svi smo mi donatori organa

[plavaa]

nisam znala da je to več odlučeno u moje ime
hm...

Ja sam za ovo saznala pred koju godinu cini mi se.

Meni se osobno ideja jako svidja. Doduse, ja sam i prije toga imala donorsku karticu i obavijestila clanove obitelji i bliske prijatelje o svojoj zelji da doniram organe nakon smrti.

Moje razmisljanje je ovako: Meni moja jetra nakon smrti nece trebati, a nekome moze spasiti zivot. Jednostavno mi je neprihvatljiva cinjenica da se moji organi ne iskoriste da se pomogne drugim ljudima ili da se spase tudji zivoti. Zbog toga mi se svidja sto smo svi automatski donatori organa.

Onaj tko razmislja drugacije (Kao recimo "nisam sigurna da je srce samo srce") uvijek moze potpisati da to ne zeli i time zadrzati svoje organe. Jos uvijek postoji mogucnost izbora, i to je dobro, jer unatoc tome da sam ja za doniranje organa, ne bi mi se svidjala situacija u kojoj bi na to bili prisiljeni i oni ljudi koji to ne zele.

[iva_luca]

Nisam sigurna, ali mislim da zemlje clanice mreze za doniranje organa imaju jedinstvene liste i potencijalnih davalaca i primalaca organa. Samo ne znam da li ova nasa, a i vasa drzava pripadaju toj mrezi...

Hrvatska je članica mreže. I zaista postoji jedinstvena lista Eurotransplanta (mislim da je to naziv).
A što se tiče strahova vezanih za trgovinu organima, još je najmanja moguićnost da će organi oni sa liste, kad jednom umru, završiti u nekoj poluilegalnoj klinici kao eliksir života za ishlapjelog bogataša!!! Trgovina organima događa se i danas, pod okriljem prirodnih katastrofa, ratova i sličnih situacija, ispod oglasa za dobro plaćene poslove u inozemstvu, među sirotinjom koja ilegalno migrira u bjegu od gladi..... U ovakvim prilikama čovjek je slobodan od društva ali je cijena njegove slobode u nekom pozlaćenom zamrzivaču!
Više mi se sviđa ideja o odricanju dijela moje slobode u zamjenu za kakvu -takvu sigirnost uređenog sustava i barem naznaku da se s mojim tijelom neće postupati protivno mojim načelima i željama.

Ako umrem mlada (a svakim su danom šanse za to sve manje ) bilo bi lijepo da neki dio moga tijela pomogne nekome da poživi još koju godinicu više! Nemam karticu ali, moja obitelj je upoznata s mojim stavovima i vjerujem da bi postupili u skladu s njima kad bi trebali odlučivati.

[artemida]

evo da i ja kometniram....moja prijateljica je transplatirala pluca (pola),prije tri i pol godine.Za vrijeme operacije njezina kcer je u crkvi upalila tri svijece.Jednu za svoju majku,drugu za osobu koja je dobila desnu stranu pluca i za nepoznatog donatora. Iz njezinog iskustva tesko je vjerovati da bi organi isli krivim putem.Dva lijecnika moraju potpisati smrt,sto potvrdjuje tvrdnju.Privatne klinike najcesce ne rade takve zahvate,koliko je njoj poznato.Ona danas ima 62 godine ,ide u fitness,rekreativno vozi biciklu i uziva u zivotu.Vjeruje da bi donator bio zadovoljan jer zivi u troje ljudi(treci je dobio srce). Pokusajte se zamisliti u situaciji da nemozete disati u toj mjeri da pozelite umrijeti a onda zazvoni telefon i kazu vam da odma dodjete jer ste dobili pluca-novi zivot. Eto toliko o tome dali biti donator ili ne....

[Vishnja]

Predivna, dirljiva prica. Prica zbog koje vredi biti "u mrezi"...

[magriz]

donorstvo za nečiju dobrobit je ok. no zar privatne bolnice (vani) ne plaćaju organe?

ako je tako, bolnice mogu zaraditi prodajom nečijih organa. ili netko može zaraditi na crno, a da je sve (barem sa strane umrle osobe) legalno

moguće je. ali čak i da netko zaradi na mojim organima, netko će ipak dobiti život. a to vrijedi

[Audrey]

Ja sam protiv bacanja ičega što bi nekome moglo poslužiti, bilo to rabljena roba, rabljeni namještaj, rabljena pluća...

