Evo ja sam djete koje muca, imam 17 godina, i mnogo toga ruznog sam prosla kroz zivot, od ruznog pa do dobrog. Znam sigurno mislite sta sada ova mala filozofira, ali bih voljela da mi se jave oni roditelji, djeca koja isto mucaju, zelim da znam da li sam ja jendina koja je cudna smao zato sto mucam. Da pocnem svoju zivotnu pricu- Mucam otkako je rat bio. barem tako moja mama kaze, idem redovno logopedu, i hvala Bogu sve se poboljsava. Normalna sam, barem ja tako mislim, odlicna ucneica sam, al, nikad u zivotu nisam imala prijatelja, jendostavno, nisam osoba koja hoda po kaficima, jendostavno se razlikujem previse, i toga sam svijesna. za vrijeme rata bila sam u Svicarskoj, i tamo su me smijestili u skolu gdje su hendikepirana djeca, svasta sma se nagledala, i vjerujte oni imaju najtezi zivot, svako ko ima neku mahanu, hendikep, ima tezak zivot... i to iz jednostavnih razloga sto nas nece vanjska okolina da na neki nacin prihvati. Evo ja mucam, i sada idem u normalnu skolu, i odlicna sma ucenica jedina u razredu, al ono sto mi nedostaje i treba jeste prijatelji, al kako da neko ima prijatelje kada mu nesta fali, nedostaje, zeljeo bi da bude kao ostali, al kako kad niko nema strpljenja, jedino kad im treba pomoc ondah mi prilaze... , al iza ledja cujem mnogo prica.. svaki put kad kuci dodjem placem, sada imam svoj stan, svoje sve, cak i tri cuka imam, i jedini prijatelji su mi oni, mama i tajo i seka mi sa svih strana zele da ugode, ali oni nerazumiju.
Mnoga djeca su mi se smijala kad sma isla u osnovnu zbog govora, imitirala me, smijala mi se, cak su i roditelji isli u skolu, medjutim sta tu mogu nastavnici nista! Kada pjevam nemucam, zato pocesto i pjevam, htio me otac u muzicku, ali necu ja, ne zelim da zbog mog govora da negdje odem gdje ne zelim, i primijetila sma kada citam ne mucam.
Ma bilo je tu svacega....dok ovo pisem, malo mi suze idu,.. al sa ces... takav ti je zivot.
Nikad momka nisam imala, jer svako ne bi zelio da mu cura muca.. ko tu ima strpljenja... idem cak i spihologu, i prije sam bila tako zatvorena u sebe, da su me poslali psihologu, i ona Lejla, tako smo se sprijatelji
da, joj mogu sve reci, moja mucenja.. ma sve... zivot, i ona me jedino razumije, bas je i mlada, i tako...
Ona mi jedina podrsku daje....-i tako..
pa molim vas ako ima neko slican meni neka se javi...
Draga Mucalo, znaš kaj srećo, da sam ja na tvom mjestu prvo bi se odlogirala s ovog nicka i logirala s nekim drugim lijepim nickom
Jer ti si sigurno jedna prekrasna, draga, topla djevojka i nemoj se identificirati sa svojom govornom manom...nije sve tvoje biće mucanje da bi te se samo po tome poznalo, ti si puno više
Ti si jedna mlada dama koja će se s nama ovdje lijepo družiti, smijati se dogodovštinama naše dječice i akobogda i sama se jednog lijepog dana upisati na podforum trudnoća
A to će se sigurno dogoditi jer nisu svi dečki površne budaletine...naći će se sigurno netko tko će znati zagledati u tvoje okice i vidjeti u njima sve ono dobro i lijepo što nosiš u sebi, pa da vidiš kako će ti se razvezati jezik kad budete šaputali ljubavne besmislice
Molim te, ne daj se...nemoj misliti da ti samo pričam bezveze jer ja znam kako ti je..otprilike..jer mi je moja mama kao djetetu usadila kompleks da sam glupa (iako sam bila odlikašica ) i ja zbog toga nisam imala prijatelja pošto sam mislila kako sam svima glupa i dosadna
Ali kad sam sama prestala hraniti tu svoju "manu" odjednom više nisam bila taaaaaaak bezvezna i shvatila sam da se ljudi žele družiti sa mnom, samo im moram dozvoliti
Mucalo, draga, iskreno ti želim da i ti doživiš tako lijepo "preobraćenje"..nije tako teško kako misliš...vjeruj mi
Ma to svako kaze da nije tesko, ali tesko je kad vidis kakve budale glupe osobe, propalice imaju momke, a ja koja je, hem odlicna, hem sto idem na takmicneja, ponos skole, ja nemam momka, i to samo zbog mucanja, izgledam super, razvijena sam, sve super, ali govor, izvini al nemoj meni sada govoriti da to nije radi govora, naravno da jest. Jer niko ne zeli da mu djevojka u drustvu muca dok drugi oko 5. minuta cekaju dok ona nesta kaze, to mi je jedan u lice rekao. I sto se tice nicka, neka ga, volim da je mucalo, tako me i svi znaju u skoli... :/ al sta ces, zivot je takav kakav jest.
Vecina nas, narocito u tvojim godinama, je bila suocena sa takvim pitanjima. Bilo da je rec o visku kilograma ili o bubuljicama ili ... Uvek nam se cini da je taj nas problem najveci i najstrasniji. I nama u tom momentu zaista i jeste.
Secam se svojih 17. Proslo je 10 godina od tada. Bila sam strasno mrsava i visoka i imala bubuljice i ... Ma, nabrajanju ne bi bilo kraja. Nekako, sve dodje na svoje. Samo treba biti hrabar i nauciti ceniti sebe. Malo po malo. Jedan po jedan uspeh ce ti pokazati koliko vredis. I ja sam sad fakultetski obrazovana, prezadovoljna, voljena od strane za mene najdivnijeg coveka na svetu, MM-a , a za dva meseca cu biti mama jedne predivne devojcice (koju cu uciti da je vredna svega lepog na ovom svetu)...
Samo budi strpljiva i hrabra, trazi nacina da se ostvaris na poljima koja su ti vazna... Ne uzimaj previse k srcu to sto ti neki vrsnjak kaze - pa momci su toliko nesigurni u sebe u tim godinama... Jos nesigurniji od devojaka Vrlo brzo ce da sazru - a onda ce mladic sam sebe ceniti po tome sto ON misli i oseca, a ne po tome kako ga isto tako nezreli vrsnjaci dozivljavaju.