ma naravno da je normalno bojati se poroda, pogotovo ako je prvi put... ali bebici se treba veseliti
 |
|||
|
|
|||
ma naravno da je normalno bojati se poroda, pogotovo ako je prvi put... ali bebici se treba veseliti
:? :/ :?leonči prvotno napisa
što se tiče epiduralne, leonisa je 100% u pravu, tako je i meni rečeno;
ovo što se tiče roomin-in: normalno mi je da prvorotke misle da je naporno, iskreno meni je bio naporan i onaj režim donošenja djeteta, a razlog sam opisala na prijašnjim stranicama, ali ukratko:
1. bojala sam se da će mi dijete pasti sa kreveta (što je potpuno smiješno i iracionalno, ali prva beba itd), nisam išla niti na WC a kada sam išla molila sam cure u sobi da mi je pričuvaju (između ostalog, bojala sam se da mi netko ne dođe i ne uzme dijete), a jednom su je donijeli za vrijeme ručka i nisam jela jer su klopu ostavljali na prozoru (vjerovale ili ne pokušala doći do klope sa njom u naručju, nije išlo)
2. bojala sam se zaspati jer je bila na krevetu sa mnom pa sam se bojala da će se: a)otkotrljati i pasti sa kreveta; b) da ću se je u snu poklopiti i zagušiti
3. dojenje je za mene bio pravi podvig vrijedan alpinističkog penjanja jer kad bi podojila jednu dojku, trebalo se prebaciti na drugu što nije bilo lako jer se nisam mogla normalno okrenuti na drugu stranu (epiziotomija) nego sam se morala dići sa kreveta, proći okolo kreveta (jednom rukom pridržavajući nju cijelo vrijeme), onda sjesti pažljivo (još uvijek je pridržavajući) i okrenuti se.
Sad mi to izgleda smješno i pretjerano, ali onda mi je to bilo u potpunosti logično. Kad me vidjela sestra što radim samo se nasmijala i rekla: a kam vi mislite da bu ona otišla. Kužim ja sve to, ali eto nisam si mogla pomoći. I inače sam prvih mjeseci bila jako zaštitnički rapoložena čak do potpune iracionalnosti.
samo bih komentirala da je meni bilo skroz ok s bebom, jest da si zbunjen i ne znaš kako bi ju primio, ali mi je bilo koma kad su mi ju odnijeli, jer prvu noć sam zbog teškog poroda i dosta izgubljene krvi ostala u rađaoni. Jedva sam čekala da ju vidim ujutro.
a ovo s pripadanjem - nepripadanjem. ONi su imali sastanak na SD-u, kažete, da neće primati. To je protuzakonito i trebalo bi se žaliti MInistarstvu. A i čini mi se da kriterij stanovanja je blago rečeno diskriminacijski (mislim, znam da neki kriterij mora postojati), ali svi bismo trebali imati pravo na jednaku skrb, s obzirom da plaćamo svi. Ja znam da su oni prebukirani, ali jednostavno nije fair.
još da dodam da će sigurno se naći i iznimka od pravila - npr. žene koje idu privatno na kontrole tokom trudnoće kod liječnika sa SD-a, kojekakve vezice itd. NEma šanse da će se ta odluka poštovati.
Samo kratko vezano na rooming-in; svaku prvorotku je strah i iz nekog razloga svi pričaju protiv toga (barem meni, kome god sam spomenula bila da idem na SD zbog RI :/ ) jer je "kao" naporno; vjeruj mi - nije. Sve skupa je naprosto naporno a jedina svjetla točka u tom boravku u bolnici je to da je bebica stalno uz tebe
Mene je oduvijek bilo strah prve noći sa bebom; na SD je to prošlo potpuno bezbolno jer u sobi obično imaš i iskusne rodilje koje ti mogu pomoći savjetom i znaš da nisi sama. Tak da kad smo došli doma već smo bili super uhodani i zaljubljeni jedno u drugo
Nije naporno ako si imala lagani porod,da si nakon poroda odmah mogla hodati i držati dijete..i ako si imala dijete manje porođajne težine,pa ti ga nije bilo teško uprtit kad hoćeš
ali meni je bilo koma sa carskim rezom,ogromna beba i nakon više od 10h forsiranja prirodnog poroda...,
treba se imato uvijeta za room-ing..Kako kaže moja šogy što radi na 2.odijelu na sv.dUhu, da odijel babinjača glasi kao najveći pakao za sestre,da svi biježe s tog odijela...
toliko malo jadnih sestara koje se muče u nadljudskim uvijetima , a koliko rodilja...
U sobi samnom je bila mama koja je rodila prirodno curicu 3120g,i bila je jaaako rezna,i ona je sama zahtijevala da bebu odnesu..Da je premorena da bi dijete bilo s njom...
