bili smo zajedno i nešto više od dva sata. nas troje. sami.
bez ikakvog "navirivanja" sa strane.
i bili razdvojeni tih desetak minuta koliko je trebalo da odguraju kolica iz rađaonice do odjela babinjača.

jest, tih sat i pol vremena što nas svakodnevno razdvajanju zbog kupanja, vađenja krvi... je previše.
i neću im oprostiti što ne najave cijepljenje.
nego, ja govorim Stanojeviću kako bih odbila, a on meni: Obavljeno!
To mi je totalno :shock: : napravili su mojemu djetetu nešto za što nisam znala, za što nisu tražili dopuštenje, nešto što nisam potpisala...

Pitala sam je li moguće da moje dijete ne odnose jer da mi kupanje nije važno, ali sestra nije dopustila.
Možda, da sam bila upornija... da sam pitala pedijatre...