se to događalo u relativno kratkom vremenu. Nakon 6 negativnih beta u 9 mjeseci totalno sam pala i pukla. Uz to sam imala i velikih problema s mužem (vezanih uz njegovu obitelj). Trudila sam se borila, nije išlo..ni na kojem polju. Ne moram ni reći da su svi oko mene ostajali trudni, a iz tog vremena datiraju i mnogi "pedagoški" savjeti koje ste sve sigurno čule.

Ono najgore što se dogodilo je što sam duboko u sebi bila uvjerena da NE MOGU ostati trudna, jer...se čuda uvijek događaju DRUGIMA, itd., itd.

U to neko vrijeme dobili smo termin u MB i krenuli na prve konzultacije. Razgovor je bio 10.5. 2004. i taj dan sam prokrvarila nakon jednog od svih tih pokušaja.

Dobili smo popis pretraga koje treba obaviti. Na jesen sam krenula s pretragama. Sve u redu i sve već viđeno, osim mog JAKO povišenog prolaktina kji dotad nitko nije detektirao. Prepisan mi je Bromergon, a dr. u MB me je poslao na operaciju subseptuma maternice. Sad su odjednom uz mužev silno loš nalaz bila dva nova momenta u liječenju.

Poslije nove godine dobila sam protokol i u veljači krenula sa kontracepcijom te poslije s Depherelinima i Gonalima. Iako sam u prvoj i drugoj stimulaciji imala po 10 jajnih stanica, ovaj ih je put bilo svega 4. Kako? Opet me vlastito tijelo izdalo... u MB se s 5 i više jajnih stanica ide na blastociste koje imaju super statističku vjerojatno st trudnoće itd., a ja sam nekako strašno zapela za te blastociste.

Nisu bile blastociste. 3.dan nakon punkcije vratili su tri zametka čije slike su još uvijek na frižideru. Ležala sam dan transfera, 4 dana bila doma i malo se pripazila i onda išla raditi. Iako sam svaki put uzletjela i imala sve moguće "simptome", ovaj put su ti simptomi bili obećavajući, ali nikakva garancija; bolne grudi, povišena temperaratura i jako grčlenje maternice.

15. dan nakon transfera išla sam vaditi betu, a po ulici su mi od straha curile suze. Beta je 9.5., točno godinu dana nakon prvih konzultacija u MB i zadnjeg neuspjelog transfera iznosila 1060.

Poslije dva tjedna vidjeli smo malo srčeko, a sad već znamo da je dečkić i ne mogu dočekati (a ni njegov tata) da ga vidim.

Nekad mi usred grada ili kod kuće nekontrolirano krenu suze...od sreće, nevjerice da smo ipak uspjeli, od velike zahvalnosti Bogu (njegova je zadnja, u to sam se uvjerila).

Iako se trudnoća nije dogodila niti prirodno, niti iz prve, smatram se velikom sretnicom s čudesnom bebom u trbuhu.

Pusa

Cure, evo kao podrška onima koji su koma kao ja napišite vaše uspješne priče..neka se jave one koje su došle do bebirončića,a dijagnoze su bile poražavajuće...

8) 8)
1.inseminacijaVV =0
2.IVF VV=0
3.Ivf Rijeka=spermića 0=propalo
4.Ivf Rijeka=prerano izvađene jajane stanice=propalo
5.Ivf Rijeka=malo vani,malo u epruvetu1,malo u epruvetu2=uspjelo
6.30.08. sve OK Amnio... OK-sin,termin 06.01.2006

Cure, evo kao podrška onima koji su koma kao ja napišite vaše uspješne priče..neka se jave one koje su došle do bebirončića,a dijagnoze su bile poražavajuće...

8) 8)
1.inseminacijaVV =0
2.IVF VV=0
3.Ivf Rijeka=spermica 0=propalo
4.Ivf Rijeka=prerano izvadjene jajane stanice=propalo
5.Ivf Rijeka=malo vani,malo u epruvetu1,malo u epruvetu2=uspjelo
6.30.08. sve OK Amnio... OK-sin,termin 06.01.2006

[Pandora Aura Monroe]

Podižem.
Od 2005. do danas sigurno je došlo na svijet još puno čudesnih beba, a mnogima od nas njihove priče ulijevaju strpljenje, pružaju utjehu, vraćaju nadu. Kad čekanje postane neizdrživo, svaka me čudesna beba motivira da na putu do svoje izdržim sve što treba i koliko god treba. Zato mi sretnih završetaka nikad nije previše.