Po meni, svima onima koji su isključivi u svojoj želji, znači isključivo 'da' ili isključivo 'ne', želja bi se morala poštovati, bez obzira što kaže bračni drug, sin,... Za ostale u 'sivoj zoni' trebalo bi pitati bližnje, vjerojatno su se oni tijekom svog života makar onako usputno i komentirajući kakvu sapunicu izjasnili pred njima, ili na osnovu dugogodišnjeg suživota i karaktera osobe pretpostavljaju što bi ona željela.

I iako je svrha hvalevrijedna, ja sam protiv stvari po defaultu (paranoja, što ćete... a čak nisam gledala film 'Oko').

[yaya]

I iako je svrha hvalevrijedna, ja sam protiv stvari po defaultu (paranoja, što ćete... a čak nisam gledala film 'Oko').

Svrha jest hvalevrijedna, i bilo bi mi drago da se iskoriste svi moji organi. Ja nisam gledala film oko ali sam zato gledala 21 gram

[alive]

Moje razmisljanje je ovako: Meni moja jetra nakon smrti nece trebati, a nekome moze spasiti zivot. Jednostavno mi je neprihvatljiva cinjenica da se moji organi ne iskoriste da se pomogne drugim ljudima ili da se spase tudji zivoti. Zbog toga mi se svidja sto smo svi automatski donatori organa.

a probaj razmišljati i ovako. nek se nađeš u bolnici u teškom stanju. slučajno doktor koji se brine o tebi u bolnici ima dobru financijsku ponudu za jetru donora, i slučajno se radi o 'krivom čovjeku'. ti si po defaultu donor jer nisi potpisala da ne želiš biti. njemu u tom slučaju baš nije stalo da ti preživiš? da li ćeš dobiti svu najbolju medicinsku pomoć?

ako si ti potpisala da ne želiš biti donor, ti uvijek imaš mogućnost promijeniti svoju odluku, dati svoj pristanak, ili to u tvojoj nemogućnosti može potpisati tvoja rodbina. ako si ti po defaultu donor, ti nemaš pravo na odluku, a osim toga si i izložena većem riziku

[alive]

donorstvo za nečiju dobrobit je ok. no zar privatne bolnice (vani) ne plaćaju organe?

ako je tako, bolnice mogu zaraditi prodajom nečijih organa. ili netko može zaraditi na crno, a da je sve (barem sa strane umrle osobe) legalno

moguće je. ali čak i da netko zaradi na mojim organima, netko će ipak dobiti život. a to vrijedi

ali zašto ako se već prodaju onda mi dajemo svoje organe besplatno?

smatram da ako je naš organ prodan, da i naši nasljednici imaju pravo na dio tog novca. pošteno?

[Maya&Leon]

tko mi je kriv kad sam gledala film "Oko"

Ja nisam. Kaj se tamo dešava? Ili možda bolje da ne znam?

p.s. niti ja nemam donorsku karticu (vulgaris ljenitikus) ali MM izričito zna da želim da se doniraju moji organi, lijepa mi je misao da će možda moje srce/jetra/bubreg dalje živjeti u nekome

[magriz]

ako si ti potpisala da ne želiš biti donor, ti uvijek imaš mogućnost promijeniti svoju odluku, dati svoj pristanak, ili to u tvojoj nemogućnosti može potpisati tvoja rodbina. ako si ti po defaultu donor, ti nemaš pravo na odluku, a osim toga si i izložena većem riziku

imaš, kako ne. uvijek imaš pravo odlučitri da NE ŽELIŠ biti donor.
zar to nije isto?
sistem polu pune ili polu prazne čaše

[alive]

ako si ti potpisala da ne želiš biti donor, ti uvijek imaš mogućnost promijeniti svoju odluku, dati svoj pristanak, ili to u tvojoj nemogućnosti može potpisati tvoja rodbina. ako si ti po defaultu donor, ti nemaš pravo na odluku, a osim toga si i izložena većem riziku

imaš, kako ne. uvijek imaš pravo odlučitri da NE ŽELIŠ biti donor.
zar to nije isto?
sistem polu pune ili polu prazne čaše

nije isto

kad se dogodi slučaj, tebe možda zdravstveni radnici neće niti pitati da li želiš ili ne želiš biti donor, jer ti to po defaultu jesi- za razliku od toga, uvijek će se tebe ili rodbinu pitati za pristanak (ako postoji potreba za organom).

