Ne idem raditi!

[Adrijana]

Moja curica će uskoro godinu dana, i ja se ne mislim vraćati na posao. Želja mi je ostati s njom doma bar do njezine druge godine. Ja sam zadovoljna svojom odlukom i osjećam da činim ispravno i za sebe i za Laru. Prije nego li sam i zatrudnjela znala sam da to želim. A financijski to možemo podnesti.
E sad, nije stvar u onome što ja mislim. Ljudi moji, ja nemam uopće podršku svoje okoline. Komentari su takvi da mi se diže kosa na glavi. Od "pa to nije zdravo ni za tebe ni za nju", "pa šta ti nju misliš dojiti do škole?", "bolje je za nju da ideš raditi", "zašto si se školovala?" i slične gluposti. :shock: :shock:
Cure koje ste odlućile ostati s bebačima, kako je okolina reagirala?
Malo utjehe molim! Jer ja sam u bedu, više nikome ni ne govorim da se ne vraćam na posao jer mi se ne slušaju komentari.

[mama_i_vjeko]

Samo da ti pružim podršku Ni ja se ne planiram skoro vratiti na posao i stvarno ne znam kaj će mi sve okolina reći i za sada ne razmišljam o tome.Odluka je samo tvoja i ti sama znaš što je najbolje za tebe i tvoju curicu i ne brini što drugi misle.Uživajte zajedno!

[Adrijana]

Hvala!

[davorka]

Adrijana, ne slušaj ih. Ako vam financije dozvoljavaju i ako tebi ne fali posao budi sretna što možeš biti s njom. Mislim da ti je to fenomenalna odluka.
Ja sam s prvim sinom išla raditi sa 6 mjeseci, istina 4 sata i to zato jer smo imali veliki kredit za stan i nije bilo drugog rješenja. On je bio s mojom mamom i većinu tog vremena bi prespavao, bio je jako zadovoljan i nisam primijetila da je zbog toga nešto trpio. S drugim sam ostala punu godinu dana doma i sada kad vidim kako nam je bilo lijepo ne mogu a da mi ne bude žao što nisam i prvi put. Ovaj put sam im se posvetila potpuno, družili smo se maksimalno i iskoristili to vrijeme. Ako ti možeš i duže od te godine, samo naprijed.

[bb]

Naravno, budi s djetetom dokle god možeš, ne znam zakaj se svi čude, pa nisi rekla da nikad nećeš ići raditi...ak si financiski možete priuštiti :D

[Matilda]

Adrijana, jesi uspjela?
Znam kako ti je!

I ja sam se naslušala takvih priča!

Pa izludit ćeš doma s djetetom, dijete će ti zatupit, neće se socijalizirati, bolje ti je na poslu, odmorit ćeš živce, kak ti se da, ja jedva čekam da odem na posal da se odmorim od klinca, .....

Ja sam bila totalno zbunjena, pogotovo na ovo da se na poslu odmaraju od klinca.
Pa čekaj malo, željela sam dijete, volim ga i ak je do toga došlo da mi je teško bit s klincem i da jedva čekam da se maknem od njega, pa onda sam mgla i ne rodit i bit sama.

Ne moram reći da su na poslu isto bili malo :shock: ali tuđa mišljenja mi nisu bila važna, važno je kako se ja osjećam.
Dok recimo npr. susjedi, prolaznici kad čuju da sam ostavila posao zbog M, malo su ipak pozitivniji.

Imam dijete i ako imam mogućnosti biti s njim, iskoristit ću svaki dan, svaku minutu da uživam u svom djetetu. Nema tog posla, nema te karijere, nema tih novaca koji meni mogu zamijeniti prve korake moje M, njene riječi, crtarije, zajedničko učenje pjesmica, šetnje, poljupce, grljenja, i to 24 sata bez prestanka.

Ima kriza, ali to su loši dani koji se brzo zaborave, ali i u tim lošim danima nikad nisam poželjela vratiti se na posao. Samo jedan pogled na M, i kad vidim koliko je sretna, nema ružne misli.

Za 4 mjeseca ja se nakon skoro pune četiri godine vraćam na posao.
Nije mi uopće drago što se vraćam. Te zadnje 4 godine su mi najljepše godine mog života. Osjećam da što je starija, da me sve manje treba. Jednog dana trebat će me samo povremeno. Ali sam sretna jer sam bila tu kad sam joj najviše trebala.
I nije ni zatupljena, niti nedruštvena, čak štaviše, brbljivo stvorenje, maštovito, iznimno društveno.

Definitivno, i sa sljedećom djecom namjeravam isto ostati doma (naravno, ako situacija ostane ovakva kakva jest da se može financijski izdržati).

