aleksandra, da, ovisi o sreći ako se uzdaš samo u sreću.
zato se trebamo unaprijed pripremiti i na mognućnost da neće sve ići glatko.
i osnažiti se,
tako da smo u stanju u presudnom trenutku se suprotstaviti nečemu sa čime se ne slažemo, a nametnuto nam je.
nije to tako nemoguće.
ono što mi se prije 7,5 godina, kad sam prvi put rodila, činilo neizvedivo, sad mi se uopće ne čini.
konkretno, radilo se o tome da inzistiram da imam svoje dijete uza se cijelo vrijeme i da se ne nadohranjuje ničim.
tada nisam inzistirala na tome, mada sam zbog toga bila užasno tužna i frustrirana. ali mantrala sam si da će to brzo proć, umjesto da sam nešto poduzela.
no, ponašala sam se onako kako sam tada znala i umjela.
sada nema te sile koja bi me spriječila da budem stalno uz svoje dijete, bez obzira o kojoj se bolnici i protokolima radi.
ne samo što znam da je to pogrešno, nego zato što imam snage suprotstaviti se.
puno toga je na nama, ali nije čak dovoljno samo znati informaciju, treba i i dosta raditi na sebi, osnažiti se, tako da budeš u stanju odgovorno stati iza onoga što (ne) želiš.