podrazumijeva se da svatko unaprijed može dati izjavu da ne želi biti donor. ali ima jedna stvar. naime, nitko te osobno nije informirao da ti po defaultu jesi donor. što misliš koliko u hrvatskoj ljudi uopće ne zna da su donori?

loš moralni askepk defaultnog donorstva jest da ti (niti tvoja rodbina) niste po defaultu vlasnici tvojih organa, makar niste ništa potpisali u tom smislu

npr zamisli da izglasaš zakon da tvoja imovina po defaultu pripada državi, osim ako ti ne potpišeš suprotno. da li bi ti se to činilo ok?

meni je to sve moralno upitno

a drugi aspekti su ti čisto trgovačko-financijski, gdje ovakav zakon poput našeg omogućuje razvoj trgovine organima

meni je jasno da je praktičnije za zdravstvene radnike da po defaultu imaju pravo raspolagati organima umrlih, kao i da će ponuda organa na taj način biti veća i brža, te će možda nečiji život biti spašen upravo zahvaljujući tome. i to bi sve bilo super da nema ovih drugih aspekata

[anchie76]

Zar nije netko rekao ranije u raspravi da bez obzira sto smo svi "defaultni" donori, da se svejedno pita obitelj i da ako oni kazu "ne" da nista od donacije?

Ili sam krivo zapamtila?

[MGrubi]

a ako nema obitelji?

ja sam za ovo saznala slučajno, asvim slučajno da mi je država vlasnik mog trupla ukoliko me netko drugi ne polaže prava

nije moralno

dakle: oni koji nemaju obitelj ti su odličan izvor organa
sve šta trebaš je mala "nesreča", malo mita i imaš nova pluća

[aleksandra70vanja]

dakle: oni koji nemaju obitelj ti su odličan izvor organa
sve šta trebaš je mala "nesreča", malo mita i imaš nova pluća

:/

[MGrubi]

a sa druge strane, pošto ovo je praktički tajna, tj. rijetki su nabasali na ovaj info, star preko godinu dana

kad dođe obitelj, koja ne zna za to, neće se niti buniti
jer nitko nije dužan niti ih pitati za odobrenje
šutnja=odobravanje

valjda se podrazumijeva da oni kao i truplo to već znaju

pisala obavijest na plotu u Perkoviću, kraj treče smokve

[koryanshea]

ako je tajna, ne znam kako ja to onda znam... pogotovo sto me najvece halabuke zaobidju, ne kupujem novine, nemam tv...
i kako tocno je tajna kad je ovaj topic nastao zbog reportaze na HRTu

a kad umre netko ko nema nikog - sta se inace s njima dogadja?

mgrubi nemoj bit tako pesimisticna...

[MGrubi]

moje srednje ime 8)

ja sam čula na Otvorenom, slučajno
da sam imala stranku taj tren, ne bih čula, ne bih znala
moji nisu znali ništa o tome, MM-ovi...

[Pandora Aura Monroe]

Hm... ima tu prilično nejasnoća...
Mislim da je darivanje organa human i plemenit čin - u načelu.
Utoliko sam za.
U načelu, rekoh, a praksa može biti (i u mnogim slučajevima vjerojatno je) jako daleko tome, kao što su već primijetile alive i MGrubi. Ni ja se ne mogu oteti dojmu da je granica između doniranja organa i trgovine istima vrlo, vrlo krhka i da ovakav zakon ostavlja mnogo prostora za manipulacije i koristoljublje. I utoliko sam protiv.
Nadalje, ne sviđa mi se ideja da svi jesmo ili moramo nešto, bilo što, po defaultu. To mi smrdi na totalitarizam, a u društvu koje je demokratsko takve se stvari ne bi smjele događati. Očito je naša demokracija tek deklarativna, no to i nije neka novost...


Osim toga, čitajući vaše postove:

Pa mislim da ukoliko nema spasa onda predlažu isključivanje sa aparata itd. Isto tako se uzimaju dijelovi tijela nakon smrti, ali se mora biti brz, jer svaki organ ima svoj "rok trajanja" nakon smrti.

Što se tiče boli? Mislim da ne boli s obzirom da nema moždane aktivnosti.