Veselim se danu kad ću se moći odužiti svojom pričom, a do tada - trebam vaše. I znam da nisam jedina.

[laky]

Hvala curke, što nam dajete nadu.

a vidi sada

[laky]

Postano: ned srp 31, 2005 4:06 pm Naslov:

Hvala curke, što nam dajete nadu.

a vidi sada

[Nikita]

Laky - pozdravvvvv ovdje bivša mrvica (kompjut problemi)

[jkitanov]

nakon mnoooogo pokusaja, cisturina(6-7cm) na jajnicima, lpsc pri kojoj sam ostala bez jednog jajnika i pokusaja nakon lpsc, visokog prolaktina....., desilo se cudo. na MPO sam se odlucila za ovu jesen, no sve nas je iznenadio put u tunis i pokusaji opustanja i izlezavanja. moj mjehuric je umjesto MPO made in sahara. beta mi je 780 prije 4 dana, a jucer smo i mjehuric uhvatili na uzv. zelim vam reci da su one price kako se trebam opustiti i nemisliti na to upalile. kad mi je to netko rekao prije počela bi plakati, no nemam drugog objasnjenja. ostavila sam se hormonske terapije i spakirala kofere. zelim i vama svima puno cudesnih pricica
:D

[andream]

jkitanov, predivna priča... i mi čekamo da vidimo jel će se naš godišnji pretvoriti u nešto više... :D

[tonili]

jkitanov prekrasno!!!!!
Ovakve predivne priče su nam zaista primjer da su čuda u nama!!!!
I mi čekamo svoje čudo - nadamo se da nam ga donosi ovaj godišnji odmor!

[uporna]

Mislim da će biti invazija na Tunis.
Čestitam jkitanov :D

[Val]

Hvala curke, što nam dajete nadu.

a vidi sada

da, gledajući moj potpis, teško je vjerovat da sam postala na ovoj temi.

želim svima, barem, jedan mjehurić koji je obradovao jkitanov!!!

[laura29]

Nakon nešto dužega vremena vrijeme je i da se ja javim.

Od 2004. smo u braku. Prvu godinu smo se čuvali želeći provesti još malo vremena sami. Nakon toga smo odlučili raditi na bebi, ali bezuspješno. Prošle godine (nakon 2 godine bezuspješnoga pokušavanja) muž je odlučio prvi otići na pretrage. Prvi nalaz spermiograma bio je izrazito loš, svega 6% pokretnih spermija. Slijedila je nevjerica i suočavanje s dijagnozom (oligoasthenoteratozoospermia), pregledi kod urologa... Sljedeći spermiogram još lošiji. Ni moji ciklusi nisu bili obećavajući (30-52 dana). Liječnik je posumnjao na PCOS, ali on nije nalazima dokazan. Odlučili smo se prvo na potpomognutu na VV-u. Čitajući po forumima o pripravcima za poboljšanje spermiograma, dogovorila sam se s mužem da svakodnevno sljedeća tri mjeseca do novoga spermiograma na VV-u pije selen, cink, matičnu mliječ, macu potentu i D vitamin. Također u ta tri mjeseca nije okusio ni kapi alkohola, ni gaziranoga pića. Opustili smo se, malo putovali i čekali njegov pregled na VV-u i nastavak mojih pretraga. Dana 21.travnja imali smo dogovoreno kod dr.A razgovor o našem postupku. No u nedjelju, dan ranije, vraćajući se sa Sljemena, iz zafrkancije stanemo pokraj dežurne ljekarne i kupimo test za trudnoću. Test je pokazao plus. Nismo mogli vjerovati, pa smo odmah pojurili po nova dva testa koji su pokazali isti rezultat. Sljedeći dan je i dr.A posumnjao na trudnoću, no još se na UZV-u ništa nije vidjelo. Slijedilo je školsko duplanje bete, sa 7.tjedana otkucaji srca... Mi smo bili presretni i nismo mogli vjerovati da sam prirodno ostala trudna. Sreća je trajala do 20. tjedna trudnoće kada smo otišli do dr. Kosa na redoviti UZV. S našom curom je sve bilo u redu, no noge su nam se odsjekle kada nam je dr. rekao da sam se ja otvorila i da se već vide ovoji, tj. da je vodenjak prolabirao. Poslao nas je da se hitno javimo u Petrovu. Sljedeća sam dva dana bila neutješna, mislila sam da ću izgubiti to dijete (već sam je osjetila kako se miče u mojoj utrobi). Srećom, nalazi briseva, urinokulture, pape i krvi bili su uredni pa su mi mogli napraviti serklažu. Nakon 17 dana strogoga mirovanja došla sam kući na isti tretman (krevet i WC, nema sjedenja niti stajanja). Sada samo brojimo dane i molimo se Bogu da izdržimo do kraja ili barem do onoga trenutka kada ona može bez rizika ugledati svjetla ovoga nesavršenoga svijeta.

