iskustva sa sv duha, 2.dio

[elin]

da točno 4 ctg-a imaju, 3 u predrađaoni i jedan u onoj sobici prije predrađaone koja im služi za preglede trudnica koje su prešle termin pa ih naručuju subotom i nedjeljom. Taj upotrebljavaju po potrebi u predrađaoni, na taj sam skroz zaboravila. Moram priznati da mi je čudno da su žene tako dugo priključene na ctg, za mog boravka tamo nisam vidjela da je niti jedna bila tako dugo priključena, a bila sam sveukupno 3x, 1 put jer sam se uplašila da ne osjetim da me beba lupa (prešla termin), 2 put jer sam počela krvariti (isto panika, ali tad sam bila 2 dana od poroda) i onda 3 put prava stvar. Fakat sam se našetala. Ma nije mi bilo nekaj super da bi ih hvalila, ali nije bilo niti strašno. Ovo pričam sa 10 mjeseci odmaka kad mislim da sam dovoljno objektivna. Nakon poroda mislila sam da je ono kaj mi se tamo dogodilo strašno, ali sam skužila da oni nisu krivi za to već je to porod. Nije mi to bilo baš neko lijepo iskustvo kojeg ću se rado sjećati, naprotiv. Bilo mi je super kad se mala rodila-taj osjećaj je zakon.

[ana.m]

Uf Brunda, ovo kaj ti pišeš je skroz oprečno onome što sam ja doživjela.
Nisu me klistirali, rekli su da nije otrebno, nisu me brijali rekli su da nije potrebno a nisam baš bila zglancana. Bila sam na ctg-u pola sata pa šetnja, drip su mi dali tek na samom kraju jer je već sve bilo koma i nikako da porod krene a ja sam tamo bila već više od 24h...Na kraju sam i završila na carskom. Doktori su svi bili super, ljubazni, pričljivi, svi su mi govorili sev što rade. Ma super super.
A na odjelu je pak bila druga priča. Sve kaj sam tražila oko bebe, morala sam prvo požaliti se Stanojeviću da me više ne bi tlačili.
A eto, svatko ima drugačija iskustva.

[dinosaur]

Moje je iskustvo na SD predobro, rodila sam Petru tamo pred 2 godine (ona mi je drugo dijete).
Došla sam oko 13 sati, s trudovima svakih 5 minuta, otvorena oko 6-7 cm ili čegaveć.
Dakle pregledali su me, klistirali, obrijali, i rekla sam da bi ja hodala po predrađaoni. Tamo su ležale 2 žene.
Bili su ljubazni i apsolutno me nisu niš dalje pitali, bila je nedelja i nije bilo gužve. Sestre i dr. su negdje pili kavu.
Ja sam malo išla na WC, malo pričala na mobitel u pauzi trudova (bila sam inače full pozitivnog raspoloženja) i nakon nekih sat vremena mi se počelo vrtjeti u glavi, nisam više mogla stajati i zamolila sam jednu od one dvije žene da zovu sestru.
Sestra je došla, oko pola 3 me odvela na stol. Bila je super, sa mnom cijelo vrijeme, rodila sam za 20 minuta, niti rezana, niti pukla. Govorila mi je kako i kad da tiskam.
Uglavnom- savršeno. Mislim da bolje ne može, jedino bi bolje bilo da sam se porodila kod kuće.
Doktor je došao u sam tren poroda i kimnuo glavom, to je bilo to.

[dinosaur]

Da još dodam- nije bilo niti dripa, niti prokidanja vodenjaka.

[dinosaur]

Moje je iskustvo na SD predobro, rodila sam Petru tamo pred 2 godine (ona mi je drugo dijete).
Došla sam oko 13 sati, s trudovima svakih 5 minuta, otvorena oko 6-7 cm ili čegaveć.
Dakle pregledali su me, klistirali, obrijali, i rekla sam da bi ja hodala po predrađaoni. Tamo su ležale 2 žene.
Bili su ljubazni i apsolutno me nisu niš dalje pitali, bila je nedelja i nije bilo gužve. Sestre i dr. su negdje pili kavu.
Ja sam malo išla na WC, malo pričala na mobitel u pauzi trudova (bila sam inače full pozitivnog raspoloženja) i nakon nekih sat vremena mi se počelo vrtjeti u glavi, nisam više mogla stajati i zamolila sam jednu od one dvije žene da zovu sestru.
Sestra je došla, oko pola 3 me odvela na stol. Bila je super, sa mnom cijelo vrijeme, rodila sam za 20 minuta, niti rezana, niti pukla. Govorila mi je kako i kad da tiskam.
Uglavnom- savršeno. Mislim da bolje ne može, jedino bi bolje bilo da sam se porodila kod kuće.
Doktor je došao u sam tren poroda i kimnuo glavom, to je bilo to.

[smich]

Rodila sam u 33. tjednu, preeklampsija, carski.

Zbog jako visokog tlaka koji je narastao za vikend nasla se u bolnici u nedjelju navecer. Odmah su me stavili u predrađaonu, i kako mi je to prvi porod, ja sam se naravno prestravila. Dali su mi svasta za tlak, nesto za smirenje, ali sam do jutra imala 190/120 i odlucili me poroditi.

Prvo noć do poroda:
Spojena cijelu noć na ctg, mjerenje tlaka svakih 15 minuta do pola sata.
Sestre (ne znam imena, ali znam likove) vrlo pažljive, tihe, brižne.
Doktorica na prijemu - super.
Doktor Matijević kaže: "Gledajte, napravit ćeo najbolje što možemo... dok se mi zezamo, znači da je sve ok ... idemo korak po korak."
Bio je veoma obazriv.
I meni važno: direktan jasan, otvoren za pitanja - kad mi je rekao da ne mogu sniziti tlak i da idemo na porod.

