očevi i briga o djeci

[mama]

Kakva su vaša iskustva s BM - susreti s djecom i obaveze, naime ja sam u situaciji da je dijete podjednako kod oca i kod mene i čini mi se da sam usred gadnog kaosa.

Imam problem oko organizacije vremena - BM se drži propisanih termina bez odstupanja - ali - svi roditeljski sastanci su moja briga (a ove godine su bili gotovo svaki mjesec i to u terminu da obavezno moram izaći s posla ranije) zubar, liječnik, upis u školu, kino, kazalište, knjižnica, kupovina cipelica i sl. Naručiti se npr. kod zubara je prava umjetnost: pronači termin u kojem - ja ne radim, dijete nije kod oca, a zubar ima slobodan termin...

Na koji način punoljetnoj osobi objasniti što je skrb o dijetetu?

Ima li netko iskustvo da nakon nekog vremena otac počne voditi punu brigu za dijete i počen dijeliti obaveze s majkom?

I kada očevi prestanu kriviti mame za sve što dijete kod njih kaže ili napravi, a njima nije baš po volji?

[Crvenkapica007]

zašto bi zaboga izbjegla termin kod zubara zato što je dijete kod tate?
pa ima termin kod zubara pa će kasnije doći kod tate. ili neće. ili ako se tati ne sviđa tako, neka ga on vodi u zubara. Ali termin je taj.

dakle tata će se početi zaista skrbiti za dijete samo ako mu i ti otvoriš prostor za to. Ako ne želi, onda je od tebe neodgovorno da zanemaruješ obaveze prema djetetu da tati ne bi narušila termine za igru.
(ok, ovo je bilo grubo, ali tako je)

a to da tata krivi mamu (ili obratno) će potrajati još neko vrijeme. To je želja da se međusoobno povrijedite jer valjda ste se zbog nečeg i rastali. niste se rastali zbog idiličnih odnosa? stoga kroz jedno uđe na drugo izađe. ne daj se u rasprave, ako ti je savjest čista (tj. ako stvarno ne puniš djeci glavu svojom slikom o tati - pretpostavljam da na to tata cilja)

dakle na nogice lagane, zubar na prvom mjestu, tatini hirovi na zadnjem. nakon nekog vremena i tati to postane jasno.
drz se

[bertha]

Znam da je zeznuta situacija, ali slazem se sa crvenkapicom - dite na 1. mistu, sve ostalo moze cekati.

[mama]

Da on obavi nešto s dijetetom kratko i jasno je rekao da mu ne pada na pamet. Što ja tu mogu? Ništa. Zakonski - on ima pravo i obavezu na susrete (2x tjedno po 4 sata i vikend od petka iza vrtića do nedjelje navečer) ali nema zakonsku obavezu što je dužan učiniti tijekom tih susreta. Nema te sila koja će njega prisiliti da npr. ujutro izostane s posla i odvede dijete na vađenje krvi, da obavi zubara, da dijete odvede na dječi rođendan i sl

Kad nam je dijete imalo predstavu u vrtiću, poštovani tata postavio je slijedeće pitanje: da li je dolazak obavezan? I naravno, nije došao.

A da dijetetu punim glavu glupostima o tati - ne pada mi na pamet. Dovoljan je tata sam sebi s izjavama tipa: ako ne dođeš kod mene utopi ću se i ostat će ti samo moja slika. Zar uz ovakve izjave treba još netko s tako pametnim stavom?

Ma držim se ja, ali mi jednostavno, ponekad, bude dosta glupost - a ne znam kako im stati na kraj.

[lucky day]

crvenkapica je dobro odgovorila...

a ja bi dodala - ne mozes nekoga promjeniti u braku ako to sam ne zeli a kamoli van braka i u nekim napetim odnosima...

furaj svoj film...

a ako ti je naporno/neprakticno s djetetom u nekoj situaciji ili mislis da je to njegova duznost obaviti:

1. jasno i bez drame mu to predlozi jednom

2. ako kaze 'ne' ili za&%be - nadji drugi/e nacin/e da se organiziras i tako se postedis hektolitara zelucane kiseline zbog natezanja

3. bonus: ako vise paznje obratis na to koliko je on ok s djecom i stvari oko kojih se, unatoc svemu, ipak slazete - mogla bi cudom dobiti i vise od njega (to kod mene pali i 'topla je voda' svakoj razumnoj osobi al eto, nekad je dobro ponoviti i naglasiti)

znam oceve (neki su jos i ozenjeni i zive u 'sretnim brakovima' s mamama) koji ne mogu biti sami s djecom ni pola vremena koje tvoj bivsi provodi s vasim djetetom...

tako da, vjerovala ili ne, imas cak razloga za slavlje ...

