kako pomoći djetetu da nađe prijatelje

[mama jela]

Imam jedan veliki problem.Moja kćer ide u 4. razred i bojim se da nema niti jednu prijateljicu.Od prvog razreda nije bilo bajno u tom smislu, ali čini mi se da u zadnjih godinu dan ide sve na lošije i došli smo do zida kada nju nitko ne zove, ona kada nekoga pozove bude redovno odbijena, ispadne uvijek deveta (toliko je curica u razredu), dakle nema para za sjedit s nekim u klupi, na izletu itd itd.
Ja sam već luda od toga svega, a žao mi je nje za poludit jer smatram da ne može biti sretna u takvoj sredini i razmišljam da ju prebacim u neku drugu školu u 5. razredu.Inače je ona izuzetno pametno dijete, čak malo i odskače od ostale djece u razredu, uspješna je na svim vanškolskim aktivnostima, jedino je taj problem prisutan.
Samo još da kažem da nju cure u razredu ne odbacuju, ali niti je ne traže, imam dojam kao da im je nužno zlo.
Molim svih koji imaju neki savjet da se jave ili slično iskustvo jer ja samo o tome razmišljam već duže vrijeme i to mi je sad postao veliki problem.
Javite se

[štrigica]

dobrodošla mama jela žao mi je što tvoja djevojčica to prolazi i nadam se da ćete uspješno prebroditi tu krizu...

moj savjet je da kreneš od poznatog terena i prvo, zajedno sa svojom djevojčicom, dobro pretreseš koji bi mogli biti uzroci takvom tretmanu... možda je riječ o bullyingu a možda samo o nekom nesporazumu...
tek nakon što imaš dobru informaciju možeš s njom raspolagati na odgovarajući način....

[Zdenka2]

Tvoja kći je drugačija - kažeš da odskače od ostale djece u razredu, što može upućivati na to da je darovita, a takva djeca se teže socijalno uklapaju, pogotovo ako su povučena. Jesi li razgovarala s kćeri o tome što ona misli o razlozima zbog kojih je izoliraju? Što ona čini da bi stekla prijatelje? Ja bih krenula od toga - pouči je neka se ona potrudi oko djece. Btw, zašto samo oko djevojčica? Zašto ne bi sjedila s dječakom? Neka obrati pažnju na interese druge djece i pokuša se uključiti u društvo na nekom području koje i njoj odgovara. Pozovite neku djecu s kojima bi se ona rado družila kući, pa ćeš vidjeti kakva je interakcija između njih. Drugo, treba porazgovarati s njezinom učiteljicom koja na licu mjesta vidi što se događa i kakvi su odnosi tvoje kćeri s drugom djecom. Ona će sigurno imati neku korisnu informaciju i savjet o tome.

Ako su odnosi tako drastični da nema povratka, upiši dijete u 5. razred u neku drugu školu. Znam takve slučajeve da su djeca procvala nakon promjene sredine. Samo, pažljivo biraj tu drugu školu.

[Ivana2]

Slažem se sa Zdenkom2. Dodala bih još da je korisno druženje roditelja. Korisno je da ima modne detalje ili igračke koje su trenutačno in (iako se oko toga može raspravljati, djevojčicama je to važno za socijalizaciju).
Ako je problem s njezinim socijalnim vještinama, to će se preslikati i u novoj sredini pa ako procjenjuješ da je to bolesna situacija za tvoje dijete, bolje prvo potraži savjet stručnjaka.

[mama jela]

Hvala na brzim odgovorima.Samo da pojasnim još neke stvari.Sa učiteljicom sam razgovarala preko nekoliko puta o toj situaciji, ali ona meni uvijek kaže kako je sve u najboljem redu i jednostavno ne dozvoljava da ja iskažem svoje strahove, nego imam osjećaj da me doživljava kao osobu koja radi probleme gdje ih nema.
Ja znam da je moja kćer malo drukčija od tih svojih curica u razredu, u smislu da je zrelija, možda čak i svjesna svojih mogućnosti pa malo arogantna na trenutke, ali čini mi se sve manje i manje jer puno razgovaram s njom o tome a i sama je već shvatila da sa sukobima ne postiže puno i da ponekad treba šutjeti čak i ako se ne slaže s nekim.
Mislim da je drugoj djeci nezanimljiva,a možda su i ljubomorna na nju, ustvari sugurno jesu, ali opet nisam sigurna o čemu je točno riječ.
Mislim da je naučila sama na svojoj koži o nekim svojim greškama i mislim da u novoj sredini, gdje ju ne prate prva četiri razreda, možda bi krenula ispočetka i imala više uspjeha u socijalizaciji.
A spremam se i ići kod psihologa.