Bila sam na odijelu babinjača 6 dana i svih 6 dana su žene iz svih soba zvale sestre da im odnesu dijecu preko noći..Same sestre su rekle da su samo,ali samo 4 mame,ostavljale djecu preko noći i od njih 3 da su bile drugorotkinje...
I da su dijeca stalno plakala, da su jednoj mami doslovno iz ruku morali uzimati dijete da je bila toiko zaluđena room-ing om da nije htjela dati dijete, a mali je gubio na težini...Opet su sestre prebacile to rodama-koje krive za takvu situaciju,koje se bore za nešto a nema uvijeta...
Po meni sv.Duh je daleko od roominga,seka mi je rodila u Brisselu ,njen muž i ona sami u sobi 2 sestre na njoj,beba cijelo vrijeme s njom..Kaže da uživa...I vjerujem joj...
A ovako nikako...
Treba se prvo osigurati veći kapacittet i zaposliti više sestara pa se može i početi provoditi rooming....
Uvijek je nezgodno na silu nešto provoditi. Ovako je kao začarani krug - titula je potakla još više rodilja da dolaze na kapacitete koji se nisu nimalo povećali, pa se u biti teško može provesti ono zbog čega je titula dobivena.
S time da nije to jedino rodilište gdje treba povećati kapacitete, kad bi se to napravilo u više rodilišta, situacija bi se možda i malo opustila.
Ovako ispadne nezadovoljavajuće i za rodilje i za sestre i drugo osoblje koje tamo radi, a sve uz najbolju namjeru. Nadam se da će se i bez kakvih akcija donacija i slično početi raditi na tome, ali se bojim da ćemo to dugo čekati. :/
:shock: sestre bi trebale znati da rode nemaju veze s tim (osim podrske), ako imaju koga krivit onda ministarstvo koje je ukljucilo sva rodilista u program a bez dovoljno sredstava. UNICEFov program.
ma mislim, krivit rode
elin tvoja pricica mi je
"a kam vi mislite da bu ona otišla"
pupy 29, točno sam se mislila da to nekak tak ide. Ne zato što je rooming-in, nego zato što mi sve na taj način uvodimo. Gle, super ideja ajmo uvesti a kaj oni imaju apartman i 1 sestru po apartmanu da pomogne rodilji - pušiona, al nema veze uvest ćemo treba nam titula, a ove mazge nek rade ili nek idu na burzu. Mislim, cinična sma, ali tak je sve kod nas. Sve, ali baš sve novo kaj smo uveli smo uveli na taj način ajmo uvesti pa ćemo onda vidjeti, a vani to ljudi uvode ovako: 1. što je to točno; 2. kako bi to točno trebalo izgledati (plan, program, podrška i sl.);3. koliko nam osoblja treba za to; 4. koliko će to koštati; 5. raspored radnog vremena i dežurstva. I sad se normalno osoblje buni, ali nema im prevelike vajde od toga. Ali nisu krivi pacijenti koji dolaze, ja osobno nikada u jednu bolnicu ne bi došla samo zbog rooming-in titule, već uvijek gledam kakvo je osoblje što se tiče stručnosti. Kao što rekoh, Petrova: 2 frendice izgubile dijete, 2 frendice ostavili posteljicu, pa ti sad idi tamo. Pametan čovjek uči na iskustvima drugih, budala unatoč iskustvima drugih ide sama vidjeti kako je. Ima onaj dokumentarac (mislim da se radilo o Opstanku) o životinjama kada majmun digne kamen i vidi ispod kamena zmiju i onesvjesti se. I kada je došao sebi opet ode do istog kamena i digne ga i vidi zmiju i opet se onesvijest. I tako ne znam koliko puta. E pa ja nisam taj majmun, zato sam se nakon istraživanja odlučila za SD i nisam pogriješila. I zato, ako se odlučim za drugo dijete, opet ću im se tamo nacrtati. To što oni imaju problema razumijem, ali neka oni razumiju da to nije moj problem i da ga ja ne trebam rješavati. Imaju oni i ravnatelja i pravnu službu koliko znam, pa neka oni riješe probleme koje imaju sa kapacitetom preko ministarstva ili u novinama. Ako treba lova za donaciju dati ću, ali ja dolazim i drugi put bez obzira što sam na području Petrove.
i još nešto, nije to njihova bolnica nego moja: ja sam tamo rođena, tamo udahnula prvi zrak, brat mi je tamo rođen, muž mi je tamo rođen, moje prvo dijete je tamo rođeno, a ako bog da i drugo će biti.
dr. Žalac-prva liga doktora, nadaleko poznat po svojim zelenim očima
i izuzetno brižnom pristupu. S njim imam zaista maksimalno pozitivna iskustva
x
Ja stvarno ne znam kakva je to ekipa bila da su baš SVE žene, SVAKE NOĆI tražile odvođenje bebe: u mojem terminu nas je bilo tridesetak i samo dvije bebe su bile u dječjoj sobi jer su mame imale carski i prilično ga teško podnijele. Nevjerojatno kako se baš zadesilo da je šezdesetak žena (koliko je procirkuliralo u tih tvojih šest dana) htjelo biti razdvojeno od djeteta...
