Maja, i meni je babica (između ostalih nebuloza i bahatoće) isto kao i tebi govorila da dišem potpuno suprotno od onog kako su nas učili. I šizila je na mene jer su mi se noge jako tresle itd, itd...mogla bih još nabrajati ali mi je mučno.
Indi, slažem se sa cijelim tvojim postom, osim ovog dijela. Ali, stvari su u praksi dosta puta drugačije. I nisam ljuta, bijesna i ogorčena (ne više), ali jesam i osjećam se nemoćna. Zato sam i napisala svoj primjer.
Porod je preozbiljna i komplicirana stvar i ovaj moto "uzdaj se use i usvoje kljuse" pored babica kojima je to posao ili poziv, je po meni, apsolutno nedopustiv.
Kad smo kod termina "loša smjena"-najgore od svega što ova smjena babica nije trebala biti "loša smjena". To su starije i iskusne, babice na dobrom glasu.
Ono što želim reći, kad se dogode greške na porodu zbog/u kombinaciji sa nemarom i bahatim, nadobudnim i neprofesionalnim ponašanjem i kada zbog toga cijelu prvu godinu djeteta gledaš svaki njegov pokret kroz povećalo i tražiš eventualne simptome kašnjenja motorike i posljedično npr. cerebralne paralize, rane simptome autizma, epilepsije i sličnih dijagnoza, a istovremeno si sretan jer je preživjelo, dobro jede i abnormalno se veseliš svakom njegovom smješku, okretu i pokretu (..."jer možda neće biti posljedica"...) e onda termin "loša smjena" je u najmanju ruku smiješan.
Ja sam se pomirila s time da mi je porod bio katastrofa, ali nisam se pomirila i neću nikad s time kako je to možda utjecalo na moje dijete.