 |
|||
Navikla na ruke!!!
Molila bi za korisne savjete!Kako to već ide bake ne ispuštaju bebe iz ruku....Moja svekrva je stalno nosila malu,puno puta sam ju zamolila da ju malo spusti da će se naviknut na ruke al ona nije marila.I zato mala moja sada neće sa ruku a ja ne mogu ništa od nje napraviti.gdje god da ju stavim ona plače i dere se iz sveg glasa.Sve je super dok je na rukama.Kako da ju odviknem od toga jer sam već luda a i teška je dosta pa nemogu više!Please help!!!
Nabavi maramu/sling/mei tai pa je nosi dok obavljaš svoje poslove po kući
procitaj ovaj tekst Važnost "faze naručja"
a na podforumu Nošenje djece baci pogled kako si olaksati tu fazu. na njemu ces naci puno korsnh savjeta o maramama, slingovma ostalim nosiljkama.
baci pogled na ovaj topic, upravo govor o nosenju djece
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=52421&start=0
imam to,al nekad i drugo dijete želi pažnju od mene(nekad je malo ljubomoran na seku)a ja bespomoćna.Tako mi ga bude žao.
kad propuzi a to ce ti vrlo brzo doc bit ces joj dosadna i nece ti vise htjet na ruke. izdrzi jos malo
Super su mi te marame al nemogu je vječno nositi.A morat ću još malo izdržati.
kolko je stara mala?
mi smo se nosali non-stop, sad kad se posjela bi stalno bila u kolicima, a na rukama je jako malo jer stalno puže i skiće okolo.
a baš mi to fali. ja sam se naučila da je na rukama, mojim
Dijete je nošeno 9 mjeseci i rodi se naviknuto na ruke. Ne može ga na to naviknuti netko drugi. Kad na to tako gledamo lakše nam je s nosanjem.
hehehehe MM je provalio kako ima gumb na leđima- čim se spusti počne dernjava
eto, ima nas još takvih s istim problemom
nosala i nosala
čim se dočepala puzanja i svojih nogu nije se htjela više nosati
spasio me sling
ubaciš bebača, kud ti tud i on, ne zamaraš ruke
strarija djeca su uvijek ljubomorna, nova situacija , trebaju se priviknutimslm prvotno napisa
proći će
Ima 6 mjeseci.Nebi se složila s tim da je nošena u trbuhu pa da zato mora biti i sad nošena.Mate nikad nije bio na rukama,njemu je pasalo di god ga spustiš.Inače obožava seku i nikad ju nije lupio i bio grub prema njoj al nekad mi je tužan kad nemogu njega uzeti u naručje.
znas kako se kaze: dijete se nosi 9 mjeseci prije poroda i 9 mjeseci poslije poroda
ma naci ces ti nacin kako da iskombinias njih oboje. vidis da i njemu jos triba nosanja a di nece njoj malenoj koja je tek izasla iz tebe nedavno. pa to je skroz normalna djetetova potreba. to sta nas okolina uci da nosenje djeteta nije normlano i da im nista ne fali sta su sami i sami se igraju to je drugi apr postola.
ja ti isto preporucam sling ili maramu i stvarno ce ti dite brzo prestat trazit toliko paznje i nosanja, mene je moj vec skarta, draze mu je puzat i penjat se po namjestaju. ima 8ipo miseci.
ja smatram da je potreba djeteta za zagljajem i majcinom toplinom jednaka kao i potreba za hranom, vodom, druzenjem. njima malenima je to jako vazno. ma i meni veliko je drago kad mi dodje mm npr ili neko drugi kog puno volim pa me zagrli a di nece oni maleni.
Draga ovo je prekrasan odgovor!!!!!!
Draga ovo je prekrasan odgovor!!!!!!
D sad ima 15 mjeseci i stalno je u pokretu, svugdje je ima. Ima faza kad hoće da je se nosa ali to je sad jako rijetko.
Dok je bila mala, bila mi je na rukama kad god je to htjela i tražila. A i kad bi je ostavila u krevetiću bilo mi je nekako žao da je sama pa bi je uzela.