Porod (ujutro, u ponedjeljak kad je dosla nova smjena:
Carski. Spinalna. Ja prestrašena.
Oni svi zajedno veoma odmjereni i ok.
Dr Dukić (nisam sigurna da se tako zove) oduševljeno je pljeskao kad su izvadili bebu i kad su je izvagali i govorio: "Dobro smo odlučili, dobro smo to napravili!" I to mi je napravilo da imam povjerenje da će sve biti ok. To i to da je mali jako zaplakao čim su ga izvukli van!
Vrlo umirujući anesteziolog (dr. Zalac?)

Nakon poroda:
Intenzivna - plava sestra Maja - bog!

Ginekologija I (tri tjedna boravka)
- sestre uglavnom dobre, posebno Olivera, Iva, Maja - na zalost ne znam sva imena...
- glavna sestra - malo stroga, ali pravedna i super organizira taj kaos od odjela - zapravo vrlo susretljiva i vrlo pažljiva
- klopa – grozno kad se ima na umu da sam bila tamo dugo (uglavnom sam nakon pet dana uvela dohranu izvana – juhe u termosici svaki dan) – bila sam zapravo gladna

Moja jedina zamjerka Svetom Duhu: žene koje rode ne bi smjele biti na općoj ginekologiji!!! Čak i ako čekaju bebe, mame treba smjestiti negdje gdje je:
a) mirnije
b) čišće
Naime, na tom odjelu je stvarno kaos, gomila prolaznih žena koje su u rasponu od kiretaže i punkcija do vanmaterničnih i slično – ja sam par dana nakon carskog bila u sobi s ženom koja je imala spontani, ona je stalno plakala i kad bi joj dosla posjeta govorila plačući:“Ona je rodilaaaa..“ , poslije sam imala vanmaternične, punkcije, čuda... WC katastrofa, svako malo krvavo, tuš užas... prolazni odjel pa ljudi ne čiste za sobom, a mi, nas par mama kojima su bebe na intenzivnoj i odlazimo gore na izdajanje i dojenje – moramo biti čiste i još se sterilizirati – ukupno: grozna kombinacija.

Beba u inkubatoru, a onda na intenzivnoj (odjel za novorođenčad) mi u bolnici još par tjedana:
Liječnici na neonatologiji – svaka čast – ja sam komunicirala sa Bednaš, Pavičić i naravno Stanojevićem :D . Svima petice! Predanost, marljivost, posvećenost. Svaka čast!
Predivno mi je bilo da sam tamo cijelo vrijeme imala osjećaj da se netko za nas stvarno dobro brine.

Sestre na neonatologiji najbolje znam jer smo dugo bili s njima.
(za one koji ne znaju kako je to s prerano rođenim bebama, ponekad treba stvarno puno truda i mira da se beba uopce namjesti, a kamoli nahrani ... dok malo ne naraste i počne samostalno sisati)
Razmisljam da li da poimenice nabrojim sestre ili ne. Zahvalna sam im na svemu!Globalno, one odraduju uistinu nevjerojatan posao, jako su predane i meni su prenijele puno znanja. Ponekad samo u usputnim komentarima skuzis kako te poducavaju i kako su na tvojoj strani.
Posebno kad su i same mame, onda razumiju kako si osjetljiva na sve.
Dirnulo me kad sam ih vidjela s bebicama kojima mame nisu tamo – kako su njezne s njima i kako ih tjese i pricaju im. U svom tom kaosu inkubatora i osjetljivosti, one su stvarno stabilna točka.
Ponekad izgledaju kao da su nezaintersirane. Ali ja si to tumačim s tim da one stvarno imaju puno puno posla i nemaju vremena osim svega izgledati full time zainteresirano. Nisam ironicna. Stvarno znam koliko je posla potrebno da stvari izgledaju ok. Ja sam tamo dobila puno vise od ok i znam da je to rezultat puno rada. Iako bi bilo divno da je to jos super bolje, to ne pripisujem samo ljudima koji rade tamo. Mislim da sustav ne omogućava bolje – više ljudi koji radi, više para, bolji prostor... Sve bi to napravilo da stvari budu bolje, ali mislim da je ljudski faktor stvarno sjajan i da se svi i doktori i sestre maksimalno trude i daju (uglavnom) najbolje od sebe.

Vjerujem da ih ponekad burnout rastura (jedna od sestara nije mama i opasno ti stisne sisu kad ti namjesta bebu – u najboljoj namjeri – forsira te jer zna da kad dodjes doma ne bu bilo njih i dodatnih ruku i tako to – ali me u tom trenutku jako isforsirala i malo sam pukla jer me jako boljelo kad me stisnula...)

Nabrojat cu sestre s kojima sam se ja vidjala:
Mirjana (Beti), Gordana, Suzana, Blagica, Vlatka, Vesna, Mila i Kata – hvala Vam! Držite se i ne dajte se malim dnevnim problemima da zaboravite da radite predivan posao i da ste mnogim mamama puno pomogle!!!

Imam potrebu ipak izdvojiti sestru Blagicu. Blagica je sestra koju nikada neću zaboraviti. Ona je predana i strpljiva i ona je kao čovjek totalno prisutna. Ona totalno kuzi da osim medicine tamo trebas jako trebas ljude koji su njezni prema tebi i ona to velikodusno daje.

Sve u svemu: presretna sam sto sam bila na Svetom Duhu. Iako je porodi bio tezak, stalno sam imala osjecaj da sam u dobrim rukama i iako mi je bilo tesko tako dugo biti u bolnici (skoro 30 dana) zahvalna sam sto tamo ima toliko ljudi koji jednostavno dobro rade svoj posao.

Hvala.

