Citiraj Indi prvotno napisa Vidi poruku
Što bi se dogodilo kad bi svaka žena napisala svoje iskustvo i poz. i neg. koje je imala na porodu i poslala ga onima kojima treba, mislim da bi to bila izvrsna motivacija za ljude koji tamo rade No koliko žena će napisati takvo pismo?! Niti jedna. Nisam ga ni ja napisala nakon prvoga poroda, a trebala sam. Napisala sam ovdje jer mi je to bio način da izbacim frustraciju koja je ostala dugo, a koja se ponovno pojavila pred drugi porod kad sam isplakala i otpustila sav bijes radi toga iskustva.
Prije nego sam napisala svoj prvi post ovdje pokušavala sam to napraviti u otprilike 5-6 navrata, i svaki put bih se rasplakala i bilo bi mi tako muka da nisam mogla postati, pa sam odlučila pričekati dok se malo rashladim, baš zato da ne bude puko istresanje frustracije, optužbi i ogorčenosti nego smisleno iznošenje svojeg iskustva. Uz (3 poprilično teške) dijagnoze na otpusnici djeteta, vjeruj mi, nije bilo nimalo lako, a kad bih sad i javno rekla što je napravljeno tijekom poroda (bolje reći što nije napravljeno) bilo bi muka svakome tko poznaje osnove porodništva. Jedan ginekolog iz jedne zagrebačke bolnice nije mogao doći sebi kad je čuo što se dogadjalo na porodu. Doslovno je izgledao ovako.
A ovaj dio o neljudskosti i bahatosti, to je u konačnici manje važan dio, istrpi čovjek svašta. Ali sve se i dogodilo upravo zbog takvog ponašanja.

Jednom možda i ovdje napišem priču sa svog poroda (i neonatologije) pod imenom "Što se dogodi kad se babice igraju doktora!" Što se pisma odgovornima tiče kad napišem nešto to vjerojatno neće biti pismo odgovornima. Sad mi je samo važno pratiti bebin razvoj i dati joj svoj maksimum. Još je rano za reći što će biti s djetetom.