Nisam ja protiv nosanja ali zamislite sliku da je na meni cijeli dan od 7 ujutro(imam pauzu jedino dok spava) do 8 navečer.I tako svaki dan.Nestignem ništa obaviti,skuhati a da ne pričam kako me križa bole.Htjela bi ipak da malo i dolje bude.
mi smo se nosili 24/7. i još uvijek je puno nosim.
probaj skombinirati tako da i sinčića uključiš u igru s malenom. djeca obožavaju jedni druge.
kad moja skakuće i pleše pred svojom sestričnom koja je godinu i pol mlađa, ova je sva ozarena.
e tu uskače sling, ili marama
ja sam imala sling, moja mala je bila teškaš
poanta je u tome da neka djeca traže više dodira, to im je prava potreba
što im više daš , to će prije proći kroz tu fazu
ako odbijaš davati, onda u njima ostane neispunjena potreba, pa će pokušavati to nadoknaditi kroz druge načine
moja je bila u dječjoj ogradici, vrtiću , samo velikom , sa igračkama, pa bih tada imala vremena nešto pospremiti i sl.bitno joj je bilo da me vidi dok radim, pa sam vrtić gurala po čitavom stanu
Ne bi rekla da je dijete naviklo na ruke, neka djeca se jednostavno rađaju takva. Više trebaju dodir i pažnju od druge djece.
Ja sad recimo puno više moram nosati starijeg nego malenu. On je takav cijeli život, uvijek je tražio nošenje. Ona je drugačije prirode i ponekad mi je žao što ju ne stignem više nositi, a ona čak ni ne traži. Očito joj je dobro tako ležati i gledati nas, a meni je neobično.
Kužim da ti je teška situacija kad se oboje hoće nositi, nadam se da ćete se snaći nekako
Moj malac se isto htio puno nosati, do nekih 1.5 mj. to je bio i jedini nacin uspavljivanja. A onda je htio zaspati samo u kolicima. Ali sam ga ostatak dana stalno imala na rukama. Sad vise nema toliku zelju za nosanjem posto je propuzao ali jaaako se voli maziti, najsretniji je kad sjedim na podu a on mi se uvali u krilo pa ga ja mazim i pjevam mu. On je jednostavno takvo dijete, i naravno da sam sretna zbog toga iako se vecinom nemogu maknut od njega.
100 djece 100 ćudi
ja se nisam dala maziti , nosati i sl. i moja mama je bila tužna radi toga
..
i onda je rodila brata i nadoknadila svo maženje što nisam ja htjela
Ja isto mislim da neka djeca jednostavno trebaju više pažnje od drugih, a neka su i puno znatiželjnija. Mi se nosimo od rođenja! Nevi nije dosta da je samo držim u naručju nego moram i šetati po kući! Čim se zaustavim plače, da ni ne spominjem reakciju kad sjednem s njom u rukama! Ima 8 mjeseci i rekord od 15 minuta u kolicima ili na podu i to samo ako nisam udaljena od nje više od metra! U marami se isto ne trpi duže od 20-ak minuta tako da sam s njenih 10 kila poprilično nabildala mišiće!
moja je imala razne faze od toga da je htjela samo na rukama do toga da se nije dala nosit uopce
voli kad se igra na podu da smo s njom pa se povremeno uvali u krilo da se mazi
Arilu kako to izdržiš?Moja ima 8kg a ja sam prilično mršava.Neće ni ona dugo dolje i kad je samnom i kad je sama,a maramu baš ne voli.
Slažem se s navedenim da bi bilo odlično da dijete nosiš u marami, slingu...ili već trećem...to je meni uvijek pomoglo.
Kod nas je situacija pak bila obrnuta. MM i ja smo htjeli što više nositi N jer se slažem s navedenim tekstovima, ali moje dijete se pak ne voli nositi. On je bio i jest nasjsretniji kada je na podu i kada ima svoju slobodu i tako od prvih dana. Nakon pola sata na rukama bi se unervozio, kada bih ga spustila odmah bi se počeo smijati i bio bi druga beba. A sada bi na pod da može samostalno puzeći i hodajući(uz namježtaj) istraživati svijet.
moja je imala fazu kad joj je pasalo isključivo uspavljivanje u kolicima
al sam se našetala
Moje je prvo dijete bilo na rukama doslovno 24/7, bez pauze za spavanje (i to je obavljao iskljucivo na rukama ili lezeci na mojim prsima) - sve dok nije propuzao sa oko 6 mjeseci (tad se to pocelo postepeno i sporo smanjivati). Bio je ovisan o tom kontaktu s mojim tijelom (tatino ga je vec puno manje zadovoljavalo) jednako kao o hrani ili zraku. Imao je traumatican porod i mozda je tako snazna potreba za takvom vrstom fizicke sigurnosti bila djelomicno time uvjetovana, ne znam :/ . Danas imamo jako prisan odnos i sretna sam sto sam mu to omogucila. Najteze mi je zapravo bilo nositi se s okolinom koja me pokusavala uvjeriti da dijete mora samo spavati, ili cak da mora plakati
Drugo sam dvoje isto puno nosila, iako su oni pokazivali puno vecu toleranciju na ispustanje iz ruku. Ali, bio mi je gust
mslm, ako nesto doista zelis, naci ces i nacin, samo vjeruj u to.