[mama]

Nitko nikog ne mijenja - da smo se htijeli mijenjati, imali bi smo sretan u uspješan brak.

A za razno razne objave:
1. predlagala jesam i molila da bi bilo dobro i lijepo, ali ništa od toga.

2. organiziram se ja na sve moguće načine - npr. kad ujutro moram s klincem nešto obaviti - na dan kad je s tatom radim prekovremeno da nadoknadim satnicu i završim posao. Ali to košta - od premora, preko neispavanosti pa nadalje.

3. A u čemu se slažemo - ni u čemu: npr. kod mene je spavanje oko pola deset, kod tate između 11 i pola noći, kod mene je vrijeme igranja na PS limitirano, kod tate igra po nekoliko sati u komadu, kod mene se pazi na sadržaje igrica koje se igraju i filmova koji se gledaju - a kod tate, citiram dijete:"igram ono za +16", kod mene ljeti nema kupanja u zvizdanu, s tatom je na kupanju od 11 do 16 - to su onako banalni primjeri, ali u svemu je tako).

A razlog za slavlje - već je taj što živimo u miru, bez psovki i uvreda koje smo dijete i ja slušali dok smo bili pod istim krovom.

Da bi sreća bila veća da otac malo više daje sebe u njihovo druženje i da dijete svaki puta dođe sretno kući od njega bez suzica jer tata nije htio npr. ići s njime u park ili nije htio igrati nogomet i sl. - sreća bi bila veća, a mamino srce mirnije.

Daleko od toga da mislim da sam uvijek ja u pravu - svi mi griješimo, samo je pitanje volje da greške koje činimo i ispravimo. I naravno - koliko smo spremni vidjeti da nije greška uvijek u drugima. I konačno - za dogovor je bitan kompromisa, a kada netko direktno kaže da se ne želi dogovarati niti činiti kompromise jer je sam sebi najvažniji...

[lucky day]

A razlog za slavlje - već je taj što živimo u miru, bez psovki i uvreda koje smo dijete i ja slušali dok smo bili pod istim krovom.

super! mir je nesto najvrijednije sto imamo za gradjenje vlastite srece...

(zena iz ulice mi se, evo, rastaje i lik ne samo da ju 'casti' uvredama, nego ju i mlati... jucer je konacno prvi put pozvala policiju... ona ne samo da ne trazi vise nista od njega sto se brige oko djece tice (osim sto kaze da ce ga sad namjerno oderati zivog na sudu za pare a mislila mu je 'izlaziti u susret') nego jedva ceka dan da ga se rijesi...)

Daleko od toga da mislim da sam uvijek ja u pravu - svi mi griješimo, samo je pitanje volje da greške koje činimo i ispravimo. I naravno - koliko smo spremni vidjeti da nije greška uvijek u drugima. I konačno - za dogovor je bitan kompromisa, a kada netko direktno kaže da se ne želi dogovarati niti činiti kompromise jer je sam sebi najvažniji...

covjek je vrlo jasan i mislim da nemas sto gubiti zivce oko natezanja s njim...

a ti se usredotoci kako da si olaksas premorenost i neispavanost na druge nacine... (moje je iskustvo da vec samo okretanje novim rjesenjima na cudesan nacin 'odmori', zato jer ne trosis emocionalnu energiju na slijepe ulice nego se 'hranis' novim uvidima)

zelim tebi i tvojima sve naj...

[mama]

Hvala, .

Uhvatila me kriza, pa sam se malo pojadala!

Znam kako može biti jer i ja sam, nažalost, tražila intervenciju zbog zlostavljanja. Znam koliko mi je sada ljepše i bolje kada bez straha ulazim u stan i kada noću ne osluškujem ključ u bravi.

Život se sastoji od uspona i padova - ja smatram da je moj život krenuo prema boljem. Jedina stvar zbog koje istinski žalim je da nisam smogla snage i hrabrosti izaći iz svega toga prije bar 10 godina!

Eto - kao što vidiš, danas sam znatno bolje nego jučer.

[lucky day]

mama,

[Crvenkapica007]

joj mama
nemoj se brinuti, to je kriza.
na zalost to je tako. sad si sama sa obavezama oko malenog. tesko je, naporno, iscrpljujuce, nepravedno, ali je tako. i tako je bolje.
ovdje uvijek dođi tražiti utjehu i razumijevanje. Tvoj BM sam je sebi najvazniji i mozda ce mu za 10 godina biti zao sto nije vise davao svojoj djeci, ali ti ces biti mirna i znat ces u sta si ulagala. tesko je dizati djecu dok odrastaju i na zalost to brzo prodje i onda ces imati sve vise vremena za sebe i za odmor i za sretna sjecanja da si bila uz njih na svakom cjepivu.
pusa