[Tashunica]

Nabrojat cu sestre s kojima sam se ja vidjala:
Mirjana (Beti), Gordana, Suzana, Blagica, Vlatka, Vesna, Mila i Kata – hvala Vam! Držite se i ne dajte se malim dnevnim problemima da zaboravite da radite predivan posao i da ste mnogim mamama puno pomogle!!!

Imam potrebu ipak izdvojiti sestru Blagicu. Blagica je sestra koju nikada neću zaboraviti. Ona je predana i strpljiva i ona je kao čovjek totalno prisutna. Ona totalno kuzi da osim medicine tamo trebas jako trebas ljude koji su njezni prema tebi i ona to velikodusno daje.

da, da sestra blagica i meni je bila super, ona i još jedna sestra kojoj nisam zapamtila ime kratke svijetlo-smeđe kose, malo jača i osmijeh od uha do uha. ma većina njih je super, ali njih dvije su mi posebno ostale u sjećanju.

[pupy_23]

Dr.Žalac mi je ostao u naaajboljem sjećanju.Nakon krvne zakrpe me je dolazi posječivat svakih par sati 2 dana da vidi kako sam
Stvarno predivna osoba,puna razumijevanja i ljubavi

[elin]

da sestra Olivera sa gin I je zakon. :D Najbolja mi je bila kad je ušao jedan doktor u sobu (ne znam točno o kojem se radi, samo se sjećam da smo sve cure gledale u njegove oči - tirkizno zelene). Ona meni mjeri tlak i potiho mi veli: "vidi ga ko Sandokan. Ne znam, meni hormoni rade." Super, super, super žena, u trenutcima kada ti je najteže, treba ti netko vedar tko će te nasmijati.

[ina33]

Najbolja mi je bila kad je ušao jedan doktor u sobu (ne znam točno o kojem se radi, samo se sjećam da smo sve cure gledale u njegove oči - tirkizno zelene). Ona meni mjeri tlak i potiho mi veli: "vidi ga ko Sandokan.

E, baš si me nasmijala s ovom anegdotom . Je - to je vjerojatno bio taj dok.

[rvukovi2]

dr. Žalac-prva liga doktora , nadaleko poznat po svojim zelenim očima i izuzetno brižnom pristupu. S njim imam zaista maksimalno pozitivna iskustva jer sam operirana i hospitalizirana na sd-u ni ne znam koliko puta . Bio mi je i na preranom porodu/kasnom spontanom blizanaca i kad smo s Arijem izlazili iz bolnice, sreli smo ga u liftu, rukovali se, čovjek nam je čestitao što konačno sretni izlazimo iz te bolnice. Baš mi je to prekrasna uspomena s odlaska iz bolnice.
Mislim da je i doktorima sigurno drago kad nakon toliko padova kod pacijenata vide kako netko sretan konačno odlazi s onim što je tolko želio i u čemu mu je i on pomogao svojim radom i trudom.

[sonja]

Rodila sam prije tjedan dana na SD (na uskrs ). Unaprijed sam odbila drip, epi, klistir i brijanje, lijekove protiv bolova. Iako sam imala potpisan plan poroda morala sam potpisati upravo ovo što odbijam ponovo. Nisam potpisivala nikakvu bianco izjavu. Prilično su me pustili na miru, MM i ja smo brzo završili zajedno u boxu, jer nije bilo gužve. Mogla sam pit svoj čaj koji sam si donijela, pomalo sam grickala energetsku pločicu, stajala sam koliko sam htjela - čak su me stoječki kratko prikopčali na ctg. Legla sam na stol zadnjih 20 minuta jer nisam više mogla stajati. Nisam popucala ni malo :D . Karla su mi odmah stavili na trbuh, onda je primalja rekla da je pupčana vrpca prestala pulsirati i odrezala ju je, malog obrisala, izvagala i vratila mi ga. Tako smo se mazili, dojili zajedno mali Karlo ja i MM još skoro dva sata . Bio je Uskrs, nije bilo gužve, pa su nas pustili. To nam je bilo najljepše
Primarijus Dukić je bio super - kad je čuo kako želim roditi rekao je da bar ima više takvih mladih ljudi! Bila je još mlada dr Laušin koja nije imala komentara ali je sve odradila OK, i primalje Snježana i Željka. Željke se sjećam još s prvog poroda i onda i sad mi je bila suuper
Eh, da dali su mi jesti u rađaoni na hodniku - bila sam gladna i stalno sam ih ispitivala da li će me čekati ručak, a oni su mi ponudili šunke i jaja (ipak je bil Uskrs), pa sam ipak izdržala.
Sve u svemu lijepo iskustvo.

[elin]

ma kakvu bianko izjavu, potpisuješ izjavu da ti mogu napraviti sve ono što oni smatraju potrebnim. Dobro, možda to u neku ruku i je bianko izjava budući im potpisuješ da ti naprave sve što u datom trenutku moraju I to je u slučaju da se nekaj zakomplicira, a ne ako sve ide svojim tokom, mislim barem bi tako trebalo biti. Ako ne želiš, dadu ti da potpišeš što točno ne želiš jer se na taj način oslobađaju odgovornosti ako ti se nešto dogodi.

[ina33]

dr. Žalac-prva liga doktora , nadaleko poznat po svojim zelenim očima i izuzetno brižnom pristupu.

Imam samo jedno iskustvo s dr. Žalcom, ali me stvarno impresionirao (ne samo zbog očiju ), nego zbog svog smirenog, informativnog i ozbiljnog pristupa, sve objasni, stvarno u maniri neke američke doktorske serije, bez zafrkancije. I drugi anesteziolog mi se učinio jako dobar i pristupačan - dr. Lončarić. Inače, svi dr-ovi na Sv. Duhu (svi ginekolozi - dr. Dukić, dr. Matijević, dr. Bauman, dr. Blagajić, a možda sam koga i zaboravila, su meni stvarno ostavili jako ozbiljan dojam, kao vrhunski stručnjaci koji se maksimalno kuže u svoj posao).