Ja stvarno ne znam što bih sa dvije sestre u sobi: samo bi mi išle na živce. Onda bolje imati cimerice.
Ja sam uživala i na SD, i nisam primijetila nijednu nervoznu sestru.
Da im je teško - teško im je, ali živimo u takvoj državi i svako radno mjesto nam je opterećeno: i referenti koji na općinama rješavaju građevinske dozvole dobivaju barem dvostruko više predmeta no što bi mogli optimalno odraditi :/
potpisJa stvarno ne znam što bih sa dvije sestre u sobi: samo bi mi išle na živce. Onda bolje imati cimerice.
Ja sam uživala i na SD, i nisam primijetila nijednu nervoznu sestru.
Da im je teško - teško im je, ali živimo u takvoj državi i svako radno mjesto nam je opterećeno: i referenti koji na općinama rješavaju građevinske dozvole dobivaju barem dvostruko više predmeta no što bi mogli optimalno odraditi :/
Nisam probala rooming in ali sa SD-a imam lijepo i ruzno iskustvo. Lijep je prirodan porod bez da sam morala trazit, doktori i babice koji su me bodrili i trudili se da izbjegnem epi... Ruzno mi je bilo lezat na hodniku od 4 ujutro do 5 popodne, pa onda na ginekologiji 1 do 5 popodne sljedeci dan kad sam napokon preseljena na babinjace i dobila svog bebaca. Ruzno mi je bilo kad sam u suzama na pedijatriji molila da mi daju da barem vidim svog malca i kad mi je zivcana sestra dozvolila da ga gledam s metra udaljenosti a on je plakaooo... Sto su ga hranili 2 dana adaptiranim pa nisam uspjela u dojenju...
Utjeha u svemu tome mi je bila sto sam imala lagan porod pa sam mogla hodati, otici van, sjedit vani satima sa svojom obitelji. I nije me bilo briga za upozorenja sestara da su posjete samo sat vremena.
I kolko god sam prije poroda bila uvjerena da je SD odlicno rodiliste sa odlicnim osobljem, sad se vec pitam...
..ne znam kaj da ti velim na to?
Imala sam porod sa 35 sati trudova, 12 sati sa trudovima na 1.5 minutu, izgon trajao 2 sata, beba izašla na vakum, dole hematomi (okretali ga ručno) tak da su mi odmah dali klavocin, nakon poroda sam se onesvijestila pa dobila dvije infuzije, otuširala sam se prvi put tek nakon što sam dva dana bila doma (!) jer nisam mogla stajati... da nastavim?
Rooming-in bila NAJBOLJA stvar u cijeloj priči
ja samo znam da ja nisam u ta tri dana ni znala tko je po drugim sobama, a kamoli da li im odnose djecu ili ne. samo mi opet nije jasno zašto na Sv. Duh dolaze roditi žene koje ne žele biti s djetetom 24 sata?! Pa barem to mogu u bilo kojoj drugoj bolnici u Zg...
ni ja nisam znala tko je u drugim sobama, osim što sam na hodniku srela frendicu pa sam tako znala da je u sobi do moje, ali se nismo imale baš vremena družiti. Pupy vjerovatno govori ono što su joj rekle sestre sa odjela budući njena šogorica radi u toj bolnici pa se valjda povezala sa sestrama (tako sam barem ja isčitala sa njezinog posta). Roomnig-in uopće nije sporan, dapače lijepo je vidjeti da žene imaju izbor biti sa svojim djetetom u rodilištu 24 sata i da u tome uživaju, posebno mi je drago zbog majuške koja je imala jako težak porod pa ju je rooming-in usrećio. Ali mislim da žene ipak ne odabiru SD samo zbog rooming-in titule, ja, velim, ne bi nikada samo zbog toga odabrala bolnicu u kojoj ću roditi. U konačnici, dođeš doma za 3 dana pa imaš pravi rooming-in bez mogućnosti da pozoveš sestru da ti odnese dijete da se malo odmoriš.
Mene su trudovi šarafili tjedan dana! I to toliko jaki da se dr.čudio kako sam ih podnosila..Bila sam se otvorila 2 tj prije termina 3prsta,i ja sam se nadala prirodno..Ali pošto maleni nije ušau u zdjelcu nisu željeli prirodno,a zgrušavanje krvi mi nije baš bilo najbolje da bi me stavili na carski odmah...
