ne sjećam se točno koliki mu je bio kisik u krvi tamo i kad smo išli doma, samo znam da je bio konstantno cijanotičan sve do treće operacije, oko usana, noktići...lijepo plavo dijete, nikad rumen..a pogotovo kad je prohodao i protrčao, odmah bi se zapuhao, oznojio, i dodatno poplavio u licu...
to se u potpunosti promijenilo nakon treće operacije, kada su stvari profunkcionirale onako kako je trebalo iliti kako je nekima normalno s rođenjem...njegov komentar je bio: "Mama, sad napokon mogu trčati!"