[štrigica]

dobro je da si ti svjesna problema (možda je učiteljici najlakše tako zatvoriti oči)...
prvo ona treba naučiti da određeno ponašanje nosi određene posljedice, to joj pokušaj objasniti ti a kasnije će i kroz druženja to naučiti...
treniranje nekog sporta po mogućnosti kolektivnog bi također dosta pridonijelo njenom radu u grupi ---> interakcija, suradnja, druženje, prijateljstva
ako ju odlučiš upisati u drugu školu pokušaj odabrati školu u kojoj nekoga poznaješ pa da se barem s jednim djetetom iz budućeg razreda pokuša sprijateljiti preko ljeta...

[Zdenka2]

Znam za slučajeve djece koja su starija od tvoje kćeri, vrlo uspješna u školi i u izvannastavnim aktivnostima, ali socijalno i dalje neuklopljena i, posljedično, nesretna. Svi imamo potrebu za prihvaćanjem, bez obzira na to što se možemo bitno razlikovati od većine. Ukoliko se radi o darovitom djetetu, prosječni, pa i iznadprosječni se teško mogu u svemu prilagoditi njemu, ali se zato ono može njima. Naravno, darovito dijete će uvijek morati zadržati jedan svoj "tajni vrt" u kojem će se moći baviti stvarima koje ga zanimaju i družiti se sa sličnima sebi. Ali, potrebno mu je i društvo djece iz razreda i kasnije, ljudi koji ga okružuju. Izolacija ne vodi k sreći, a niti ka uspjehu. Dobro je što ćeš povesti kćer psihologu, jer će se tako ući u korijen problema - nekoj djeci pomaže kad im se definira po čemu su oni to drugačiji. Tada uspijevaju racionalizirati stvari i naći druge modalitete ponašanja.

Javila sam se na tvoj post zato što imam sina koji je "drugačiji". Međutim, on je socijalno vrlo vješt i stječe prijatelje. Ne uvijek lako, ali uporno radi na tome. On je prvašić, ali možda će ti pomoći ako spomenem neke njegove taktike: sport ga ne zanima, ali je počeo igrati nogomet, jer je uvidio da bez toga neće upasti u društvo dječaka s kojima se želio družiti; prije toga se družio samo s djevojčicama iz razreda, što je bilo dobro, ali ne i dovoljno; nedostajalo mu je društvo dječaka. Kroz taj nogomet se povezao s dječacima i sada je prihvaćeni član muškog društva. Zatim, skupljanje sličica koje drugi skupljaju; učenje igara koje njih zanimaju; raspitivanje o stvarima za koje su oni iskazali interes; mali pokloni koje ponekad odnese nekim prijateljima (i on ih dobiva); kad ga pozovu na rođendan, vrlo pažljivo istraži što bi se tom djetetu zaista sviđalo; svim dječacima s kojima se želio družiti je još na početku školske godine sam izradio policijske iskaznice. Planira svoj rođendan u zoološkom vrtu, pa je proveo anketu u razredu koje životinje se njima najviše sviđaju. Mogla bih nabrajati još niz sitnica, a svi se ti primjeri svode na isto: ima potrebu da bude prihvaćen i poduzima nešto da bi je zadovoljio na taj način da uvažava drugu djecu i približava se njihovim interesima čak i onda kada ih on u potpunosti ne dijeli. I uspijeva. On je daleko najbolji učenik u razredu, zbilja odskače, ali zbog toga se nije našao izoliran od društva i to mi je neobično drago.

Nadam se da ćeš uspjeti pomoći svojoj djevojčici. Razumijem da je teže kada se radi o djetetu povučene naravi, ali i tu se mogu smisliti različite taktike kako bi bila prihvaćena. Učiteljici se očito ne da baviti se tim problemom, što je šteta. Ja bih na tvom mjestu išla psihologu, pa bih oboružana tim nalazom ponovo razgovarala s učiteljicom, jer je ona nezaobilazna osoba u rješavanju tog problema. Dakako, uvijek ti ostaje opcija prebacivanja djeteta u drugu školu, ali i tada će ostati problem taktike zbližavanja s drugom djecom.

