Citiraj Svimbalo prvotno napisa Vidi poruku
Ja isto ovako, tako da bih rekla da nije do druge generacije, nego do toga koliko je tko sam sebi sposoban povući granicu, odnosno kontrolirati porive.
I ja sam takva pa mi je kći nedavno rekla kako sam rijetko doma, a i kad jesam da sam onda stalno na telefonu i laptopu.
Posao je takav i treba ga odraditi. Mene moja direktorica ne pritišće i ne očekuje da radim 24/7 ali moji ljudi koje vodim i za koje sam odgovorna rade i popodne i ja jednostavno ne mogu odignorirati ih i ne javiti im se.
Službeni telefon i laptop nikad ne nosim doma. Ostaju u uredu, ali kakve to ima veze kad me svi ionako zovu na privatni i doma imam svoj pc i lap.
Evo primjer od prije dva tjedna; ja u dnevnoj bolnici od 8:00 do 15:00, jedan nalaz mi je bio loš pa su ga dvaput ponavljali jer su mislili da je greška (nije bila) i ja sam cijelu svoju "šihtu" odradila preko mobitela. Sestra nije mogla vjerovati, a bome ni doktorica. Na poslu nitko nije znao gdje sam. Odradila sam sve.
Prošli tjedan pak me zgrabila gripa. Jako, baš jako. 5 dana temperature. Opet sam odrađivala iz kreveta. Jedino kaj zbilja nisam bila u stanju raditi u punom opsegu, ali posložila sam sve i postavila kolegicu da me mijenja koja je samo figurativno to odradila jer sam joj sve prije posložila. Epilog? Tjedan dana starog godišnjeg sam potrošila na gripu.
E sad, je li fer ili nije pa mislim da je jer ipak nisam baš radila iako nešto jesam...i tak.
Sad kašljem ko stari magarac, u uredu sam i odrađujem zaostatke...