Kvalitetno provedeno vrijeme sa partner(ic)om
Ja sam nekako došla u fazu gdje mi se nakupila ogromna količina vremena koje MM i ja NISMO proveli zajedno jer smo stavili roditeljstvo na prvo mjesto.
Mi smo čak extremi koji svakodnevno ostaju budni do barem sat iza ponoći kako bi proveli par sati sami, nakon što djeca zaspe. To vrijeme je lijepo, ali samo relativno kvalitetno jer smo preumorni.
Vikendi... hm... žalimo ići negdje na neko zanimljivo mjesto, a da ne idu i naša dječica sa nama i da uživamo zajedno. I sve je to tako dugo bilo ok, do ove točke gdje meni to više nije ok.
Ja, kao žena, supruga, ljubavnica, osjećam kao da nisam u ljubavnom odnosu. Ima ljubavi, ima strasti, ima magnetske privlačnosti.... i ima toliko malo vremena za pokazati sve to da mi je nevjerojatno da mi osoba koju vidim (u načelu) svaki dan ustvari tako bolno nedostaje.
Što vi mislite o ovome?
Koliko vremena provodite sa svojim partnerom? Dnevno i onako općenito da li postoji koji dan u priči gdje ste sami, gdje imate priliku zaljubiti se ponovno, proživjeti sve ono što nama, bićima vječno željnima ljubavi, treba?
Ili sam ja netko tko ne može odrasti. Prihvatiti da imam dvoje djece i da bi bilo normalno ići spavati u 22, 23h da imamo dovoljno energije za novi radni dan. Vikend provesti na druženju sa drugim ljudima i nikad se negdje usput ne zapitati... što ja ustvari intimno (osim sexa) radim sa svojim partnerom i koliko je moje srce nahranjeno onom živom ljubavlju, onim osjećajem, ne mišlju da sam voljena i da volim.
Slobodno nabacite sve svoje misli u vezi ovog, ali molim vas i dobnu starost djece u postu navedite jer velika je razlika u priči roditelja beba, male djece i veće djece.
 |
|||
Odgovori s citatom
(jesam li pogodio?)
)
Davor prvotno napisa
i stravicno mi fali ne moj BM nego taj osjecaj da se ponovno mogu i zelim iznova zaljubiti u nekoga.. 
).