[Mima]

Ja ću moći malo produljiti porodiljni jer se Lea ranije rodila, onda ću pokušati dobiti produljenje za brigu o djetetu a ako ne uspijem ozbiljno razmišljam da ostanem kod kuće barem do njene druge godine, reakcija moje mame kojoj sam to jedino rekla je više nego grozna, jedino što meni financije baš i nisu neupitne :/ ne bi nam bilo lako samo sa jednom plaćom.

ja sam doma već 10 godina i ne bi se mjenjala nizašta na svijetu!

[brigita2]

A mene su mnogi gledali poprijeko jer sam išla raditi kad je Danijelu bilo 6 mjeseci. Kako mogu ostaviti tak malu bebu, uglavnom kao da sam bezosjećajna, a kad su čuli da MM ide na porodiljno umjesto mene onda su se ismijavali iz njega.

Uglavnom ljudi su takvi. Treba to prihvatiti i ne zabrinjavati se previše zbog toga.

[lidac2004]

i ja bi ostala doma sa djetetom ali ne znam kako bi ti financijski podnijeli

[Adrijana]

Ma ne bi me ljutilo da se radi o komentarima "nekih tamo ljudi". Sve su to meni bliske osobe od kojih sam očekivala podršku.

[Inesica]

Kak su ljudi čudni. Da daš djete u jaslice i kad počnu boleštine koje se tamo pokupe onda okreću očima kao joj te jaslice.
Neznam kaj njima smeta? Od kud im to da djeca koja ne idu u jaslice nisu društvena? Od kud im to da mame koje us doma sa djecom otupe?
Joj, moja mama je meni odgovorila, kada sam spomenula da bi najradije ostala doma, da je za djecu najbolje da krenu odmah u jaslice, vrtić da se počnu privikavati na život. Ona bi djecu učila plivati tako da ih baci u more pa da mašu ručicama .
Bez obzira na to, da imam priliku, sigurno bi ostala doma. Ako mi se pojavim odmah je grrrabimmm i ne puštam.
I da vezat ću se za svoju djecu i nikad ih neću pustiti iz svog života. Kad će imati svoje obitelji i svoje živote ne znači da mi nećemo biti u njima, a ona će uvijek biti u mojem životu.
I da živim za svoje djete (djecu). Ako to nekog (pa i moju mamu) smeta njihov problem

[mina]

Evo, samo da ti kažem da mislim da je super ostati doma sa svojim djetetom, što god okolina pričala i ne daj da te bediraju. I ja bi ostala uz nju, ali moja plaća nam ipak dosta znači, ne znam kak bi s jednom... Već sad mi dođe da plačem kad se sjetim da ću ubrzo morati raditi, mislim da će mi faliti više nego ja njoj... Ne volim ju nikome ostavljati, a rekla sam da ću probati probno kod sveki- ona će ju čuvati. Ostavim ju nekad na sat- dva i onda sto puta zovem što radi, jel jela, kakala i to vrijeme mislim samo na nju, hoću znati kaj radi svaki trenutak... Najrađe bi bila s njom dok krene u školu, a onda radila samo dok je u školi...

[nela]

Samo ti ostani doma i uživaj u majčinstvu! 8)

[Roko_mama]

Samo ti ostani i uživaj s malom, fućka ti se šta drugi pričaju. Oni te niti ne hrane niti ne oblače. I ja bi ostala doma s malim i do 3 godine, da mi financijska situacija to dozvoljava. Jer je dijete i tak do te dobi više orijentirano na roditelje, nego na drugu djecu, i niš mu nebu falilo.

[Maja]

Zavidim vam svima koje ste ostale doma s djecom i mozete si to priusititi. Mislim da je to najbolja moguca odluka i najbolje moguce ulaganje u buducnost. Ja sam s oboje radila po 4 sata od doma od 6 mjeseci i to je funkcioniralo, ali samo jer sam morala, jer imamo strasno puno kredita. Da idem ponovo, preispitala bih zaista sto je za djecu vaznije i najiskrenije vjerujem da njima novi auto manje znaci nego da su mogli biti sa mnom dulje doma. No, sad je tako kako je, napravila sam najbolje sto sam mogla, a s trecim sam definitivno doma do dvije godine.

[Matilda]

Ma ne bi me ljutilo da se radi o komentarima "nekih tamo ljudi". Sve su to meni bliske osobe od kojih sam očekivala podršku.