...nametnula su mi se još neka pitanja:

Tko i kada može biti apsolutno siguran da zaista nema spasa, a da su organi još u dobrom stanju?
Tko i kako može biti apsolutno siguran da nema moždane aktivnosti? Znam, postoje aparati koji to mjere, no ja ne vjerujem u nepogrešivost stroja. Dakle, kako možemo biti sigurni da ne postoji neki stupanj te aktivnosti nedovoljno snažan da ga stroj zabilježi? I možemo li sa sigurnošću zaključiti da ne postoje nikakve drugačije vrste moždane aktivnosti, od onih koje su naši nesavršeni aparati u stanju pročitati?

[magriz]

ta info o donatorima je stara već nekoliko godina i ja sam ju čula preko nekoliko puta ( a ne ćitam novine, ne gledam tv)

kod svakog liječnika opće prakse može se dati izjava o nedoniranju.

mislim da ste svi zabrazdili u teške rasprave o mogućoj zloupotrebi, a da ste samo malo bili dio zdravstva shvatili bi da je to jako teško za izvesti.

samo me zanima da je život vašeg djeteta/partnera/člana obitelji u pitanju, da čeka organ, da li biste primili novi dar života bez pitanja ili biste i tada postavljali moralne dvojbe?

[mama courage]

potpisujem magriz. nevjerovatno mi je pročitati toliko egocentricnosti u nekim postovima. a sad se to pokušava prikriti i pričama o zlouporabi. a mislim da je baš obrnuto, da je užasno koliko ljudi godinama očajnički čeka organ.

ako se dvojite oko doniranja (recimo) bubrega kad ste već mrtvi, kako bi bilo da dođete u situaciju da ga morate dati dok ste još živi. :?

[MGrubi]

nije upitna donacija ili transplatacija

nego automatsko vlasništvo države nad tvojim truplom

godinu dana, i tek sad ja, slučajno, saznajem za to
godinu dana

[MGrubi]

kako bi bilo da dođete u situaciju da ga morate dati dok ste još živi. :?

dala bih ga
i dio jetre, i košđtanu srž..

ovo nije rasprava o doniranju samom, nego o principu

moje tijelo ne pripada meni, nego državi

[zrinka]

ja imam i donorsku karticu i nosim je u novcaniku i nemam nista protiv toga da se iskoristi sve sto moze, ako moze pomoci drugom
meni na onom svijetu nece trebati ovo tijelo

[artemida]

pa zar je vazno kome pripada tvoje tijelo ako si "gotova"....sa ovozemaljskim zivotom...bitno je di ti ide dusa

[mama courage]

moje tijelo ne pripada meni, nego državi

pa faktički rečeno ne pripada ni tebi. jer tko si ti (pravnički rečeno) kad si mrtva ? :?

a inače, isto je i sa tvojom imovinom. ako se prije toga ne odlučiš što ćeš s njom (testamentom), država odlučuje (nasljeđuju tvoj bračni partner i djeca, ako ih ima).

nego o principu

princip bi bio taj da svatko tko želi - donira. i to možda po mogućnosti još ode ovjeriti kod bilježnika, udari nekoliko pečata, apostila, da ne bi slučajno netko od obitelji "opovrgao" tvoju želju. koliko bi njih to u učinilo (mislim potpisalo takvu izjavu) ?

[zhabica]

koliko bi njih to u učinilo (mislim potpisalo takvu izjavu) ?

ja prva ne bi. ne zato jer sam protivnik doniranja, nego jer me maltretira administracija i iz tog razloga nisan imala donosku karticu. a nes' ti velike administracije oko nje al meni je i to bilo komplicirano.

ovim mi je sve samo olaksano.

nije mi isto jasno koja je razlika izmedju ovog akta i nekog drugog. pa puno toga drzava odlucuje za nas samo to uzimamo bez pogovora. nastavim li ponovit cu magriz pa je potpisujem.

sto se tice ove informacije ja nemam dojam da je bila tajna. cula sam je vec prije.

[MGrubi]

ajde da to ovako postavim

1. ne znam za taj zakon (kao što nisam niti znala prethodnih 12mj)
2. ne želim donirati organe - zato i nemam donorsku karticu
3. nemam obitelj

ja umrem i država mi uzme organe

to je uredu?


da se razumimo ja čitam Jutarnju, 24, gledam vijesti, čitam na netu vijesti
nisam baš izolirana


1. ne znam za taj zakon (kao što nisam niti znala prethodnih 12mj)
2. nisam protiv doniranja organa (eto lijepo država mi uštedjela vremena)
3. imam obitelj
4. obitelj je protiv doniranja iako su znali da ja nemam ništa protiv toga

ja umrem i organi strulu

zar ne bi bilo bolje, svaki put kad prijavljuješ Zdravstveno osiguranje lijepo upišeš u rubriku: DA/NE želim donirati organe?
pa imaš žutu ili zelenu knjižicu
ili osobnu

da drugi odluče o mojim djelovima (država, obitelj) je vrlo jednostavno, sekund posla
kad ja odlučujem o mojim djelovima, onda je to koplikaža: em donatorska kartica, ili izjava kod bilježnika, doktora...