Tako da su čekali......
Što se tiče samog poroda drip maximala,skakanje 3 doktora po meni,i svaki put namještanje ručno, da bi kada su vidjeli da sam u komi stavili me na hitan carski....
A to o drugim curama u sobama,imam šogoricu koja radi na sv.Duhu i bila je u kontaktu sa svim sestrama s babinjača...Svaki dan mi je dolazila,jer sam ja bila u nikakvom stanju nakon carskog i dan poslje krvne zakrpe....
Kada mi se mali počeo gušiti ja sam napravila trbušnjak s bebom od 5160g..Nisam imala snage da bude uz mene,a ja sam ležala samo na leđima ,infuzija,analgetici...Niti kapi mlijeka ,i plakala sam od bola kad bi se okrenula na bok da dojim malenoga koliko me rana bolila....
BTW....smatram da rooming nije za svakoga..Meni nije ostao u ljepom sječanju,kao i mojim cimericama,i još 2 poznanice koje su bile na sv.Duhu..Stvar izbora,,,
Moja cimerica je toliko bila u badu, da je samo plakala..Imala je ogromne grudi,ali ogromne,i bradavise ravne ko zid i bebu od 4300g koja je konstantno plakala,ona je plakala od boli kad bi ga nosila a on od gladi-jako depremirajuće..Ona je 18 sati bila u predrađaoni i prilikom samog izgona malenom je glava zapela ,da su je odmah stavili na carski na opču anasteziju(porađao ju je dr.Blagaić),jer je maleni bio u stanju da če mu kičma puknuti ako nastave ga vaditi....Njoj je rana vlažila još 3mj nakon poroda,i kad je došla gore dežurnoj lječnici,koja se šokirala kad je čula da su joj nakon carskoga dali da nosi bebu, da kao to se ne smije???!!
A ja se pitam tko je ovdie glup?Stave ti bebu ispod nogu i odu,a ti se trebaš dići i uzet,a nesposoban si za ikakav pokret...
..Što se tiče njezinog dojenja:da je svaki put kad je netko ušao u sobu imao 2. savijet za kako dojiti.Sestre kažu sa šeširićima, dr.Stojanović bez.Pa tako u krug..Da čim je došla kući kaže da joj se zgadilo dojenje i prešla skroz na adaptirano..
Opet kažem,treba omogućiti rooming tko hoće
A ovo za rode,nije jedna sestra rekla nego par,tipa:One babe iz rode samo nešto se bore,ne znaju od dosade šta bi same sa sobom...
jA Isključivo dojim nakon 2 tjedna konstantnog izdajanja,i maleni danas ima 14kg i 5mj,i to najviše radi sos telefona i moga muža koji mi je bio najveća potpora....
carski i rooming za mene je neizvedivo(opet kažem za mene)
dr. Stanojević
ispričavam se što sam krivo napisala prezime cijenjenog doktora Stanojevića
čuj, mislim da su te medicinske sestre ljude na rode bez nekog pravog razloga, jer to nije greška roda nego uprave bolnice. Ljudi bi ipak trebali znati svoje dosege, pa ako imaju mogućnosti uvesti rooming-in super, a ako ne neka niti ne uvode. Jasno je da je osoblje bolnice isfrustrirano, ali velim čovjek tada usmjeri bijes tamo gdje zapravo ne bi trebao, niti to ima nekog smisla. Sad me sve strah što će biti sa ženama koje dođu na odjel babinjača, jer se obično taj bijes zna usmjeriti na pacijente, a žene koje su rodile su posebno osjetljive. Iskreno, tužna sam zbog ovog što si napisala iako vjerujem da je istina. Dr. Stanojević mi je bio super, svaki put kada bi došao u vizitu bi me pitao kako ide dojenje. Meni je u bolnici išlo dobro, problemi su nastali kasnije.
X
Svaki dan je barem jedna od nas u sobi plakala nakon komentara/deranja/vrijeđanja od strane sestara na odjelu babinjača :/
Sestre na patologiji su bile krasne (tamo sam provela prvu noć, naravno, zbog manjka mjesta) a na odjelu babinjača - katastrofa. Ono minimalno humano su pokazivale samo jaaako mlade sestre
Ma, neću se više nadovezivati, kad se sjetim svega, ufff, baš sam ljuta
Upskrivo mi se boldalo
Ja sam rodila na CR i zao mi je kaj beba nije bila sa mnom sve vrijeme. Ostala je samo zadnju noc jer sam tad skupila hrabrosti i usprotivila se cimericama koje su bile protiv toga. Inace, ne mislim da si neposoban nakon CR brinuti se o djetetu. I mene je boljela rana, ali smijes dici bebu, pa nema sto kila. Moja je k tome bila i natprosjecno velika.