[Felix]

sonja, nisam ni znala da si trudna! cestitam na novoj bebici i lijepom porodu! :D

[Karin]

Nakon toga sam cijelu noć i jutro ležala tamo i imala prilike vidjeti kako su sve žene redom non stop prikopčane na CTG. Istina, nijedna nije ni tražila drugačije. Ne znam što bi bilo u tom slučaju. Ujutro na viziti dr. Bekavac je doslovno svim ženama u prerađaoni (osim meni i još jednoj u 32. tjednu) spičila drip i bušila vodenjake ako već nisu sami pukli

I ja moram potvrditi tvoja iskustva. Tjedan dana prije Uskrsa provela sam čitav dan u predrađaoni i bilo je također kako i ti opisuješ. Mene su spičili iz Trudničke ambulante jer je doktorica ustanovila da sam otvorena 6-7cm u 35+6tj. Od prokidanja vodenjaka i dripa me spasila jedino činjenica da nisam dosegla magičnih 37 tjedana kad se računa da je porod u terminu.
No ja živim u uvjerenju da ti ništa ti ne mogu dati na silu i mislim da ako tražiš da hodaš da će ti udovoljiti. Ali da rutinski uvaljuju drip i buše vodenjake je živa istina. Nude i nešto protiv bolova i tek kad ti daju kažu, a sad će vam se malo vrtiti u glavi!!!

A i to s induciranjem poroda potpisujem.
Provela sam nakon toga tjedan dana na Patologiji trudnoće i također stekla taj dojam.
Inače meni je za 3 dana je drugi doktor ustanovio da ipak nisam otvorena 7 već 5 cm. Unatoč tome doma su me pustili tek pred Uskrs.

Evo sad sam već 3 tjedna otvorena 5cm, no porodila se još nisam, iako su mi kad su me primili predviđali da ću za Uskrs već biti doma sa svojom bebicom.

[Dia]

Sestre na neonatologiji najbolje znam jer smo dugo bili s njima.
(za one koji ne znaju kako je to s prerano rođenim bebama, ponekad treba stvarno puno truda i mira da se beba uopce namjesti, a kamoli nahrani ... dok malo ne naraste i počne samostalno sisati)
Razmisljam da li da poimenice nabrojim sestre ili ne. Zahvalna sam im na svemu!Globalno, one odraduju uistinu nevjerojatan posao, jako su predane i meni su prenijele puno znanja. Ponekad samo u usputnim komentarima skuzis kako te poducavaju i kako su na tvojoj strani.
Posebno kad su i same mame, onda razumiju kako si osjetljiva na sve.
Dirnulo me kad sam ih vidjela s bebicama kojima mame nisu tamo – kako su njezne s njima i kako ih tjese i pricaju im. U svom tom kaosu inkubatora i osjetljivosti, one su stvarno stabilna točka.
Ponekad izgledaju kao da su nezaintersirane. Ali ja si to tumačim s tim da one stvarno imaju puno puno posla i nemaju vremena osim svega izgledati full time zainteresirano. Nisam ironicna. Stvarno znam koliko je posla potrebno da stvari izgledaju ok. Ja sam tamo dobila puno vise od ok i znam da je to rezultat puno rada. Iako bi bilo divno da je to jos super bolje, to ne pripisujem samo ljudima koji rade tamo. Mislim da sustav ne omogućava bolje – više ljudi koji radi, više para, bolji prostor... Sve bi to napravilo da stvari budu bolje, ali mislim da je ljudski faktor stvarno sjajan i da se svi i doktori i sestre maksimalno trude i daju (uglavnom) najbolje od sebe.

meni su te zene stvarno ostale u super sjecanju
svaka im cast na poslu koji obavljaju

[smich]

da sestra Olivera sa gin I je zakon. :D Najbolja mi je bila kad je ušao jedan doktor u sobu (ne znam točno o kojem se radi, samo se sjećam da smo sve cure gledale u njegove oči - tirkizno zelene). Ona meni mjeri tlak i potiho mi veli: "vidi ga ko Sandokan. Ne znam, meni hormoni rade." Super, super, super žena, u trenutcima kada ti je najteže, treba ti netko vedar tko će te nasmijati.

Sestra Olivera je stvarno fenomenalno duhovita. I draga. Vidjela sam je i sa starijim pacijenticama i s mladim curama, ona naprosto moze i zna uspostaviti kontakt s ljudima.

Zivjela sestra Olivera!

[rvukovi2]

Nakon toga sam cijelu noć i jutro ležala tamo i imala prilike vidjeti kako su sve žene redom non stop prikopčane na CTG. Istina, nijedna nije ni tražila drugačije. Ne znam što bi bilo u tom slučaju. Ujutro na viziti dr. Bekavac je doslovno svim ženama u prerađaoni (osim meni i još jednoj u 32. tjednu) spičila drip i bušila vodenjake ako već nisu sami pukli

I ja moram potvrditi tvoja iskustva. Tjedan dana prije Uskrsa provela sam čitav dan u predrađaoni i bilo je također kako i ti opisuješ. Mene su spičili iz Trudničke ambulante jer je doktorica ustanovila da sam otvorena 6-7cm u 35+6tj. Od prokidanja vodenjaka i dripa me spasila jedino činjenica da nisam dosegla magičnih 37 tjedana kad se računa da je porod u terminu.
No ja živim u uvjerenju da ti ništa ti ne mogu dati na silu i mislim da ako tražiš da hodaš da će ti udovoljiti. Ali da rutinski uvaljuju drip i buše vodenjake je živa istina. Nude i nešto protiv bolova i tek kad ti daju kažu, a sad će vam se malo vrtiti u glavi!!!