[alive]

Zar nije netko rekao ranije u raspravi da bez obzira sto smo svi "defaultni" donori, da se svejedno pita obitelj i da ako oni kazu "ne" da nista od donacije?

Ili sam krivo zapamtila?

ne pita se

zato je i donesen taj zakon. kad pitaš obitelj, oni se recimo često kod npr. slučajeva koji su u kliničkoj smrti, ne mogu odreći voljene osobe, ne mogu prihvatiti konstataciju da su njihovi voljeni mrtvi (jer je mozak mrtav), makar još dišu. stoga često nisu spremni potpisati. pomoću defaultnog donorstva, rodbinu se više ne pita, bolnica ima pravo raspolagati njihovim organima

to jest dobro sa stajališta potrebitih za organe, dapače jako dobro. ali nije u redu način. pitam se koliko zemalja uopće ima slični zakon

[mama courage]

mgrubi, ti ides od premise da osoba o kojoj pričaš ne zna za taj zakon, a ja idem od premise da ako je jednoj osobi toliko bitno da je se ne sjecka nakon smrti, da će se malo informirati oko toga. kao što ima i osoba koje ne žele biti kremirane. ljudi se brinu i o drugim stvarima, o tome hoće li u starački dom, gdje će biti pokopani, naručuju nagrobnu ploču, testament i sl., pa ako je tolika frka, nek se pobrinu i za to da ne bi netko slučajno uzeo njihove organe. evo, ja sam se pobrinula da mi slučajno ne dođe svećenik na sahranu.

zašto misliš da je bolje da po difoltu nitko ne smije uzeti tvoje organe ? jel misliš da je više onih koji ne bi dali organe (na kraju krajeva ne uzimaju se organi od svakog umrlog), al su ovim zakonom zakinuti u svojim pravima da im svi organi istovremeno trunu il je više onih koji bi bili donatori, al o tome ne razmišljaju unaprijed ?

inače... ovo hrvatsko pravilo vrijedi i u ovim zemljama (prema wiki):
belgija, finska, francuska, italija, ukrajina, letvija, lichtenstein, norveška, ruska, švedska, cipar

u njemačkoj se u prosjeku čeka 6-8 god. na organ. i mnogi pacijenti i umui prije toga. užasan je manjak organa, upravo iz razloga jer vrijedi da se samo smiju uzimati organi onih koji se prije smrti izjasne kao donatori (njih oko 17%), osim naravno činjenice da je manje nesreća i da se ljudski vijek zahvaljujući modernoj medicini (i homeopatiji ) produžio.

[MGrubi]

penzioneri razmišljaju o sahrani, i svemu pratečem, oporuci ... tik-tak

koliko nas uopće razmišlja: eto sutra bi me mogao pokupiti kamion, kako da si uredim pokop? i šta sa mojim truplom?

[MGrubi]

zašto misliš da je bolje da po difoltu nitko ne smije uzeti tvoje organe ? jel misliš da je više onih koji ne bi dali organe (na kraju krajeva ne uzimaju se organi od svakog umrlog), al su ovim zakonom zakinuti u svojim pravima da im svi organi istovremeno trunu il je više onih koji bi bili donatori, al o tome ne razmišljaju unaprijed ?

jer su moji

nije bitno koliko % ima zakinuta prava zbog uzimanja

bitan je način
zašto jednostavno ne uvedu obaveznu izjevu (kad je i cjepljenje već obavezno): očeš-nečeš
crno na bilo

[Ancica]

penzioneri razmišljaju o sahrani, i svemu pratečem, oporuci ... tik-tak

koliko nas uopće razmišlja: eto sutra bi me mogao pokupiti kamion, kako da si uredim pokop? i šta sa mojim truplom?

Ja sam medu njima. I cim se Petra rodila, oboje smo napisali testamente. I to bas zbog toga sto kad me nema, nicija sam, osim sto sam briga onima koje volim. Pa da im olaksam brigu.