Dojenje nam je islo tesko, ali dr. Stanojevic i dr. Bednes su me jako hrabrili, rekla mi je dr. Bednes da sam izvanserijska dojilja sa svojom upornoscu, znam da mi je laskala, ali meni je to tada jako puno znacilo.
Dobila sam ragade jos u bolnici i sve je krenulo krivo ali mi danas svejeno dojimo vec 8 mjeseci. Hocu reci, nije sve od bolnice, uvjeta, sestara (koje btw ni meni nisu bila podrska, jedna mi je cupala dijete s dojke, druga se vrijedjala jer sam joj rekla da se to ne radi tako i sl.) nego je ponesto i da nas mama. Rekla bih da je veci dio do nas, do nase zelje, borbenosti i snage. Ali to je moja perspektiva. I ja sam plakala, jako puno i nikad mi nije bilo teze. Nikad, dok mi se dijete nije razboljelo, ali to je druga prica.
Zao mi je ako tko ovaj post shvati osobno jer mi nije zelja ikoga uvrijediti, ali kako rekoh, imam iskustvo sa SD: carski i skoro pa rooming in a mogla sam vise, da su dali. Iako je boljelo.
E pa stvarno ne kužim
- ako je koma rooming in, zakaj ić tamo gdje je to praksa?!
- ako je koma što je gužva, zakaj onda svi hoće baš na SD?!
- ako je na SDu tak koma, zakaj ne idete negdje drugdje?!
Ok, malo sam ironična, ali svodi se na to što sam napisala.
Ja sam imala iskustvo na SD s prvog poroda, nisam imala rooming in, tada ga se moglo samo posebno tražiti, a ja to nisam ni znala (no išla sam na SD tada jer je tamo vremenski beba bila najduže s mamom).
Drugi porod nije bio na SD, ali sam izuzetno sretna jer sam imala pravi, lijepi , rooming in - koji je takav da nema tko kuda odnijeti bebu jer nema "sobe za bebe". Ima zvono pa ak te frka ili ti nešto treba - zoveš sestru.
Nekima je bilo malo teže nekima lakše, ovisi kak se tko na početku snađe.
No, da ne bi bilo zabune, nisam imala lagani prirodni porod bebe pero lake kategorije pa da mi je bilo tak super. Porod je trajao poprilično, ali je na kraju dovršen hitnim carskim (doslovce u nekoliko minuta od kad je odlučeno da moramo na carski), bebać je bio 4300 i predivno je što je on prvo što sam ugledala kad su me budili iz narkoze
Dva dana na infuziji, rana mi nije baš fenomenalna (rez još curi), ali ja se osjećam genijalno, nezaboravni su mi dani u rodilištu i ne bih nikada mijenjala iskustvo rooming in-a nizašto na svijetu.
Kad smo došli doma, naš se život nije mijenjao - samo se lijepo nastavio. Zajedno
Ma to je ono što i hoću reći: meni osobno, bez obzira na osoblje, bez obzira na težinu poroda, rooming-in je meni bila najbolja stvar na svijetu.
I Tiwi, ne znam gdje bih trebala ići roditi a da sam kao "sigurna" da će osoblje biti normalno?:? Pa nitko ne ide negdje gdje očekuje katastrofa porod ... uvijek se nadaš najboljemu a SD nudi i tu predivnu opciju da je beba stalno s tobom tako da većina žena prevagne na tu stranu, što je normalno. Tak da vagneš što ti je važnije: ljubazno osoblje ili gužvu ali beba s tobom. Nažalost, to je realnost. Ja radije s bebom i brojem Rodinog SOS telefona
Pa nismo u rodilistu zbog sestara i osoblja nego zbog bebe, mene osobno njihova neljubaznost nije dirala, a bilo ih je i neljubaznih i umornih i dragih i pristupacnih.
Ja sam ŽELJELA ići u bolnicu gdje je rooming( a i pripadam po mjestu stanovanja na sv.Duh),iako su me svi odreda uvjeravali da nisam normalna ,da je to ludost što svojevoljno želim ići tamo gdje je rooming...
Ali nako boravka na sv.Duhu vidjela sam da to pomeni ne funkcionira kao što se priča i što je razglašeno..Opet kažem to je moje mišljenje( ako imam na njega pravo?).......
Moja je prijateljica rodila u Varaždinu 2. dijete i ona kaže da je njoj bilo puno bolje što se tiće roominga,negu na sv.Duhu....
Želim reći,da sam ja zadovoljna sestrama,ali mi ih je bilo žao jer su to neljudski uvijeti rada u kojima one rade...