A i to s induciranjem poroda potpisujem.
Provela sam nakon toga tjedan dana na Patologiji trudnoće i također stekla taj dojam.
Inače meni je za 3 dana je drugi doktor ustanovio da ipak nisam otvorena 7 već 5 cm. Unatoč tome doma su me pustili tek pred Uskrs.

Evo sad sam već 3 tjedna otvorena 5cm, no porodila se još nisam, iako su mi kad su me primili predviđali da ću za Uskrs već biti doma sa svojom bebicom.

ja sam tražila hodati.
nisam bila neugodna, samo sam ljubazno molila jednu mladu sestru da me ne prikopčava više na ctg.
ona je otišla po glavnu sestru, gogu, koja mi je izmasirala kralježnicu i donijela loptu i pokazala mi kako da dišem u trudu i kako da skačem po lopti.
neka druga sestra, starija s punđom, je kolutala očima kad me je vidjela, a još kad je čula da ne želim dolantin, komentirala mi je "hrabro", dok sam joj bila okrenuta leđima kako danas nismo žene u pećini i da imamo lijekove protiv bolova.
meni je kroz jedno uho ušao, a kroz drugo izašao taj komentar.
dr. bekavac mi je došla na sam porod i bila baš super, hvalila me kako mi dobro ide i iako na mene pohvale u redovnom životu nešto i ne djeluju, u porodu su mi trebale, čula sam ih nekako u pozadini svega.
inače cure u predrađaoni se nisu mogle načuditi tome da bez dolantina izdržavam trudove koji su na dripu kojeg su mi dali bili jedan za drugim-užas-žao mi je što sam na to pristala.

[matsa]

evo mene s friškim iskustvom od prije dva tjedna. Inducirali su me na moj pristanak, jer sam bila 41+3, dakle 10 dana od 40. tjedna, a tad oni induciraju. nisu me silili, rekli su da ja preuzimam rizik, ako ne želim da me induciraju. Enivej, probijanje vodenjaka i drip, nisam drugo ni očekivala, jer kažem, pristala sam na indukciju. Osoblje sasvim ok, o porodu ću probati napisati priču na porodima. Dolantin ne preporučujem, ja sam ga uzela i zaista, kao što cure kažu negdje, samo te omami, a ništa ne smanji bol. Bez veze, žao mi je zbog toga.
Na odjelu, nakon poroda, sve super, beba je stalno bila sa mnom. Jedna je mama u sobi kojoj je to treće dijete tražila da ga uzmu preko noći, da se ona odmori i uzeli su ga. Mene je to bilo malo začudilo da je to tražila, jer ona kao majka od prije zaista nije imala nikakvih problema ni strahova s bebom (za razliku od mene), rekla je - "da se malo odmorim". Ja sam bila u periodu kad im nije bila gužva, dvije sobe su čak bile prazne. Savjeti o dojenju, ah, kako koja sestra - kad mi je beba krivo uhvatila cicu, a ja vidjela sve zvijezde od bolova, ona je rekla da mora boljeti ... ali što se tiče uslužnosti i ljubaznosti, zaista sam ostala ugodno iznenađena - tu i tamo je netko malo natmureniji, ali su svi bili zaista ok.
A propos priče o spadanju i nespadanju tamo - sa mnom je bila žena iz Gorice (mislim da bi ona spadala u Petrovu), ja spadam u Merkur - tak da nemojte se s time zabrinjavati.

[ina33]

... ali što se tiče uslužnosti i ljubaznosti, zaista sam ostala ugodno iznenađena - tu i tamo je netko malo natmureniji, ali su svi bili zaista ok.

Potpisujem, isprepadali su me pričama da su jako neljubazni, a nisam ih tako doživjela.

[Karin]

Inducirali su me na moj pristanak, jer sam bila 41+3, dakle 10 dana od 40. tjedna, a tad oni induciraju.

Koliko često su te naručivali na pregled nakon 40tj? Da li su ti svaki put radili i amnioskopiju? Naime meni je sutra termin, a još ništa se ne dešava, pa me zanim što mogu očekivati. Inače ja sam još od 36 tj otvorena 5 cm i već mi je doktor nudio indukciju, ali sam ju odbila. Rekla sam da bih radije čekala svoje trudove.
Iskreno užasno se bojim dripa. Kak je tebi bilo?

[matsa]

Inducirali su me na moj pristanak, jer sam bila 41+3, dakle 10 dana od 40. tjedna, a tad oni induciraju.

Koliko često su te naručivali na pregled nakon 40tj? Da li su ti svaki put radili i amnioskopiju? Naime meni je sutra termin, a još ništa se ne dešava, pa me zanim što mogu očekivati. Inače ja sam još od 36 tj otvorena 5 cm i već mi je doktor nudio indukciju, ali sam ju odbila. Rekla sam da bih radije čekala svoje trudove.
Iskreno užasno se bojim dripa. Kak je tebi bilo?

nakon 40. tjedna svaka tri dana na pregled. Nijednom ni nije radio amnioskopiju, jer je rekao da on baš ne vjeruje u tu pretragu. radio mi je uvijek UZV i vaginalni pregled, te CTG.
JA sam uzela epiduralnu, a velim, baš bih htjela napisati priču s poroda, gdje ću reći za i protiv svega toga i kakvo je moje iskustvo bilo.
A propos indukcije, rekao mi je da se ne mora ništa desiti i da čekamo 42. tjedan, najvjerojatnije i neće, ali da on taj rizik ne preuzima, jedino ako ja hoću. S jedne strane mi je drago da smo inducirali, jer je beba bila 4250 i 53 cm, glava 36 cm, a ja prvorotka niskog rasta (iako mi je dr. rekao da to ne mora imati nikakve veze). Najvjerojatnije bi ona još narasla da smo čekali 42. tjedan. Procijenjena gestacijska dob je bila 40+3 pri rođenju.