[mama jela]

Hvala na savjetima, ali samo još da nadodam da moja kćer nikako nije povučena, više nezainteresirana.Ona je recimo zbog društva krenula na neki ples koji joj se i sviđa, igra se u školi svega što se igraju drugi, ali kad bolje analiziram nju kao osobu, čini mi se da ne zna dobro komunicirati s drugom djecom, mora se forsirati da sluša sugovornika, da pokaže interes za tuđu priču.Mislim da je preiskrena, ja ju uporno učim da ne može uvijek i prema svima biti iskrena, ali dijete je, impulzivna je.
Ja sam mislila sama ići k spihologu, a vi mislite da nju odvedem?Da li će se to na nju odraziti u smislu da počne razmišljati da nešto nije u redu s njom?

[Zdenka2]

Imaš pp.

[piplica]

Možda bi bilo najbolje da se naručite kod Tanje Sever, imaš cijeli topic o njoj, pa si malo pročitaj.
jedino je problem što se dugo čeka...

[Zdenka2]

Pročitala sam ponovo tvoje postove, pa mi se postavlja pitanje doživljava li tvoja kći tu situaciju kao problem ili je njoj tako dobro? Postoje djeca koja žive u svom svijetu i vole tamo biti. Nju možda trenutno nešto drugo zaokuplja, neko područje koje ju zanima, a ne uklapanje u društvo. Ti kažeš da samo o tome razmišljaš, a možda tvoja kći to sve skupa sasvim drugačije doživljava. Možda ona za sada uopće nema motivacije da se trudi oko druge djece. Ako je takav slučaj, također mislim da se moraš pobrinuti da joj pomogneš i to preko stručne osobe, ali ja na tvome mjestu ne bih toliko brinula.

Za utjehu, evo ti osobnog primjera: ja sam u nekim periodima svog djetinjstva isto tako živjela u svom svijetu: više me je zanimala književnost nego druženje. Ta sklonost učenju i znanju mi je ostala zauvijek, a s vremenom joj se pridružila i potreba za prihvaćenošću, pa, eto me danas odlično socijalizirane. Jedan od perioda moje najveće uronjenosti u knjige bio je upravo prije 5. razreda, a u 5. razredu je krenulo druženje (u drugoj, boljoj školi!).

[mama jela]

Draga Zdenka i ostali,
ti razmišljaš vrlo slično meni...znaš koliko puta sam pokušavala odvagnuti da li je meni više stalo do toga da ona ima prijatelje ili ipak njoj.U biti sam samu sebe puno puta smirila i utješila upravo tim razmišljanjem da je očito njoj dobro i ovako, ali mi je pred dva tjedna došla tužna iz škole, da su cure igrale bocu istine i svaka je morala reći 3 najdraže prijateljice iz razreda, i nju nitko nije ubrojio, sve ostale jesu i to ju je jako pogodilo, što meni pokazuje da joj je ipak stalo do prijateljstava.
Razmišljala sam o tvojim postovima i shvatila prvi njen problem, a to je da se ne trudi dovoljno oko djece, ne da joj se razgovarati, i sad sam joj postavila za zadatak da prvenstveno počne lijepo komunicirati sa nama doma, bakom i djedom, ali da to nije šturo odgovaranje na pitanja nego da nečije pitanje shvati kao poziv za čavrljanje i da ga prihvati.I vidim da se trudi i odlično joj ide, pa se nadam da će tako možda početi i sa prijateljicama u školi.Moramo od nekuda početi...

[Trina]

Javila sam se na tvoj post zato što imam sina koji je "drugačiji". Međutim, on je socijalno vrlo vješt i stječe prijatelje. Ne uvijek lako, ali uporno radi na tome. On je prvašić, ali možda će ti pomoći ako spomenem neke njegove taktike: sport ga ne zanima, ali je počeo igrati nogomet, jer je uvidio da bez toga neće upasti u društvo dječaka s kojima se želio družiti; prije toga se družio samo s djevojčicama iz razreda, što je bilo dobro, ali ne i dovoljno; nedostajalo mu je društvo dječaka. Kroz taj nogomet se povezao s dječacima i sada je prihvaćeni član muškog društva. Zatim, skupljanje sličica koje drugi skupljaju; učenje igara koje njih zanimaju; raspitivanje o stvarima za koje su oni iskazali interes; mali pokloni koje ponekad odnese nekim prijateljima (i on ih dobiva); kad ga pozovu na rođendan, vrlo pažljivo istraži što bi se tom djetetu zaista sviđalo; svim dječacima s kojima se želio družiti je još na početku školske godine sam izradio policijske iskaznice. Planira svoj rođendan u zoološkom vrtu, pa je proveo anketu u razredu koje životinje se njima najviše sviđaju. Mogla bih nabrajati još niz sitnica, a svi se ti primjeri svode na isto: ima potrebu da bude prihvaćen i poduzima nešto da bi je zadovoljio na taj način da uvažava drugu djecu i približava se njihovim interesima čak i onda kada ih on u potpunosti ne dijeli. I uspijeva. On je daleko najbolji učenik u razredu, zbilja odskače, ali zbog toga se nije našao izoliran od društva i to mi je neobično drago.
.