I pazi da se ne osjecas lose ukoliko se to ne dogodi odmah i/ili uvijek
(budi suosjecajna prema sebi jer nije uvijek lako biti roditelj, ali lijepo uvijek jest...)
meni npr. smeta što mara neće nikad zaspati na rukama (mojim), a tako mi je sladak onaj osjećaj kojeg se sjećam s jurajem - kad ih nosiš, a oni se umire skroz, s pogledom negdje u daljinu, totalno opušteni i onda im se oči počinju polako sklapati.
ma kakvi, mara odmah počinje izvijati guzu, mrdati se i tražiti cicu. a i inače baš nije neka od nošenja - dobro je dok joj odgovara da ima povišeni pregled događaja, ali brzo traži da je se spusti na pod.
cvijeta73
Evo moje mrvice meni na rukama i ja jedva pišem.Pusa vam.
E točno je ovako i kod mene.meni npr. smeta što mara neće nikad zaspati na rukama (mojim), a tako mi je sladak onaj osjećaj kojeg se sjećam s jurajem - kad ih nosiš, a oni se umire skroz, s pogledom negdje u daljinu, totalno opušteni i onda im se oči počinju polako sklapati.
ma kakvi, mara odmah počinje izvijati guzu, mrdati se i tražiti cicu. a i inače baš nije neka od nošenja - dobro je dok joj odgovara da ima povišeni pregled događaja, ali brzo traži da je se spusti na pod.
Neki dan smo MM i ja starijoj kćeri pričali kako je zaspivala na nama kad je bila bebica. I sad se stisne uz mene i tako spava.
A ova mala haharica...ja sam joj cica i samo cica. Ne bi se ona umirila meni na rukama. I kad je sad nosim, vani npr. samo mrda guzom i hoće dolje. Na cestu. Bez da da ruku
Mi smo se noslai non stop prva 3 mj., sad joj nosanje ide na zivce, hoce dijete puzat. No, dok je zeljela, nosili smo je. Faza narucja je vazna i dijete do godine dana ne mozes razmaziti.
[quote="mslm"]Arilu kako to izdržiš?Moja ima 8kg a ja sam prilično mršava.Neće ni ona dugo dolje i kad je samnom i kad je sama,a maramu baš ne voli.[/quote
Već sam se navikla, ali bilo je dana kad sam čeznutljivo gledala djecu svojih susjeda kako spokojno meditiraju u kolicima dok one ispijaju kavice i mrzila AP iz dna duše!
Joj nemogu ni ja podnijet plač,odma se i meni plače.Onda ju bude mamica nosila dok joj jednom ne dosadi.
Samo se nadam prije nego krene u školu!
nedavno mi je jedna (buduća) dječja psihologica iznjela podatak da je u djece koja su nošena manji rizik od sidsa nego kod one djece koju se ostavi da plaču "da ih se ne razmazi". ima mi neke logike
Nošenje je super i sigurno će nam jako faliti kad prerastu tu fazu!
Isto mislim da se treba poticati i druga strana tj. djetetova fizička aktivnost. U dobi od 6.mj. već su prilično pokretni i treba ih što češće stavljati na trbuh, na pod, dati im igračke, baby gym, mobile i druge stvari koje će im razvijati motoriku, inteligenciju, radoznalost, koje će im omogućiti da proučavaju svijet...
Neke bebe se lakše zabave, a oko nekih se treba truditi. Ne znam kak je kod tebe, al ja nisam voljela kad bi netko nosao Nikolu lijevo-desno samo zato što nije znao što drugo s njim raditi. Njemu bi to brzo dosadilo i često sam morala objašnjavati da on radije na podu vježba svoje sposobnosti i doživljava okolinu svim svojim osjetilima.
Svakako, s dvoje djece je druga priča, pa držim fige da ti bude svaki dan sve lakše
predivno receno
ja smatram da je potreba djeteta za zagljajem i majcinom toplinom jednaka kao i potreba za hranom, vodom, druzenjem. njima malenima je to jako vazno. ma i meni veliko je drago kad mi dodje mm npr ili neko drugi kog puno volim pa me zagrli a di nece oni maleni.
Spustim ja nju na pod i dam joj sve moguće igračke al joj nakon 5min dosadi i opet nošenje.Valjda je vezana uz mene.