Što se tiće dr.S-nama nije niti jedamput bio u viziti,već je došao pred sam izlazak,a u viziti su bile 2 doktorice jako arogantne,koje su sve samo ne pomagale svojim savijetima o dojenju." dA nema šanse da ću nakon ovakvog poroda dojiti,nek si to utuvim u glavu...I ja sam bila u badu,kao prijatelji djece a takav stav..Da kada sam nazvala sos tel.jedva su me utješili ( mislim da je bila Ivana-hvala joj na svemu
Bila je na kraju jedna stara pedijatrice,ne znam kako se zvala, koja je rekla da se divi mojoj odlučnosti da dojim..A što se tiče dojenja prošla sam muku ,krv i znoj..Cijela 2 mj izdajanje, i skidanje s adaptiranoga kojeg je maleni jeo oko 100ml čim je izašao iz bolnice......I danas mi nije žao....
eto to je moje mišljenje i iskustvo koje sam prošla,a opet sve smo mi različite,netko kaže da sam luda što sam se toliko mučila oko dojenja,netko odustane već prvi dan,a netko ne želi sebe jednostavno mučiti kako kažu dojenjem,da su se preporodile kad su prešle na adaptirano....
Ima nas svakavih pod ovom kapom nebeskom...
ova informacija je strašna!
od koga dolazi?
kako se to zna?
Recenice koje sadsrzavaju argumentaciju tipa "znalo se", "govorilo se" i "prica se" jednako su mi nepouzdane.
Ovo sam i ja nedavno čula.ova informacija je strašna!
od koga dolazi?
kako se to zna?
Previše je žena koje imaju početnih problema s dojenjem, a kojima nitko ne zna pomoći osim na način da bebu smiri davanjem adaptiranog. Nažalost.
čemu takvo čuđenje?ova informacija je strašna!
od koga dolazi?
kako se to zna?
ja sam prije 5 godina, na SD svoju V dobila 12 h nakon normalnog (recimo :/ ) vaginalnog poroda
sestra mi ju je donjela, stavila na sisu i prije nego je dijete uspjelo obuhvatiti bradavicu počela je bljucati bijelo sirasto, toliko da joj je i na nos išlo
ja sam se uplašila a cimerica mi je rekla da ne brinem da je to samo adaptirano
tako da je moje dijete prvo jelo adaptirano, bez ikakve potrebe i pitanja
i to mi je jako žao
a što se tiče komentara na rodu, meni je osobno jedna dr. koja je tamo radila rekla da oni kad nemaju puno posla idu na rode i smiju se glupostima koje se tamo pišu o porodu, klistiru, ne dripu...
ne kažem da svi dijele to mišljenje, a možda su se i stvari promjenile, to je bilo prije 5 godina
samo nek se smiju,što se tiče komentara na rodu, meni je osobno jedna dr. koja je tamo radila rekla da oni kad nemaju puno posla idu na rode i smiju se glupostima koje se tamo pišu o porodu, klistiru, ne dripu...
znate onu tko se zadnji smije...
poješće vrijeme i taj famozni klistir i brijanje i ostale divote.
jest da kaskamo, ali nismo baš otok izvan svakog vremena i prostora.
Prije pet godina Sveti Duh jođ nije bila bolnica "prijatelj djece", a što podrazumijeva poticanje dojenja. Sada bi takva praksa bila, ako se ne varam, protivna tome - jer bi valjda zahtijevalo barem pristanak mame. Možda se i varam, ali tako su mi se nekako složile kockice.
upravo tako!Prije pet godina Sveti Duh jođ nije bila bolnica "prijatelj djece", a što podrazumijeva poticanje dojenja. Sada bi takva praksa bila, ako se ne varam, protivna tome - jer bi valjda zahtijevalo barem pristanak mame. Možda se i varam, ali tako su mi se nekako složile kockice.
informacije koje je napisala pupy_23, ako su istinite, ugrožavaju titulu.
jest, čita osoblje, ali čitaju i neki iz UNICEF-a
nadam se da ste u pravu
mada ne vjerujem da jedna titula može tako brzo promjeniti stare navike
neonatolog, kojeg većina vas hvali meni je vidio V na prsima i rekao
- joj, to je totalno nepravilan položaj za dojenje, mora da Vas jako boli dok dijete doji
i okrenuo se i otišao
bez da je probao pokazati pravilan stav
a možda i bolje jer smo mi s tim "nepravilnim" položajem dojile skoro 5 godina
ovdje su neke cure super zadovoljne sa SD i to mi je jako drago
ali čim se javi netko tko nije imao tako prekrasna iskustva odmah se njihovi iskazi stavljaju pod upitnik
zašto?