[Karin]

matsa a kod kojeg si se doktora ti kontrolirala? Ja sam kod Zudeniga. Ja sam razmišljala da tražim epiduralnu ako bi morala na indukciju, samo ne znam da li bi mi ju dali na moj zahtjev? Moj sin je isto bio jako veliki (4180g 53cm rođen 10 dana prije termina), a ja sam prilično uska, pa me malo frka kolika će biti ova 2. beba i da li će sve proći OK. On se recimo nije nikako spuštao, pa je sve skoro završilo carskim rezom. Na kraju su mi nalijegali na trbuh i dobro me "rasporili". Valjda bih se lakše oporavila od carskog nego od svih tih šavova.
Moja želja je da što duže budem na nogama jer će se bebač onda sigurno lakše spusiti. No ako uzmem epi onda mi ne gine ležanje. No s druge strane baš me frka dripa.
Ja sam inače već dugo otvorena 5 cm, ali dalje od toga ne ide. Nekako imam dojam ko da nikad neću roditi!

[elin]

Karin, ovo što ću ti sada reći uzmi s oprezom jer osobno nemam iskustva sa dr. Zudenigom, ali su mi cure rekle da navodno nije baš dobar kod UZV i vaginalnog poroda, ali je fenomenalan kod CR. Što se tiče dripa, ne kužim paniku oko toga. Moji su ti trudovi bili takvi da pred sam porod nisam imala nimalo odmora (gotovo da i nije bilo razdoblja mira između trudova, možda cca 10-ak sekundi), tako da moji trudovi pred porod u potpunosti odgovaraju onome što su cure napisale o svojim doživljajima na dripu, a drip nisam dobila. Inače sam i ja prenijela, rodila 41+3, išla sam svaki 3 dan na pregled nakon TP i radili su mi amnioskopiju. Inače poanta amnioskopije je da ti vide da li ti se plodna voda muti, ako je čista onda ne induciraju porod, ako je zamućena onda je beba u opasnosti i induciraju porod. Što se tiče epiduralne, ono što ja znam o tome je da navodno se žene bolje i lakše otvaraju na epiduralnoj, ja sam je htjela ali sam se prekasno sjetila pa je nisam uspjela dogovoriti, a i rađala sam po noći, a po noći nema šanse da zovu anesteziologa. Sretno.

[Karin]

Hvala elin meni još nisu nisu ni jednom radili amnioskopiju. Danas (ned) sam bili samo na ctg, a u utorak imam opet pregled. Meni je dr Z dopao kad sam bila u bolnici tjedan dana u 36tjednu. Ne znam ništa o njemu, ni dobro ni loše, čini se ok, ali prilično štur na informacijama.

[baby_eve]

ne znam, meni je radio UZV, mislim za PAPP, dobila sam dojam da je ok, malo flegma

Ja sam stalno kod Ujevica i ok mi je. Svida mi se sveti Duh kao bolnica za roditi , jako

Doduse, cula sam da su sada po najnovjem (unatrag 2-3 tjedna) uveli 24hour rooming in, tako da vise ne nose bebe ni po noci, sto zna biti malo tesko za nas prvorotkinje.
Mozete li potvrditi tu informaciju?

[Frida]

Doduse, cula sam da su sada po najnovjem (unatrag 2-3 tjedna) uveli 24hour rooming in, tako da vise ne nose bebe ni po noci, sto zna biti malo tesko za nas prvorotkinje.
Mozete li potvrditi tu informaciju?

24satni rooming in je jedan od uvjeta za dobivanje titule Rodilište-prijatelj djece, na SD je uveden.

Zbog čega misliš da je to teško za prvorotke? Što je sa drugo, treće i višerotkama?

[morena24]

rooming in je nesto prekrasno i nimalo iscrpljujuce ni naporno, nego ispunjavajuce! ja to ne bi mjenjala za nikakvo spavanje.
ja se nisam naspavala, ne zato jer mi je beba plakala (nije uopce plakala) nego zato jer nisam mogla skinut pogled s nje i nisam bila uopce umorna.
i najljepsa su mi bila ta 3 dana u bonici, samo moja beba i ja

pa ta prva 3 dana su tako vazna za zblizavanje, ne znam zasto se toga bojite. to je najbolje i za majcin i bebin oporavak.
meni je sve bilo zao kad smo morali iz bolnice!

[Angie75]

rooming in je nesto prekrasno i nimalo iscrpljujuce ni naporno, nego ispunjavajuce! ja to ne bi mjenjala za nikakvo spavanje.
ja se nisam naspavala, ne zato jer mi je beba plakala (nije uopce plakala) nego zato jer nisam mogla skinut pogled s nje i nisam bila uopce umorna.
i najljepsa su mi bila ta 3 dana u bonici, samo moja beba i ja

pa ta prva 3 dana su tako vazna za zblizavanje, ne znam zasto se toga bojite. to je najbolje i za majcin i bebin oporavak.
meni je sve bilo zao kad smo morali iz bolnice!

Potpisujem. Mene je med. sestra s čuđenjem gledala kad sam joj rekla da mi je super taj novi koncept i pitala zar mi nije teško što se nisam naspavala. Rekla sam joj da se nisam ni došla naspavati, nego roditi dijete.