[Dodirko]

laura29~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tvoju čudesnu djevojčicu.

[ZO]

laura ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tvoju djevojčicu i najsretniji završetak T

[veda]

Laura, držim fige za tebe i tvoju curicu.
Sretno i bebici iz Tunisa kao i svima koje nam stižu.

Moja priča, 2 godine bezuspješnih pokušaja. Od klomifena u roku mjesec dana narastao miom veličine 3x4 koji je urastao u stjenku maternice. Operacija, odstranjen miom, napravljena rekonstrukcija maternice. Doktor kaže da ima jednu dobru i jednu lošu vijesti. Maternica ok, jajovodi oba prirodno sužena i zato neprohodna. MM oligozospermija. Upućeni na VV. Stimulacija 6.mj.2006 - beta nula. Smrzlići - 1o. mj. 2006 - Beta nula. Prirodni 11 mj. - 2006 beta nula. I konačno stimulacija 2 mj. 2007-beta 506. Od početka strogo mirovanje. S 26 tj trudovi, otvorena, beba s glavom dolje. Idućih 11 tj. partusistem - infuzija. Strah je bio ogroman. S 37 tj. rodio se moj Ivan koji sad ima 10 mjeseci i najveća je sreća u mom životu. Na žalost neće dobiti bracu ili seku, osim ako Bog ne odluči drugačije, jer zbog stanja moje maternice doktor mi je rekao da ne želi raditi transfer smrzlića kojih imam još puno.

želim svima da osjete ovu sreću i zagrele svoje bebice, da vide te divne osmjehe i čuju onu divnu riječ mama

[annabell]

Evo dodajem još jednu priču za poticaj:
nakon godine dana prirodnih pokušaja, napravili smo nalaze: ja - cista ja janiku, sumnja na neki polip u maternici, MM- oligoasthenozoospermija ; preporučen IVF. U nevjerici, prvo smo krenuli popravljati spermiogram, iz inozemstva nabavljali (skupi) Proxeed, kasnije prešli na homeopatiju, redovito mjerili bazalnu temperaturu, svali mjesec "tempirali" i unatoč dijagnozi, nadali se čudu. Nakon dvije godine - ništa .
Tek tada se "prijavljujemo" u Petrovu i nakon pola godine praćenja ciste (veće nego jajnik) ipak krenuli u prvi IVF (sumnjai su da lijekovi neće niti djelovati zbog te ciste i bilo je moguće da ne dobijemo uopće JS). Ipak, narasle su, oplodile se i vraćene su tri mrvice, smrzlića nije bilo. Nakon dva tjedna uz neke (ovaj put ne umišljene, kao mnogo puta prije) trudničke simptome, beta veeelika, i na UZV - 3 mjehurića. Nakon dva tjedna - 3 srca kucaju!
Ma bili smo u šoku, plakali i veselili se, strahovali i radovali se istovremeno.
Sada smo u 11 tj i vjerujemo da ćemo sretno izgurati do kraja. Prvi pokušaj MPO i odmah trojčeki- nije to mala stvar .
Svakome tko treba poticaj i vjeru u pozitivan ishod, neka i ova priča bude od koristi