Moje dijete nije agresivno, a nekad pokupi u vrtiću udarce. Najgore je što on o tome šuti i mi primjetimo npr. masnicu na licu.
Onda je meni puko film, odšetala sam u vrtić dok su oni spavali i pozvala tetu van. Rekla sam joj da ja svoje dijete ne učim nasilju, da njega doma nitko ne tuče, ima mlađeg brata kojeg je udarao samo u početku (ljubomora). On plače kad se Josip udari, boli ga kao da se on udario.
Teta je rekla da stvarno ništa nije mogla učiniti, da se sve desilo u sekundi (što bi se možda i nama desilo u nekom parku i sl.).
No, ja ne znam kako njega podučiti da se brani. Reći mu da i on uzvrati udarac meni je glupo, a glupo mi je i da ga netko udara i da on bespomoćno stoji.