[iva_luca]

Repetitio est mater studiorum!

"Na temelju članka 117. Poslovnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 26. ožujka 1999., donio je

REZOLUCIJU O POTICANJU PRESAĐIVANJA ORGANA U REPUBLICI HRVATSKOJ

I.

Polazeći od temeljnog ljudskog prava na život te uvažavajući presađivanje organa kao opće prihvaćen, medicinski, etički, psihološki, ekonomski i društveno opravdan način liječenja, Hrvatski državni sabor podupire ciljeve, mjere i aktivnosti na provedbi programa za povećanje broja eksplantacija organa u Republici Hrvatskoj. ......" Ostale zakonske i podzakonske tekstove koji uređuju ovu tematiku možete naći pretraživačem na stranicama nn - službeni list RH

1. Dakle, ne radi se o nečem od jučer niti o nečam što je skriveno od javnosti!
2. Alive, rodbinu se PITA! Bez obzira na zakonsko pravo na eksplantaciju organa od umrle osobe, rodbina može reći ne i to se poštuje!

3. ...Ako netko ne zna za postojanje Zakona, ne želi donirati pa po difoltu nema donorsku i nema obitelj...... što s njim?....

Eksplantirati organe ili ne? A u bolnici leži najmanje "sedamnaest" osoba koje očajnički trebaju neki organ da bi još koji put prošetali uz rijeku, proslavili diplomu sa svojim djetetom, otišle na plac....
A onog pokojnika koji, zato što nema donorsku karticu! ne smije se dirnuti ??? A u isto vrijeme država će ga cijelog pokopati u o svom trošku bez obzira imao obiteljsku grobnicu ili ne!

E neš ti pravde i ljepote od principa!

[alive]

a inače, isto je i sa tvojom imovinom. ako se prije toga ne odlučiš što ćeš s njom (testamentom), država odlučuje (nasljeđuju tvoj bračni partner i djeca, ako ih ima).

zakon odlučuje, ali država ne raspolaže niti dobiva ako postoje nasljednici

princip bi bio taj da svatko tko želi - donira. i to možda po mogućnosti još ode ovjeriti kod bilježnika, udari nekoliko pečata, apostila, da ne bi slučajno netko od obitelji "opovrgao" tvoju želju. koliko bi njih to u učinilo (mislim potpisalo takvu izjavu) ?

dobar princip bi bio kad bi svakom čovjeku dospjela izjava u ruke koju bi morao potpisati. 'da, donor sam' ili 'ne, nisam donor'. izvan toga, jedino je pošteno da difoltno nismo donori

mi koji znamo imamo opciju. al ajmo pitati ljude pa ustanoviti koliko ljudi zna a koliko ne zna da su donori. šta mislite, kakvi bi bili rezultati?

[alive]

2. Alive, rodbinu se PITA! Bez obzira na zakonsko pravo na eksplantaciju organa od umrle osobe, rodbina može reći ne i to se poštuje!

ali rodbinu se pitalo i dok ovaj zakon nije na snazi. pa mi reci, čemu onda ovaj zakon?

zakonsko pravo je naime da se postupi i mimo želje rodbine, svidjelo se to nama ili ne

[magriz]

samo me zanima da je život vašeg djeteta/partnera/člana obitelji u pitanju, da čeka organ, da li biste primili novi dar života bez pitanja ili biste i tada postavljali moralne dvojbe?

još mi nitko nije odgovorio...

ajmo dosljedni...

[alive]

samo me zanima da je život vašeg djeteta/partnera/člana obitelji u pitanju, da čeka organ, da li biste primili novi dar života bez pitanja ili biste i tada postavljali moralne dvojbe?

još mi nitko nije odgovorio...

ajmo dosljedni...

opravdanost jednog ne opravdava drugo

evo ti hipotetsko moralno pitanje. da li bi ubila jednog čovjeka da spasiš njih stotinu?

[alive]

samo me zanima da je život vašeg djeteta/partnera/člana obitelji u pitanju, da čeka organ, da li biste primili novi dar života bez pitanja ili biste i tada postavljali moralne dvojbe?

još mi nitko nije odgovorio...

ajmo dosljedni...

i da odgovorim. imao bih jednaki stav kao danas, jer su u pitanju ideali i principi

[Vishnja]

evo ti hipotetsko moralno pitanje. da li bi ubila jednog čovjeka da spasiš njih stotinu?