Mda! Što se tiče bliskih osoba, dakle, mama, tata i ostali, nisu imali nekih većih komentara.
Moja mama je par puta izjavila da će se M vezati uz mene i da će se teško odvojiti kad bude trebala u vrtić.
Ignorirala sam pa je vidjela da neće ništa postići.
A što se tiče povezanosti,....

da povezane smo, pupčanom vrpcom, kao od prvog dana,...
ali, ja sam se začudila kad je M krenula u igraonicu s 2 godine.
Jedva je čekala da izađe iz auta, nije se ni osvrtala na mene, trčeći je ulazila unutra.


Jedina posljedica mog ostanka doma su nabačeni kilogrami.

[nika612]

i ja mislim da je super sto ostajes. i sama sam blizu takve odluke, za dva mj bih trebala vratit se na posao. pa nije ni iskljuceno da se nakon koji mjesec vratim doma. ne znam. malo patim, jer mislim, ali ipak samo pretpostavljam, da bih onda ostala bez posla, a kako zivimo u banana drzavi, nisam sigurna u lakocu nalazenja novog posla. glupo razmisljanje, ali vrzma mi se poglavi.

potpuno podrzavam takvu odluku i ne kuzim sto znaci socijalizacija jednogodisnjeg djeteta. pa sad smo im sve na svijetu, za par god ce imati puno zanimljivije drustvo od nas, brzo ce doc i kad nas budu skoro samo pitali-mama kaj ima za rucak.

glavu gore i uzivaj s malim misem!

[wildflower]

ja cu nakon godine dana iskoristiti i dvije dodatne godine porodiljnog za trece dijete, medutim, sad sam prilicno sigurna da bih bar jos neko vrijeme ostala kuci i da nema te mogucnosti. naknada za te dvije godine je simbolicna i svakako bi nam bilo lakse zivjeti od dvije place, no mislim da se sve ono sto svi skupa dobijamo mojim ostankom kod kuce ne moze platiti novcem, a i ovako se ipak mozemo nekako 'pokriti'. dani su mi toliko ispunjeni da mi nimalo ne nedostaje odlazak na posao.

Adrijana, samo naprijed. jesi li ikad pomislila da su bi takvi komentari okoline mogli biti rezultat zavisti zbog tvoje odluke kojoj se ne moze naci prava zamjerka, i koju si uz to mozes nekako i priustiti? jer, ima previse onih koji zbog golog prezivljavanja, ili zadrzavanja posla, ne smiju ni pomisliti na ovakvu opciju, a htjeli bi to. ali i onih koje tvoja odluka tjera na razmisljanje da su mozda i oni mogli sebi priustiti da postupe kao ti (i da bi to bilo jako dobro), ali nisu.

[happy mummy]

draga adrijana, sto bih ja dala za takvu mogucnost.....

[Adrijana]

Cure super ste, totalno ste me oraspoložile! :D :D

[Sanjica]

Samo da znaš da ti jako zavidim, igram sve nagradne igre i Boga molim da mi pošalje neki zgoditak da poplatim naše kredite i produžim do tri godine. Ma, i do kraja života, al ne mogu. Već ovih produženih 6 mjeseci nam je luksuz i grcamo....
Baš te briga za sve druge, pa da su ti najrođeniji!

[dvornik]

Ja imam (ne)sreću da sam dobila dopust do treće godine djetetova života jer je imao problema s motorikom, u međuvremenu sam rodila Dorianu bracu Dominika , oni su krenuli lani u vrtić, Dorian s nepune tri, a Dominik s godinu i pol i vrijeme provedeno s njima mi je neprocijenjivo, nezamjenjivo, najdraže i ništa i nitko me ne bi mogao odgovoriti da budem s njima manje nego što jesam , sad sam podnjela zahtjev za produženje za njegu djeteta jer moramo na operaciju oka :shock: , i nadam se da će mi produžiti jer mi zaista treba, posao na koji bi se kao trebala vratiti mi je nesiguran, mala plaća, privatnik, da ne duljim dalje, ovo zadnje je dovoljno (Radim u privatnoj banci pa kad kažem da radim u banci svi u stilu oooooo, banka super, ma moš mislit). Sad se sigurno pitate, čemu vrtić, moji klinci su oduševljeni vrtićem , kad su bubani i neidu u vrtić tjedan dana nastane panika, "Mama ja bi išo teti, ja bi išo svojim plijateljima, meni je doma dosadno!!!" :? (naravno bubani su, temperatura, nema divljanja, nema van, nitko k nama, mi u izolaciji) Ja vrijeme koje provodim (6 sati) bez njih radim honorarno, ugrađujem umjetne nokte , doma napravim sve kućanske poslove , skuham ručak i dan mogu organizirati tako da pokupim klince oko tri, odem po muža na posao i u tri i petnaest svi četvero odemo na kolače, u štenju, prijateljima ili jednostavno van u dvorište. I igramo se . Da radim ne bi me bilo kod kuće od šest do šest, idući dan od deset do deset, radne subote, ja to ne bi mogla podnjeti, da ne vidim svoje anđele po dva dana! !!! Sad kad kažem da se ne želim vraćati na posao za 2800 kuna i raditi u smjenama, po 50 sati mjesečno više neplaćeno , a ne hvala ljepo, isto imam svakakve reakcije okoline, ali baš me briga ja imam honorarni, hvala bogu dobar posao i ide mi super i mislim da ću nastaviti raditi to i dalje pa kad skupim neku lovu otvorit ću svoj salon. Želim i hoću biti sa svojom djecom iako me okolina ne razumije. I smatram da SVE mame koje na bilo koji način, mogu i žele biti sa svojom djecom neka to i naprave, mene klinci ne vide samo šest sati u toku dana, a provedu ga sa svojim tetama, prijateljima, nauče puno ovih stvari, otkako su krenuli u vrtić vidim da se međusobno puno ljepše igraju, zažele se jedan drugoga, a ja se njima mogu potpuno posvetiti sretna i zadovoljna, jer ne moram razmišljati šta mi je rekla šefica, šta moram sutra napraviti na poslu, zž od kud mi manjak u blagajni, zašto nisam stigla na vlak prije i zašto je onaj "pacijent" morao ući baš minutu prije kraja radnog vremena i ostati pola sata , moram oprat veš, speglati ga,šta ću za sutra skuhati, sve to je prošlo svršeno vrijeme za mene. Mame samo naprijed!!