pa nije nama u cilju blatiti nekoga, nego samo iznosimo kako je nama bilo
mislim da je dobrodošlo da se pišu i jedna i druga iskustva, nije cilj da se stvari prikazuju boljima nego što jesu, nego da žene koje razmišljaju o porodu na SD imaju što realnija očekivanja.ali čim se javi netko tko nije imao tako prekrasna iskustva odmah se njihovi iskazi stavljaju pod upitnik
zašto?
moja osobna preporuka bi bila da treba uzeti u obzir da su iskustva dosta šarena i da mogu ovisiti o x faktora, pa i o sreći.
pa se pripremiti i na "gladak", ali i na ne baš sjajan scenarij i što učiniti u slučaju ovog drugog.
ja bi ovo o sreći rekla bez pa
da sam rađala samo 2 sata kasnije mislim da bi sve bilo drugačije
rađala sam na prijelazu smjena i da sam "uhvatila" iduću smjenu mislim da bi drugačije pisala
babica koja je došla u smjenu stalno me je obilazila dok sam ležala na hodniku ona 2 (7) sata nakon poroda, pitala kako mi je, dal mi što treba, nosila mi vodu, jedna prekrasna sitna crna, mlada, babica
doktor koji je bio u smjeni 1h je stajao kraj mene i pričao samnom
od cijelog poroda jedino to 4. porođajno doba sam se osjećala kao čovjek
ja sam rodila nedavno tamo. I kad nisam mogla smiriti bebu, ja neiskusna mama, paničarka i sva luda od hormona, došla je sestra i odnijela ju na "druženje", kako se ona izrazila. vratila ju je nakon jedno pola sata i rekla da je mala tri puta podrignula. ja sam to prihvatila, no onda je bljucnula nešto vrlo malo bjelkastog. kad sam ih pitala jesu li joj što dale, rekle su ne. pa sam prihvatila to kao točno. Može li od kolostruma beba bljucnuti, i to bjelkasto?
i još jedno pitanje - kako sam imala težak porod, izgubila puno krvi, ostala sam u rađaoni cijelu noć. rodila sam oko 11 navečer, a na odjel došla sutradan oko 13 h. beba je dotle bila na odjelu. što su joj davali do tad?
ne dovodim u pitanje osobna iskustva nego "priča se" (tko priča), "govori se" (tko govori), "zna se" (tko zna", "poznato je" (kome je poznato)...
to je sve tako hipotetički i naravno da ja, koja sam imala oprečno iskustvo - mogu postavljati pitanja.
osim toga, potpuno je druga priča prije 5 godina i danas :/
aleksandra, da, ovisi o sreći ako se uzdaš samo u sreću.
zato se trebamo unaprijed pripremiti i na mognućnost da neće sve ići glatko.
i osnažiti se,
tako da smo u stanju u presudnom trenutku se suprotstaviti nečemu sa čime se ne slažemo, a nametnuto nam je.
nije to tako nemoguće.
ono što mi se prije 7,5 godina, kad sam prvi put rodila, činilo neizvedivo, sad mi se uopće ne čini.
konkretno, radilo se o tome da inzistiram da imam svoje dijete uza se cijelo vrijeme i da se ne nadohranjuje ničim.
tada nisam inzistirala na tome, mada sam zbog toga bila užasno tužna i frustrirana. ali mantrala sam si da će to brzo proć, umjesto da sam nešto poduzela.
no, ponašala sam se onako kako sam tada znala i umjela.
sada nema te sile koja bi me spriječila da budem stalno uz svoje dijete, bez obzira o kojoj se bolnici i protokolima radi.
ne samo što znam da je to pogrešno, nego zato što imam snage suprotstaviti se.
puno toga je na nama, ali nije čak dovoljno samo znati informaciju, treba i i dosta raditi na sebi, osnažiti se, tako da budeš u stanju odgovorno stati iza onoga što (ne) želiš.
Ja bih samo dodala da su mi drugi dan uzeli malog na "kupanje" i kad su ga vratili on je idućih 6 sati spavao. Nisam ga mogla probuditi nikako pa sam jedva hodajući zvala sestru i u suzama molila da ga probude jer ne znam što mu je. Nisu ga ni oni mogli probuditi prvu minutu. Bilo je koma dok mi nisu rekli da se na "kupanju" vjerojatno najeo :/Prije pet godina Sveti Duh jođ nije bila bolnica "prijatelj djece", a što podrazumijeva poticanje dojenja. Sada bi takva praksa bila, ako se ne varam, protivna tome - jer bi valjda zahtijevalo barem pristanak mame. Možda se i varam, ali tako su mi se nekako složile kockice.
