Citiraj Maruška prvotno napisa
Nije da je sasvim neprimjenjivo. Definitivno ima djece kojima treba samo mali poticaj...
wanin Jure je tako naučio spavati u samo dva-tri dana. Nevjerojatno ali istinito.
Ja sam u to doba (nešto manje od godinu dana) bila na rubu očaja pa sam Lovru 'učila' spavati skoro mjesec dana! Koji užas! 'Naučio' je spavati ali već dva mjeseca kasnije (nakon prve bolesti) - zaboravio. Nadam se da nikad više neću biti u takvom psihičkom stanju da to ponovim.
Ma pod neprimjenjivo prvenstveno mislim - nama neprimjenjivo, ja se još uvijek na neki način divim majkama koje imaju djecu koju se može naučiti spavati. Patrika se definitivno ne može, kojom god metodom.

Citiraj Maruška prvotno napisa
A što se imena tiče... Ne bi ja Patriku prepuštala tu odluku. MM se zove Ivica jer se tako zvao prijatelj iz vrtića od njegovog brata.
Dakako da mu se takva odluka ne može i neće prepustiti daj zamisli da bih dijete nazvala Poslet ili Vagumek (to su recimo neka koja sam uspjela zapamtiti)

A kad smo već kod imena, super mi je moja sveki koja je svog muža poslala da sredi papire za mlađeg sina (to se tada valjda moglo, zato se valjda danas više ne može ) - ona rekla jedno ime (za koje joj je vjerujem danas drago da nije ispalo takvo ), a vrli otac nazvao dijete po sebi (što ja npr. recimo ne bih nikada učinila ) daj zamisli šoka - drragaaaaaaaaaaa, znaš kako nam se dijete zoveeeeeeeeeee????????