Ono što je jako bitno kod postavljanja prioriteta pa i odbijanja rada van ureda i radnog vremena je početna točka svih nas.
Većina ima muža/partnera/roditelje i svi oni mogu pomoći ili pimažu/sudjeluju, odnosno možete se na njih osloniti, bilo financijski ili drukčije.
Ja nemam ništa osim sebe.
I ako ne radim, nema dovoljno novca za školovanje mog djeteta koje ima samo mene.
Dakle, romantične misli kako bi ja ovako ili onako mogu objesiti mačku na rep.
Tek kad kći diplomira i počne zarađivati pa ćemo imati dvije plaće na raspolaganju, ja mogu smanjiti tempo. Prije nikako.
Evo, baš gledam u rokovniku:
Prošli tjedan sam bila doma i na to mi je otišlo tjedan godišnjeg (5 dana starog) i izgubila sam cca 200€ čiste zarade. To su mi režije za cijeli mjesec.
Ovaj tjedan sam odradila poluzdrava i to je bio kaos.
5 dana me nije bilo i još cijeli sljedeći tjedan ću rješavati zaostatke.
Jedina svjetla točka je što su mi konačno nakon 3 mjeseca pretraga, dnevnih bolnica, pikanja i mrcvavljenja isključili leukemiju. Za sad.


Sent from my iPhone using Tapatalk