[baby_eve]

hvala cure. ma sestra me prepala jer mi je rekla da je to tesko za prvorotkinje koje nisu navikle imati dijete, da se ne naspavas od dernjave tvojeg ili tudeg djeteta...da ona nikada ne bi tamo rodila

Ja sam i htjela u rooming in
Nemojte zamjerit sto sam se malo prepala, ipak jos ne znam sto me ceka

[elin]

Doduse, cula sam da su sada po najnovjem (unatrag 2-3 tjedna) uveli 24hour rooming in, tako da vise ne nose bebe ni po noci, sto zna biti malo tesko za nas prvorotkinje.
Mozete li potvrditi tu informaciju?

istina je uveli su 24-satni rooming in. To sam pročitala na forumu, rekle cure koje su nedavno rodile na SD. Kada sam ja rađala raspored ti je bio ovakav: 7 ujutro donose dijete na podoj, onda odnose, onda opet donose negdje oko 11 ujutro onda odnose, onda opet donose oko 15 popodne do ponoći i onda odnose. Nekim curkama je taj rooming in o.k., iskreno, meni je bilo previše i ovaj raspored kad sam rodila. Ipak ti treba odmor jer nakon poroda prolaziš kroz stravičan napor, a ja kad su mi donijeli dijete se nisam baš htjela odvojiti od nje. Ako sam trebala ići na WC čekala bi do krajnje granice trpljenja (znaš ono ili ćeš ići sad ili piškiš u gaće) i onda bi zamolila neku od cura da mi je pripazi, jednom su kasnili sa odnošenjem djeteta pa je u međuvremenu došao ručak - nema šanse da jedem dok je ona tu. Sve ti je u glavi, ja sam se jako bojala da netko ne dođe i ne uzme mi dijete, da se nekim čudnim slučajem ne okrene i padne s kreveta itd. Iako su mi se sestre smijale i rekle: "A kud mislite da će ona?" i dalje se nisam nikako mogla oteti panici. E sad, čula sam da navodno ih možeš zamoliti da je odnesu po noći da se odmoriš - ti vidi. Inače, u sobama na odjelu babinjača su ti tri kreveta, pa ti je malo teško doživjeti da djeca spavaju - dok je moja bila sa mnom u sobi nije niti oka sklopila jer čim bi zaspala jedna od beba bi počela plakati i probudila ju. Mislim da su mom djetetu to bila najnapornija tri dana jer tek rođeno dijete traba spavati 14 sati, a ja ne vidim kako je ona mogla spavati više od 10. Rooming in je super kad imaš uvjete apartmana. Navodno se i apartman može dobiti, ali moraš nadoplatiti. Malo se raspitaj.

[Angie75]

Meni taj apartman uopće nije bio interesantan niti ga smatram nekom privilegijom. Puno više od mira značio mi je razgovor s cimericama, pomagale smo jedna drugoj i bodrile se. Neka poznanstva prerasla su i u prijateljstva.
Ako bebe plaču u drugim sobama, to se ionako mora čuti i u tom apartmanu, čini mi se, tako da opet ništa od mira i tišine.

[morena24]

pa ja mislim da je napornije kad ti stalno donose i odnose djete, jer si kao prvo stalno u strahu da ti ga ne dodju uzet i zelis sto vise bit s njim. a svaku majcinu nervozu i djete osjeti. a kao drugo ne mozete uhvatiti neki ritam hranjenja. pa nije beba gladna kad si to medicinsko osoblje zamisli, nego kad beba odluci.
moj misic i ja smo odmah drugi dan stekli neki ritam papanja. on je spavao 23 sata na dan i budio se cca svaka 2, uhvaito cicu i opet zaspao(i cicao). tako da smo se cijeli dan (i noc) samo hranili i mazili.

a sto se tice tog da bebu bude druga djeca, nije istina, jer djete slabije cuje kad se rodi, tako da ga ne smetaju previse zvukovi okoline.
od mojih cimerice bebe su se cesto plakale, ali iz nekih drugih razloga, a ne zato jer su im smetali neki zvukovi.
po tom se onda bebe ni u boksu ne mogu nikako naspavati.

bebi je najbitnije da osjeti mamu i njenu smirenost, onda je i beba mirna.

btw, ja sam isto prvorotka

[Lutonjica]

rooming in je za mene fantastična stvar. s prvim djetetom ga, nažalost, nisam doživjela, i to je nešto zbog čega ću vječno žaliti . zato mi kod drugog poroda ništa osim potpunog 24satnog rooming-ina nije dolazilo u obzir, a tako će biti i s idućim porodom.
tužno je samo to što u zagrebu i dalje ne postoji pravi 24satni rooming in (iako mu je ovaj na SD najbliži), nego moraš ići negdje drugdje da bi ga doživjela.

[morena24]

Meni taj apartman uopće nije bio interesantan niti ga smatram nekom privilegijom. Puno više od mira značio mi je razgovor s cimericama, pomagale smo jedna drugoj i bodrile se. Neka poznanstva prerasla su i u prijateljstva.
Ako bebe plaču u drugim sobama, to se ionako mora čuti i u tom apartmanu, čini mi se, tako da opet ništa od mira i tišine.

sad ja potpisujem tebe!

bolje je s cimericama. jer si jos s dvije osobe koje su u istoj situaciji kao ti i mozete o svemu pricati. meni je bilo super s mojim cimama. stalno smo lajale
a i da ti ne daj boze dodje slabo, nisi ipak sama. i cuvale smo jedna drugoj bebe dok su bile posjete ili dok smo isle na wc.

[morena24]

zasto na SD nije pravi rooming in? pa odnose jedino ujutro bebe na kupanje i nema ih oko sat i pol. a ostalo su s mamama. a kako je vani?

[Lutonjica]

koliko ja znam, odnose ih i za vrijeme vizita i posjeta. pedijatrijski pregledi i cijepljenja su također bez mame.
nisam bila vani, već u varaždinu. tamo bebe UOPĆE ne odnose, za vrijeme svih vizita su u sobi s mamom, pedijatri dolaze u tvoju sobu pred tobom pregledati i cijepiti dijete, a kadica za kupanje je također u tvojoj sobi pa je sestre kupaju i premataju pred tobom (ili ju sama kupaš i premataš, kako sam ja radila).
dakle, nema ni sekunde odvajanja, od momenta kad beba izađe van iz tebe, do izlaska iz rodilište. niti sekunde

[Lutonjica]

dakle, pravi rooming-in je ovaj koji sam gore opisala - kada nema sekunde da dijete nije s tobom i kad se sve s djetetom odvija pred tvojim očima.
odnošenje na kupanje, cijepljenje, pregled.... sve to više nije 24satni rooming-in.
mislim, super je da postoji i ovako nešto kao sad na SD, stvarno super, ali meni osobno to nije dovoljno.

i ne znam kako na SD izgledaju ona 2 sata neposredno nakon poroda, je li beba s mamom baš cijelo vrijeme?

