Kad smo izbacivali noćno dojenje, ubacili smo tatu koji je u mraku Nikoli pjevao, pričao, grlio ga, ... Prvo je jako protestirao što mene nema, ali to je trajalo par dana i brzo se navikao na novu metodu. Ja sam za to vrijeme spavala u dn. boravku.
Nakon mjesec dana sam i ja bojažljivo krenula s tim načinom (u to vrijeme smo imali pokoji podoj preko dana), i bilo me strah da se opet ne vrati tom noćnom ritmu koji me doslovce izluđivao. Ali bilo je sve OK - primijenila sam istu metodu uspavljivanja, koja još i danas traje
Ne koristimo slikovnice, mede, traktore, ovo-ono ... samo legnemo kraj njega, zagrlimo ga, on se stisne uz nas (nekad prvo hopsa po krevetu i sobi prije nego se smiri u krevetu), i nakon nekog vremena zaspe. A vrijeme uspavljivanja ovisi o tome koliko se izmori preko dana. Kako ga sada čuvaju baka i dida, i većinu vremena provodi na dvorištu, dođe doma poprilično umoran, tako da brzo zaspe.