Iako znam da je namjera da se dječak sprijatelji i ne bude izoliran od vršnjaka,meni se ova metoda ne sviđa.Koliko je mudro poticati dijete da se toliko "žrtvuje" za druge,samo da bi bilo u društvu?

[Zdenka2]

Propustila si primijetiti da se tu uopće ne radi o mojoj inicijativi i poticaju nego o socijalnim taktikama mog sina. (I mi odrasli se trudimo oko onih oko kojih se želimo truditi, zar ne?) Možeš biti sigurna da se moj sin ne "žrtvuje", previše je dominantan za tako nešto.

[Trina]

OK

[Zdenka2]

Meni je, dapače, drago da jedna tako jaka i na sebe usredotočena osoba pokazuje toliko pažnje prema drugima. U protivnom, njegova bi socijalizacija bila upitna. Moja poanta je bila u tome da, ako želimo biti u društvu drugih ljudi, moramo ih prihvatiti i potruditi se oko njih. Naravno, i očekivati isto zauzvrat.

[cvijeta73]

Zdenka2 - blago tvojoj djeci kad imaju tako pametnu mamu

[Zdenka2]

Zdenka2 - blago tvojoj djeci kad imaju tako pametnu mamu

I blago meni, što imam tako pametnu djecu.

[Zdenka2]

Kad smo već kod ove teme, zanima me jedna stvar. Kako vaša djeca (školska) biraju prijatelje? Meni je zanimljivo da je moj sin na samom početku 1. razreda odabrao one za koje je htio da mu budu prijatelji i trudio se samo oko te djece. Točno je znao par tjedana nakon početka škole koga želi za prijatelja (nikoga nije poznavao od ranije). I uspio se sprijateljiti s tom djecom.

[vertex]

A. lako sklapa i zadržava prijateljstva. Ima širok krug prijatelja, među kojima su mu jedan ili dvojica najdraži. Nije imao baš neke ciljane pojedince, više su mu se dogodila prijateljstva. Nemaju stalan raspored sjedenja nego ih učiteljica stalno preraspoređuje, i klupe nisu klasično postavljene pa u tim zajedničkim sjedenjima bolje upoznaje djecu iz razreda i učvršćuje prijateljstva. Ima prijatelja i među curicama i među dječacima. Primjećujem da je pomalo ohladio prijateljstva s djecom koja se vole rugati ili se često tuku.
Budući da bih i ja njega opisala kao "jakog i na sebe usredotočenog", mogu s ponosom reći da je u razredu izabran tajnim glasanjem za Prijatelja godine (biraju Prijatelja i Učenika godine).

[yaya]

Budući da bih i ja njega opisala kao "jakog i na sebe usredotočenog", mogu s ponosom reći da je u razredu izabran tajnim glasanjem za Prijatelja godine (biraju Prijatelja i Učenika godine).

S pravom si ponosna.

[Ivana2]

M bira prijatelje i primjetila sam da izbjegava situacije da bude biran. Meni je teško procijeniti koliko je socijaliziran jer je dosta nesklon prilagođavati se drugima, a opet, vrlo je uspješan u komunikaciji s djecom. Mislim da se stvari počinju komplicirati zadnje vrijeme jer je počeo govoriti o tome što se događa kad donese neku igračku ili nešto predloži - dolazimo do kategorije društvene moći, a sad kad bi trebalo imati što bolji uvid u njihovo ponašanje među vršnjacima, mogućnosti za to sve su manje.

[Zdenka2]

Čestitke za A.!

[deva]

D se druži podjednako s curama i dečkima iz razreda, ali nema nekog najboljeg prijatelja/prijateljicu. Međutim, to nju oupće ne smeta, njoj je to ok. Povremeno primjećujem da se trudi više se družiti s nekom određenom djevojčicom, izbjegava djecu koja se "loše" ponašaju (tuku se, rugaju, lažu). Tek prošli vikend je prvi put nazvala jednu djevojčicu iz razreda da provjeri što je za zadaću - bilo je potrebe i ranije ali nije imala tel. broj od nikoga iz razreda.
A njezina najbolja prijateljica je još iz vrtića.