bolnica prijatelj djece podrazumijeva da se ne daje hrana ili pice osim majcinog mlijeka, osim na osnovu medicinskih indikacija!
ali prvo treba biti napravljeno sve da se to ne radi ne samo zbog zabrane, nego i zato sto nije potrebno, jer je podrska dojenju konkretna i prakticna, a ne samo deklarativna. a to SD ne ispunjava. i sigurno se djeci daje adaptirano i caj, jer bi u protivnom dosta djece dehidriralo i gubilo puno na tezini.
ako mislite da se nesto ne postupa kako bi trebalo i hoćete reagirati, onda bi o tome valjda trebao saznati dr. Stanojević (ako se zna da se od njega nešto skriva, onda se valjda zna i da bi baš trebao saznat to isto)
Upravo to! Ali je uzasno smijesan i istodobno zalostan njihov pokusaj uvjeravanja da se ne daje adaptirano niti caj. Pa po tome moje dijete nije jelo nista punih 37 sati!
Ja sam ih dobila na foru, na izlasku iz bolnice, onako kao flegma sam ih pitala koje ad su mu davale za slucaj da cu mu i ja morati dati. Jednoj je izletio pre(kršitelj koda) a druga ju je samo ispod oka pogledala.
moram priznati da me smeta taj stav da smo mi, koji nismo tako bajno prošli na SD, sami krivi jer se nismo znali izboriti
istina, kad mi je dr rekao da će mi probušiti vodenjak, nisam se suprostavila
kad mi je nalegao na trbuh nisam ga ni ugrizla ni udarila, ne znam što sam mogla drugo napraviti da se zaštitim
jer to je bilo tako brzo da se nisam snašla, legao mi je u trudu, nastavio van truda i V je bila vani
ne znam stvarno što sam ja tu mogla napraviti?
trebala sam nositi plakat "ne naljegati na trbuh"
nisam tako nešto očekivala
ja sam završila medicinu, i tamo gdje sam ja studirala, u Rijeci, tadašnji šef ginekologije je zabranio da se to radi, ako stvarno nije neophodno, a to je jako rijetko
i ja nisam očekivala da će mi se to napraviti bez ikakve potrebe
što sam ja tu kriva?
što sam kriva što su me 7h nakon poroda odvezli iz rađaone, a rekli su da mi tamo ne mogu dati dijete jer sam ležala na hodniku ispred boksova
pitala sam dijete rekli su da ne može
jesam se trebala ustati razrezana i ispucana od pupka do ..pka, zbog gore opisanog postupka naljeganja, i tražiti po bolnici dijete?
jesam kriva što su me spustili na patologiju trudnoće jer nije bilo mjesta na babinjačama, i nije bilo mogućnosti da mi tamo dijete bude samnom
i tek drugi dan (uz vezu, koju nažalost nisam zvala kad sam ušla u rađaonu) su me prebacili na babinjače i počela sam normalno dobivati dijete
na kraju krajeva zašto bi se ja trebala boriti za nešto što bi trebalo biti normalno?
ZAboravila sam reći, ako stanuješ u Samoboru (a tako ti piše) onda po mjestu stanovanja ne pripadaš na Sveti Duh, već u Vinogradsku.
Odoh sad "uprtit" svoje dijete i na neku ljepšu temu..
Problem je kad iskoriste situaciju gdje je žena nespremna ili te uhvate na prepad. Naravno da je tu teže nešto učiniti i "izboriti" se, nego u nekakvim regularnim, kontroliranim uvjetima.
Zašto se boriti za nešto što bi trebalo biti normalno - to je dobro pitanje. Problem je što to kod nas nije, na žalost, normalno. Iako bi trebalo biti. A da bi opet postalo normalno, potrebno je iskazivati želju za time.
I dalje je problem što je mnogo, mnogo žena koje dođu u bolnicu "da bi ih se porodilo" i to, po mogućnosti, neka sve bude gotovo u što kraćem roku. Iz kojih je to razloga, bilo neiformiranosti, bilo ignorancije ili jednostavno nezainteresiranosti - ne znam, ali bi bilo zanimljivo saznati. Možda bi rode mogle organizirati podjelu kakvih upitnika rodiljama nakon poroda, gdje pitaju općenito kako su zadovoljne bile, ali i jesu li znale što ih sve čeka, kako je moglo biti, jesu li čule za prirodni odn. nemedikalizirani porod... Da se uopće utvrdi stupanj znanja, interesa i sl.
Nevezano uz to, bolnica koja ima određenu titulu, trebala bi se u skladu s njom i ponašati. A ako se sazna za nešto što nije u redu i po propisima, neće se ništa promijeniti ako se ne traži da se to promijeni odn. ne informira one koji mogu utjecati na promjenu.
Pravila pisanja postova
