Ja imam (ne)sreću da sam dobila dopust do treće godine djetetova života jer je imao problema s motorikom, u međuvremenu sam rodila Dorianu bracu Dominika , oni su krenuli lani u vrtić, Dorian s nepune tri, a Dominik s godinu i pol i vrijeme provedeno s njima mi je neprocijenjivo, nezamjenjivo, najdraže i ništa i nitko me ne bi mogao odgovoriti da budem s njima manje nego što jesam , sad sam podnjela zahtjev za produženje za njegu djeteta jer moramo na operaciju oka :shock: , i nadam se da će mi produžiti jer mi zaista treba, posao na koji bi se kao trebala vratiti mi je nesiguran, mala plaća, privatnik, da ne duljim dalje, ovo zadnje je dovoljno (Radim u privatnoj banci pa kad kažem da radim u banci svi u stilu oooooo, banka super, ma moš mislit). Sad se sigurno pitate, čemu vrtić, moji klinci su oduševljeni vrtićem , kad su bubani i neidu u vrtić tjedan dana nastane panika, "Mama ja bi išo teti, ja bi išo svojim plijateljima, meni je doma dosadno!!!" :? (naravno bubani su, temperatura, nema divljanja, nema van, nitko k nama, mi u izolaciji) Ja vrijeme koje provodim (6 sati) bez njih radim honorarno, ugrađujem umjetne nokte , doma napravim sve kućanske poslove , skuham ručak i dan mogu organizirati tako da pokupim klince oko tri, odem po muža na posao i u tri i petnaest svi četvero odemo na kolače, u štenju, prijateljima ili jednostavno van u dvorište. I igramo se . Da radim ne bi me bilo kod kuće od šest do šest, idući dan od deset do deset, radne subote, ja to ne bi mogla podnjeti, da ne vidim svoje anđele po dva dana! !!! Sad kad kažem da se ne želim vraćati na posao za 2800 kuna i raditi u smjenama, po 50 sati mjesečno više neplaćeno , a ne hvala ljepo, isto imam svakakve reakcije okoline, ali baš me briga ja imam honorarni, hvala bogu dobar posao i ide mi super i mislim da ću nastaviti raditi to i dalje pa kad skupim neku lovu otvorit ću svoj salon. Želim i hoću biti sa svojom djecom iako me okolina ne razumije. I smatram da SVE mame koje na bilo koji način, mogu i žele biti sa svojom djecom neka to i naprave, mene klinci ne vide samo šest sati u toku dana, a provedu ga sa svojim tetama, prijateljima, nauče puno ovih stvari, otkako su krenuli u vrtić vidim da se međusobno puno ljepše igraju, zažele se jedan drugoga, a ja se njima mogu potpuno posvetiti sretna i zadovoljna, jer ne moram razmišljati šta mi je rekla šefica, šta moram sutra napraviti na poslu, zž od kud mi manjak u blagajni, zašto nisam stigla na vlak prije i zašto je onaj "pacijent" morao ući baš minutu prije kraja radnog vremena i ostati pola sata , moram oprat veš, speglati ga,šta ću za sutra skuhati, sve to je prošlo svršeno vrijeme za mene. Mame samo naprijed!!