Čudan naslov, ali stvarno nisam znala kako da ga bolje sročim. Uglavnom, najnoviji oblik ponašanja mog petogodišnjaka, koji se ponavlja kod svakog kraja obroka. Najsvježiji primjer s današnjeg rođendana u McD:
Izlazimo iz McD, Mišek me pita: mama jesi mi spremila za sutra krumpiriće koje nisam pojeo do kraja?
Ja: nisam, to nije fino hladno. Slijedi bacanje po podu i vrištanje: mama, smjesta se vrati po njih!! Rekao sam smjesta! Ja ću ih sutra papati!
Odgovaram mirnim glasom: To sutra neće biti fino. Mi ćemo sutra papati nešto fino i friško, a ovo će teta odnijeti praščićima.
Opet urlanje: Ne smije! To je MOJA hrana! Praščići ne smiju poapati moju hrenu! Onda ću ih premlatiti i uzeti im!...
Sličan scenarij se ponavlja nakon svakog obroka, makar se radio o jednom ili dva zalogaja, sve se mora spremiti. Imali smo sličnu scenu kad mu je u vrtiću pao bobi štapić na pod i nismo mu dali da ga digne.
Probala sam razgovarati s njim, ali nisam ništa uspjela saznati da li ga je tko zaplašio s nečim ili što. Nisam dosta pametna, što da radim. Da čuvam ostatke po frižideru (nikad ne zaboravi) ili da se svađam i natežem s njim?Ovakvo ponašanje (bacanje i vrištanje) je postalo učestala reakcija na puno toga kad nije sve po njegovom, ali ova "škrtost" na hranu...?? :? Jel netko već sreo ovakvo ponašanje vezano uz hranu? On inače nije škrto dijete. Uredno će posuditi igračku bratu ili frendu u vrtiću.