Citiraj ms. ivy prvotno napisa
ne boj se - nije naporno. bebe prvih dana puno spavaju, kad ne spavaju prikopčane su na cicu a mama se odmara. stigneš i jesti, i istuširati se i telefonirati do besvijesti. kroz moju sobu prošle su 4 bebe i nijedna nije non-stop plakala, niti se ijedna mama žalila da joj je naporno - čak ni ona koja je rodila carskim. beba će plakati ako na vrijeme ne dobije dojku, a to znači da mama još nije "na ti" s dojenjem i da joj treba vježbe i eventualno pomoći. ništa se ne rješava time da beba bude sama u dječjoj sobi i dobiva nadohranu.

taj zajednički boravak izuzetno je važan za uspostavljanje laktacije i učenje dojenja, doma dolazite već uvježbani. a o uspostavljanju bliskosti da ne pričam.
ja sam prije 3 tjedna rodila na SD. prvi put. ono sto mogu reci je da je taj pakao rooming-ina vrijedno prezivjeti samo zbog ucenja dojenja i uspostavljanja bliskosti. ja sam se bojala svoje bebe i zbilja prva 24 sata nisam znala kako bih ga uopce trebala primiti, ali buduci da smo ostavljeni manje vise na milost i nemilost jedno drugome, nakon 24 sata smo se vec sprijateljili. i zbilja, kad smo dosli doma vec smo funkcionirali k'o velki. ali da je naporno - naporno je. meni se nakon poroda dizanje i vracanje u krevet cinilo kao svojevrstan projekt, a da ne spominjem umirivanje i podrigivanje djeteta cupkanjem na desnoj nozi, buduci da na lijevu zbog reza nisam mogla stati, i onda vracanje u njegovu koljevku iz koje zaplace u trenutku kad se ja uspijem vratiti u horizontalu u krevetu, pa onda opet dizanje i sve ispocetka.

Ms. Ivy, ti si vjerojatno jedna od rijetkih sretnica. zelim tvoju karmu i iduci put sobu kroz koju ce proci barem jedna beba koja nece cijelo vrijeme plakati i koja ce puno spavati.

sto se tice guzve, ja isto ne pripadam po mjestu stanovanja na SD. zadnje sam preglede tamo radila i nitko mi nista nije rekao vezano za moje spadanje ili nespadanje u tu bolnicu kad sam dosla roditi. doduse, guzva se osjecala, posebno onaj dan kad su mene pustili kuci.

generalno, sto se tice cjelokupnog dojma, sve se to da prezivjeti, ali se definitivno osjeti da je previse rodilja, a premalo osoblja. ima boljih i losijih sestara, ali definitivno i uz najbolju volju, njih 2 ne mogu opsluziti sve majke kojima je pomoc potrebna u danom trenutku i nije niti cudno da su onda i one nervozne i nemaju strpljenja.

treba se samo sjetiti da ce sve biti puno bolje jednom kad se dode doma.