[dvornik]

Ja imam (ne)sreću da sam dobila dopust do treće godine djetetova života jer je imao problema s motorikom, u međuvremenu sam rodila Dorianu bracu Dominika , oni su krenuli lani u vrtić, Dorian s nepune tri, a Dominik s godinu i pol i vrijeme provedeno s njima mi je neprocijenjivo, nezamjenjivo, najdraže i ništa i nitko me ne bi mogao odgovoriti da budem s njima manje nego što jesam , sad sam podnjela zahtjev za produženje za njegu djeteta jer moramo na operaciju oka :shock: , i nadam se da će mi produžiti jer mi zaista treba, posao na koji bi se kao trebala vratiti mi je nesiguran, mala plaća, privatnik, da ne duljim dalje, ovo zadnje je dovoljno (Radim u privatnoj banci pa kad kažem da radim u banci svi u stilu oooooo, banka super, ma moš mislit). Sad se sigurno pitate, čemu vrtić, moji klinci su oduševljeni vrtićem , kad su bubani i neidu u vrtić tjedan dana nastane panika, "Mama ja bi išo teti, ja bi išo svojim plijateljima, meni je doma dosadno!!!" :? (naravno bubani su, temperatura, nema divljanja, nema van, nitko k nama, mi u izolaciji) Ja vrijeme koje provodim (6 sati) bez njih radim honorarno, ugrađujem umjetne nokte , doma napravim sve kućanske poslove , skuham ručak i dan mogu organizirati tako da pokupim klince oko tri, odem po muža na posao i u tri i petnaest svi četvero odemo na kolače, u štenju, prijateljima ili jednostavno van u dvorište. I igramo se . Da radim ne bi me bilo kod kuće od šest do šest, idući dan od deset do deset, radne subote, ja to ne bi mogla podnjeti, da ne vidim svoje anđele po dva dana! !!! Sad kad kažem da se ne želim vraćati na posao za 2800 kuna i raditi u smjenama, po 50 sati mjesečno više neplaćeno , a ne hvala ljepo, isto imam svakakve reakcije okoline, ali baš me briga ja imam honorarni, hvala bogu dobar posao i ide mi super i mislim da ću nastaviti raditi to i dalje pa kad skupim neku lovu otvorit ću svoj salon. Želim i hoću biti sa svojom djecom iako me okolina ne razumije. I smatram da SVE mame koje na bilo koji način, mogu i žele biti sa svojom djecom neka to i naprave, mene klinci ne vide samo šest sati u toku dana, a provedu ga sa svojim tetama, prijateljima, nauče puno ovih stvari, otkako su krenuli u vrtić vidim da se međusobno puno ljepše igraju, zažele se jedan drugoga, a ja se njima mogu potpuno posvetiti sretna i zadovoljna, jer ne moram razmišljati šta mi je rekla šefica, šta moram sutra napraviti na poslu, zž od kud mi manjak u blagajni, zašto nisam stigla na vlak prije i zašto je onaj "pacijent" morao ući baš minutu prije kraja radnog vremena i ostati pola sata , moram oprat veš, speglati ga,šta ću za sutra skuhati, sve to je prošlo svršeno vrijeme za mene. Mame samo naprijed!!