Čemu takva hipotetika kad ovde nije reč o ubijanju jednih u korist drugih, već o, nažalost, nečijoj neminovnoj smrti, nakon koje je moguće nekom drugom spasiti život?
Ne gledam to kroz prizmu teorija zavere, prevara i prodaje organa, već jedino i kao human čin. U ime i slavu života, kao najveće vrednosti, iznad svih ideala i principa...

[Foška]

Zar nije netko rekao ranije u raspravi da bez obzira sto smo svi "defaultni" donori, da se svejedno pita obitelj i da ako oni kazu "ne" da nista od donacije?

Ili sam krivo zapamtila?

ne pita se

zato je i donesen taj zakon

Iako neka osoba ima donorsku karticu, u slučaju doniranja njenih organa liječnici (u Hrvatskoj) ipak pitaju obitelj za pristanak.
Ne moraju pitati, ali pitaju.
I ta ista obitelj (i unatoč donorskoj kartici i unatoč onom zakonskom da smo svi po 'difoltu' donori) može odbiti doniranje.

Jedino što obitelj NE može, je donirati organe ako se pokojni (ili uskoro pokojni) za života i svijesti izričito izjasnio (i potpisao) da NE želi da ga se presađuje (ilitiga pelca )

[alive]

evo ti hipotetsko moralno pitanje. da li bi ubila jednog čovjeka da spasiš njih stotinu?

Čemu takva hipotetika kad ovde nije reč o ubijanju jednih u korist drugih, već o, nažalost, nečijoj neminovnoj smrti, nakon koje je moguće nekom drugom spasiti život?
Ne gledam to kroz prizmu teorija zavere, prevara i prodaje organa, već jedino i kao human čin. U ime i slavu života, kao najveće vrednosti, iznad svih ideala i principa...

hipotetika zato da ilustriram da moralnost jednog čina ne opravdava nemoralnost drugog čina

jako je moralno i korisno dati više organa na raspolaganje potrebitima. ali je nemoralno ozakoniti da naši organi pripadaju difoltno državi, ili nekom drugom, npr bolnici, a bez da smo to odobrili svojim potpisom. koja i ne mora biti državna. moralnost prvog čina ne opravdava nemoralnost drugog.

[Vishnja]

I dalje sam stava da ni moralnost drugog čina nije upitna, pod uslovom da je sve legalno i po zakonu. A taj zakon, koliko shvatam, nikoga ni na šta ne primorava. Pretpostavljam da je i napravljen zato da olakša pravne zavrzlame u momentima kada nekome zaista visi život o koncu.
I da se i ja pozabavim hipotetikom, mračnom, ali evo,
Da neko moj nedajbože sutra nastrada u saobraćajki, bez razmišljanja bih potpisala saglasnost o doniranju, bez obzira što u ovom trenutku ne znam šta moji pojedinačno misle o tome. I ne bih to smatrala ni nemoralnim , ni skrnavljenjem, nego ponovo i uvek humanim činom, ponavljam, u slavu života koji se nastavlja, bez osvrtanja na ideale i principe. Njih bih ipak ostavila za neke sretnije trenutke...

[MGrubi]

Iako neka osoba ima donorsku karticu, u slučaju doniranja njenih organa liječnici (u Hrvatskoj) ipak pitaju obitelj za pristanak.
Ne moraju pitati, ali pitaju.
I ta ista obitelj (i unatoč donorskoj kartici i unatoč onom zakonskom da smo svi po 'difoltu' donori) može odbiti doniranje.
)

to nije uredu
čekati odgovor obitelji (potresene, u komadima) je nepotrebno odugovlačenje, a svaki minut je važan
truplo je več odlučilo, osporavanje obitelji volje pokojnika se rješava sudski kad se npr. osporava oporuka i sl.
šta ima obitelj odlučivati kad je pokojnik već odlučio, odakle im pravo pobijati pokojnikovu volju?

a što se tiče NE-izjave, potpisane kod lječnika/bilježnika,
šta nju moraš nositi uvijek sa sobom?
odakle bi oni u Hitnoj mogli znati o postojanju te izjave, npr. potpišeš je 1990, a nastradaš 2010.
ko se sijeća uopće u kojoj je ladici, da li postoji i sl.