Ne bih htjela da izgleda kao da nesto tupim, ali sam samo htjela napomenuti da trebas ostati s djetetom dok je na podu. Sjedni, cucni, ako treba, lezi pored nje i u pocetku se igrajte zajedno. Cilj nikako nije da boravak na podu poveze s odvajanjem od mame. Kad se malo ufura i shvati da ne mora brinuti da li si uz nju, lakse ce se moci posvetiti igri i svojim interesima. A za koji mjesec puzati ce za tobom po stanu i tako ce te moci drzati na oku. Netko je vec napisao da se najmanje boje upravo ona djeca koja imaju najmanje povoda za strah.
ovo je istina, za ostanak na podu s djetetom. kada ga hoću malo zaigrati na podu (iako se Yoda i sam zna zaigrati), onda ja pužem, a on me lovi. cika i dreka od sreće.
joj i kod nas je ovako i to mi je tako super :D cilu kucu propuzemo, malo ja njega lovim pa onda on mene. prije neku vecer smo se lovili svi troje, zabac, mm i ja. vrista je od srecekada ga hoću malo zaigrati na podu (iako se Yoda i sam zna zaigrati), onda ja pužem, a on me lovi. cika i dreka od sreće.
e da moram napisati da mi je onaj tekst o Indijancima koji nose bebe jedan od najdražih na Rodi
a može se pridružiti i starije dijete , da dodaje igračke i sl. da vidi da nije "zamjenjene", "istisnut" ... da vidi da sve može funkcionirati i u troje
ako poveže: pod = ostavljena sama .. to ti nije dobro,
bebači imaju ugrađene instikte, a jedna od njih je osječaj sigurnosti, oni instiktivno (ne razumski) se osječaju nesigurno ako nisu u blizini majke, jer su maleni, bespomoćni, i može ih netko ozljediti, a samo majka (bliska odrasla osoba) ih može obraniti
bitan je osječaj sigurnosti, a on je povezan sa tim osječajem da nije napušteno, ostavljeno samo
ti znaš da opasnosti nema, da si u kući, na sigurnom, u 21. st.
malena to ne zna, što se nje tiče, negdje okolo postoji veliki crni vuk koji je može pojesti (karikiram)
kad se ti neko vrijeme igraš sa njom na podu, ona neće povezati pod sa ostavljanjem
kad se zaigra, i ti nju ostaviš malo samu, nakon par sekundi ili minuta će te zvati
ne da ti smeta, ne zato jer joj je dosadno, nego da provjeri: hoćeš li ti brzo reagirati na poziv upomoć (povezano sa osječajem sigurnosti)
nakon par tih javljanja, nakon tjedan-dva, ostjajanje same na podu će se produživati
dobro je da se ti njoj sama pridružiš na podu, tj. da se vratiš na minut
tako zna da misliš na nju
bebači ti imaju jake instikte, sa vremenom će oslabiti, šo više bude razumjela izgovorenu riječ
tocno tako i dorian, prvih 6 mjeseci samo na rukama, sva dnevna spavanja je obavio meni u narucju, ili u marami, al ovo prvo cesce, jer s maramom sam morala hodati, a kad bi sjela odmah bi se budioMoje je prvo dijete bilo na rukama doslovno 24/7, bez pauze za spavanje (i to je obavljao iskljucivo na rukama ili lezeci na mojim prsima) - sve dok nije propuzao sa oko 6 mjeseci (tad se to pocelo postepeno i sporo smanjivati). Bio je ovisan o tom kontaktu s mojim tijelom (tatino ga je vec puno manje zadovoljavalo) jednako kao o hrani ili zraku. Imao je traumatican porod i mozda je tako snazna potreba za takvom vrstom fizicke sigurnosti bila djelomicno time uvjetovana, ne znam :/ . Danas imamo jako prisan odnos i sretna sam sto sam mu to omogucila. Najteze mi je zapravo bilo nositi se s okolinom koja me pokusavala uvjeriti da dijete mora samo spavati, ili cak da mora plakati
..)
meni okolina nije bila problem, nego mi je to bilo tad uzasno tesko za podnijeti, fizicki i psihicki. jer sam bila vecinom sama doma, mm puno radio, puno putovao, ja sama u stranoj zemlji...nisam cak ni imala volej izaci van, jer samo to moje oblacenje za van i motanje marame je bila takva drama, ja to nisam mogla slusati.
al jednom kad ga je proslo nosanje, onda ga uopce vise nije trazio. ni sad ne trazi da ga nosim, osim ak se umori hodati, ali ne iz neke potrebe za paznjom i blizinom. al zato imamo cicanje sto puta dnevno
sad mi se nosanje ne cini takav problem
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom