Kako kod nas tema takvih uvjeta, onda je na ženi, koja želi što bolji odnos i što prirodniji porod, da se informira, da skine s pijadestala zdravstveno osoblje u smislu da na njih potpuno prebaci odgovornost svoga poroda i bespogovorno ih sluša, i da bude svjesna sebe, svoga tijela i ono što ono radi.
Zašto nemamo svijest da je to dijete koje rodimo naše, a ne njihovom, da smo mi odgovorne za njega i da ulaskom u bolnicu nismo njima dale da se do izlaska mogu s njime baviti kako oni žele. I danas mi nije jasno od kuda nekome pravo da me čudno poglediva jer tražim da moje tek rođeno dijete odmah donesu jer ne želim da samo stoji i plače u sobi s drugim bebama pored mene žive i spremena da ga držim i pazim i dojim?
U idealnom svijetu žene ne bi trebale razmišljati o fiziologiji poroda, o borbi koju trebaju proći da bi dobile podršku kakvu priželjkuju: susretljivost, toplinu, brižnost, ali kako još ne živimo u takvom svijetu, onda treba pronaći snagu u sebi za izboriti se za ono što želimo - same.
