tko je ono gore spominjao sreću?

kada čitam što Christy piše, samo mogu :shock: i jer su, kad sam ja bila gore, i sestre i doktori tjerali žene da hodaju u predrađaonici, pitali su za prikopčavanje na ctg, nitko nije inzistirao na brijanju i klizmi (meni nisu ni ponudili), partneri su bili "pod normalno", pregled samo jedan, onaj završni, nijedna taj dan nije rezana, sve smo bile odmah s djecom (razdvojenost možda deset minuta, koliko je potrebno da se dođe s drugog na prvi kat)...
ipk, velika je zamjerka na tih sat i pol razdvojenosti, ali sigurna sam da će upornošću i zahtjevima mama i to jednom biti riješeno.

da, čini se da jako puno faktora utječe na cijeli kontekst u kojemu se nađemo :/