što se tiče rooming in-a nisam ga iskusila, ali mislim da mi ne bi pasao. Ja sam ipak, očito naivno, mislila da je poanta promjena u hrvatskim rodilištima da se učini što ugodnijima za rodilju da što lakše prođe kroz to itekako stresno iskustvo u životu. Ali prevarih se. Smatram da ženi treba odmor, pa barem ta 3 dana, posebice stoga što je puno iskrvarila (moj hemoglobin bio 74, a normalno je 120) i stoga što je sva izrezana (imala ranu od epi veliku preko 30 cm i samo sam u jednom položaju mogla ležati tako da nisam od bolova vidjela sve zvijezde). Što su ljudi u većim i duljim bolovima to postoji veća mogućnost nastupa depresije, o tome nitko ne razmišlja. Ipak, nekim ženama je taj rooming in zakon, meni je bilo previše i onaj režim u kojem su dovodili dijete na podoj u 5-7 ujutro, u 11-13, a onda od 15 do ponoći. Nisam se uspjela odmoriti od poroda, nisam se uspjela oporaviti, a doma je me tek čekala frka. Zato sam i završila u bolnici tjedan dana nakon poroda sa tem. 40. E da, najgore od svega je bilo što nisam htjela napustiti dijete i otići na WC, bojala sam se da joj se nešto ne dogodi. Kažu mi da je to bilo iracionalno, ali što mogu, teško je tako maleno ispustiti iz vida pa barem na sekundu. Barem su ih odnijeli za vrijeme doručka i ručka, tako da sam ta 2 obroka i pojela - stojeći, večeru nisam jela jer je bila u sobi - velim bio me strah.