[Foška]

a što se tiče NE-izjave, potpisane kod lječnika/bilježnika,
šta nju moraš nositi uvijek sa sobom?

ajme, pucam od smijeha, je li to ovdje neprimjereno?
inače, izjavu potpisuješ kod svoje dr. opće prakse, već je bilo navedeno gore.

odakle bi oni u Hitnoj mogli znati o postojanju te izjave, npr. potpišeš je 1990, a nastradaš 2010.
ko se sijeća uopće u kojoj je ladici, da li postoji i sl.

pa te izjave se unose u bazu podataka o nedoniranju, naravno.
i izjavu o nedoniranju čovjek može u bilo kojem trenutku povući.
Smisao svega toga oko tih NEizjava je da liječnici imaju online pristup toj bazi u svakom (kritičnom) trenutku, a ne da stoji u nekoj ladici u HZZO-u.

truplo je več odlučilo

opet me vata onaj 3. smajlić iz 1. retka, pardonček
pretpostavljam da doktori ipak pitaju i obitelj da li se slaže s donacijom čisto iz obzira, da ih (moguće) još više ne povrijede neuključivanjem u odluku u takvom nekom ionako teškom trenutku.

[MGrubi]

truplo je več odlučilo

opet me vata onaj 3. smajlić iz 1. retka, pardonček
pretpostavljam da doktori ipak pitaju i obitelj da li se slaže s donacijom čisto iz obzira, da ih (moguće) još više ne povrijede neuključivanjem u odluku u takvom nekom ionako teškom trenutku.

i onda rodbina odbije doniranje, a dr. im kaže: "pardonček, ovo je bilo retoričko pitanje"

jedino što bi dr. trebao reči rodbini jest da je preminuli donator organa i neka pripreme zatvoreni lijes

čemu donatorska kartica ako ti rodbina ima pravo poništiti tvoju humanu odluku?[/b]

[mama courage]

umro mateo

još 40-tak ljudi u hr čeka srce.

[leonisa]

rodjenjem si "potpisao" da ces zivjeti u drustvu po pravilima istog...

rođen si slobodan

društvo te prisili da prihvatiš ta pravila

koja su nuzna za nasu slobodu i jednakost jer moja sloboda ogranicava tvoju i tvoja sloboda ogranicava moju.

MGrubi, nepoznavanje zakona te ne ispricava

inace potpisujem summer.

kao i one koji su napisali da ne citaju novine i ne gledaju tv a znaju za tu "tajnu".

[krumpiric]

Moje razmisljanje je ovako: Meni moja jetra nakon smrti nece trebati, a nekome moze spasiti zivot. Jednostavno mi je neprihvatljiva cinjenica da se moji organi ne iskoriste da se pomogne drugim ljudima ili da se spase tudji zivoti. Zbog toga mi se svidja sto smo svi automatski donatori organa.

a probaj razmišljati i ovako. nek se nađeš u bolnici u teškom stanju. slučajno doktor koji se brine o tebi u bolnici ima dobru financijsku ponudu za jetru donora, i slučajno se radi o 'krivom čovjeku'. ti si po defaultu donor jer nisi potpisala da ne želiš biti. njemu u tom slučaju baš nije stalo da ti preživiš? da li ćeš dobiti svu najbolju medicinsku pomoć?

ako si ti potpisala da ne želiš biti donor, ti uvijek imaš mogućnost promijeniti svoju odluku, dati svoj pristanak, ili to u tvojoj nemogućnosti može potpisati tvoja rodbina. ako si ti po defaultu donor, ti nemaš pravo na odluku, a osim toga si i izložena većem riziku

ja mislim da je ovo užasno paranoično.
Ako tako gledaš na većinu stvari u životu, teško ikad možeš biti miran i sretan, to je to.
Ja pristajem bit donor organa jer vidim jednom svoj organ u nečijem djetetu. To me čini mirnom.
Ako se dogodi suprotno, što onda?Hoće to meni bit važno? Ako ga dobije netko ko može platit i ako netko zaradi na tome, ako je alternativa da ga pojedu crvi?
Ja i dalje mislim da će se dogodit prvo, a ne drugo, i i dalje sam mirna i sretna.

[Tiwi]

Ja na to gledam ovako: nisam ja stvorila svoje tijelo. Darovano mi je. U slučaju doniranja organa - ja darujem dalje.

Meni recimo smeta što sve i da sam kategorički odlučila donirati, pa i da imam donorsku karticu - ako rodbina ne želi dati pristanak, ništa od doniranja - dakle, moja se želja tada ne bi ispunila.