[morena24]

ja stvarno idem sljedeci put u varazdin!!!
inace na SD se kupanje beba poklapa s nasom vizitom. i ne odnose ih za vrijeme posjeta. nama su cak posjete dolazile u sobu, sto nije u redu!

a sto se tice onih 2 sata...kad sam rodila stavili su mi bebu na prsa i bila je cca nekih 15-20 min. ali sam cula da ostave i duze. ovisi o doktoru, babici i guzvi. onda sam cekala nekih sat vremena na hodniku da se soba oslobodi, bez bebe. i kad sam dosla u sobu donjeli su je nakon sat vremena. nije idealno, ali zadovoljavajuce. inace rodila sam u veljaci OG

kad je moja mama rodila donjeli su me k njoj nakon 24 sata! grozno!

[Lutonjica]

ta 2 sata su tako užasno bitna, za uspostavu prvog kontakta, za uspostavu dojenja, ma za sve. a nitko to ne računa u 24satni rooming in. i bojala sam se da on "počinje" u sobi, a ne u rađaoni.
u vž si i ta 2 sata cijelo vrijeme s bebom. i niste same, nego je ta 2 sata nakon poroda i tata s vama
opet, super da je na SD i ovako kako si napisala, odlično čak!
ali kad znam da ima i bolje (i to blizu, i besplatno), onda mi ovo na SD nije dosta.

[morena24]

slazem se s tobom. nije prirodno odvajati majku i dijete poslije poroda.

zato sljedeci put idem ili u Vz ili u Slo ili Austriju. a mozda se i do tad promjeni stanje i tu

ma u biti tek kod drugog poroda znas tocno sta te ceka i sta zelis. i mislim da si hrabriji u donosenju nekih odluka, jer ipak imas vec jedno iskustvo iza sebe.

ja sam se puno informirala o svemu prije poroda, ali me opet bilo strah i nisam tocno znala sta me ceka. i zato je jako vazna komunikacija izmedju med.osoblja i rodilje, a toga nema puno na zalost.

[apricot]

bili smo zajedno i nešto više od dva sata. nas troje. sami.
bez ikakvog "navirivanja" sa strane.
i bili razdvojeni tih desetak minuta koliko je trebalo da odguraju kolica iz rađaonice do odjela babinjača.

jest, tih sat i pol vremena što nas svakodnevno razdvajanju zbog kupanja, vađenja krvi... je previše.
i neću im oprostiti što ne najave cijepljenje.
nego, ja govorim Stanojeviću kako bih odbila, a on meni: Obavljeno!
To mi je totalno :shock: : napravili su mojemu djetetu nešto za što nisam znala, za što nisu tražili dopuštenje, nešto što nisam potpisala...

Pitala sam je li moguće da moje dijete ne odnose jer da mi kupanje nije važno, ali sestra nije dopustila.
Možda, da sam bila upornija... da sam pitala pedijatre...

[AdioMare]

Bog , drago mi je da si "natrag", Zrin je prelijep.

Možda, da sam bila upornija... da sam pitala pedijatre...

Ma da si i pitala... kao da se možeš bosti s njima? Sjećam se svog vremena u Merkuru... što god sam rekla da ja za nju nikako ne bi, kao da nije dopiralo do njihovog mozga, od hranjenja adaptiranim, preko flašice dok je bila na sunčanju, sve do noćenja u krevetu u njihovoj sobi umjesto do mojega kreveta... a do rasprava i povišenih tonova mi, bogme, nije bilo.

Ali ti dani prođu - kao što prođu, a na sjećanja "na njih tamo" ne treba gubiti dragocjenu energiju. Za to se treba izboriti ranije netko drugi, a ne rodilja na licu mjesta.

[Brunda]

Apri, koji dan od poroda si pitala Stanojevića za cijepljenje?
Ja sam dan nakon poroda rekla da ne želimo protiv hepatitisa i nije bilo problema. A na otpusnom pismu sam vidjela da su ga bsg-irali 2 dana nakon poroda.

[ninochka]

koliko ja znam, odnose ih i za vrijeme vizita i posjeta.

ne odnose ih za vrijeme vizita ni posjeta, samo to jutarnje jupanje i cijepljenje. znači svaki dan nacca 1 sat, 1 i pol

[Lutonjica]

već me morena ispravila.
a ja opet odgovorila da mi je i to previše

[ninochka]

moglo bi i bez toga, al zbog onih 22,5 sata nije mi to problem

btw. ja sam bila s bebom i muže 2 sata nakon poroda, a i većina drugih

[elin]

curke koje ste prošle rooming in da vas nekaj pitam: kak to izgleda sa bebama, da li su skupa sa vama u krevetu po cijeli dan ili imaju posebne krevetiće u koji ih možete staviti po noći da spavaju? Kada sam ja bila na SD nije bilo krevetića i kada su donosili bebe one su sa nama ležale na krevetu.

[morena24]

Ima krevetica za bebe na SD. i kao moras ih po noci stavljat u krevetice, iako je moj bio vise kraj mene nego u tom kreveticu

i super su ti kindici. ja sam ga stavila odmah uz krevet i kako su bebice zacahurene u onim jastucima, jednostavno sam ga mogla jednom rukom prebacivat iz kindica u svoj krevet, jer mi je bilo tesko ustajat.