Začarani krug požurivanja

[Sramežljiva]

Hajde, ustani, molim te, moramo ići!
Jedi, ne pričaj!
Dođi, moramo oprati zube! Požuri!
Obuvaj cipele, daj već jednom...
Požuri, ne odugovlači, žuri nam se, moramo ići, zakasnit ćemo, pogledaj koliko je već sati, još nisi spremna, čekam te.......

Izluđuje me to moje neprestano požurivanje i njezino neprestano odugovlačenje. Shvatila sam da mi je to konstantni izvor stresa. Počnemo ujutro, završimo navečer: "Sad je dosta, spavaj, brže, moraš se odmoriti!"

Ima li lijeka za nas? Kako vi to rješavate? Ima li itko da ne požuruje dijete?

[iridana2666]

zato ja za sve natojim dati dovoljno vremena. Ako idemo nekamo u 7, onda ih počnem spremati u 6 tako da nema nervoze.
Djeca jednostavno živi u nekom svom svijetu gdje nema vremenskih ograničenja (pogotovo manja) već dane mjere po buđenju i odlascima na spavanje (npr. kad kaže 'još moram 3 puta spavati pa....').

[štrigica]

ajmeeeeee majko.... grozim se jutra zbog ovoga....

[Loryblue]

Hajde, ustani, molim te, moramo ići!
Jedi, ne pričaj!
Dođi, moramo oprati zube! Požuri!
Obuvaj cipele, daj već jednom...
Požuri, ne odugovlači, žuri nam se, moramo ići, zakasnit ćemo, pogledaj koliko je već sati, još nisi spremna, čekam te.......

identični moji svakodnevni monolozi.
a kod Šefice je uvik isti odgovor: čekaj, pričekaj minut, sad ću, još samo malo.......grrrrrr.
probala sam ja i tehniku početka spremanja "na vrijeme", ali opet sve završi požurivanjem.

[iridana2666]

ja više požurujem MM nego djecu. Kod nas je svakodnevnica da ga spremne čekamo na vratima kojih 10-15 min i to zato što sve ide raditi u zadnji čas (a ja spremim i sebe i djecu)

[štrigica]

ja više požurujem MM nego djecu. Kod nas je svakodnevnica da ga spremne čekamo na vratima kojih 10-15 min i to zato što sve ide raditi u zadnji čas (a ja spremim i sebe i djecu)

ja moram svih spremiti a on zvirka okolo kad je tu i onda viče s vrata da se mičem i kako sam uvik zadnja (smajlić koji otpuhuje)

[gita75]

Ja lijepo sebe spremim, a za Mašu mi treba ravno 10 minuta. Ja joj lijepo s vrata spremljena kažem-ja idem i ona odmah dotrči. Da se obući i sve ok.
Ako krenem nju prvu oblačit, a ja sam u pidžami onda me zafrkava po pola sata.

[Zdenka2]

zato ja za sve natojim dati dovoljno vremena. Ako idemo nekamo u 7, onda ih počnem spremati u 6 tako da nema nervoze.
Djeca jednostavno živi u nekom svom svijetu gdje nema vremenskih ograničenja (pogotovo manja) već dane mjere po buđenju i odlascima na spavanje (npr. kad kaže 'još moram 3 puta spavati pa....').

Ovako i ja, a nastojim primjenjivati i više fizičkog odgoja, a manje pričanja. Primjerice, ako vidim da me dijete ne čuje, uzmem ga za ruku i odvedem do cipela/četkice za zube.. Mnogo mi je lakše otkad imam dvoje djece, jer je u većini situacija dovoljno reći: "Tko će prvi...?" I dogovaramo se.

[mali karlo]

ja više požurujem MM )

evo ovako i ja, još mu pripremim svu robu i obučem sebe, karlu presvučem pelenu i robu pd glave do pete i MM još nije gotov...

Kad sam s njim uvijek kasnimo, kod doktora, frizerke, zubara....
Kad kažem "daj se požuri, kasnimo" njegov odgovor je "mi njih plaćamo a ne oni nas" a ja na to poludim jer ne volim kasnit

[thousands of voices]

Kod nas pali sistem žetoniranja (barem za neko vrijeme). Po unaprijed određenom dogovoru tipa "ako uradiš to i to za toliko vremena" dobije jedan žeton. Određen broj skupljenih žetona donosi dogovorenu povlasticu - net, crtić i sl.

[Strobery Shortcake]

Gdje me nađoste!
Srećom, trenutno sam u situaciji da mi +/- 10min ne znači puno (mislim na stizanje na posao), a što manje požurujem to prije odradimo obaveze. Nastojim dati više vremena, naći odgovarajući poticaj, smisliti što kreativnije rješenje. Lakše mi je u posljednje vrijeme, ali sam u jednom periodu bila na ivici živaca, i stalno mi je u mislima bila moja mama koja je nama vječito govorila "hajde ovo, hajde ono", a mi razvlačili do besvjesti

[deva]

u većini situacija dovoljno reći: "Tko će prvi...?"

Ovo i kod nas pali!! :D

[maria71]

dignemo se u 5 da bi krenuli u 7.......no i to ima svojih prednosti

[sorciere]

hm... di su ta divna vremena...

[tanja_b]

ja više požurujem MM nego djecu.

I ja isto
Iako, moram primijetiti da je Andrej "brz" na tatu

[piplica]

[quote="Zdenka2... jer je u većini situacija dovoljno reći: "Tko će prvi...?" [/quote]

Ovo je kod nas dvosjekli mač.
Istina da se poslije toga odmah pokrenu, ali stariji UVIJEK bude prvi, pa slijedi urlanje ovog mlađeg, koje mi je stoput gore od požurivanja, pogotovo ako mi tako počinje dan. :/
Inače ovaj mlađi, kako je sporiji i slabiji, često koristi urlike i deranje kao svoje "adute", što mene sludi.

[Anci]

Moje su onda "brze" na mene
MM kaže da se nemam pravo žaliti.
Zato se ja krenem spremati sat i pol prije polaska. Ujutro. Njoj damo 45 minuta. Ujutro pogleda kratki crtić i onda se oblači i krećemo.

Ali svejedno, unatoč danom vremenu, požurujemo je. I sama sebi idem na živce :/

[Angie75]

To požurivanje mi baš zna kvariti dane... Ja sam stvarno brza u spremanju, brzo spremim i djecu, ma ni mm nije kilav, ali općenito sam tužna zbog toga što tjeramo djecu da žive našim suludim ritmom... Baš me dugo mučilo to što F. od prve godine života mora ustajati u "praskozorje", zimi po potpunom mraku, i izaći iz toplog stana... Sad se trudim da na to više ne mislim jer odmah osjećam Weltschmerz.

[anima]

Jedino me to može dovesti do živčanog sloma

[clumsy mom]

Radim od 8:30. Njih moram isporučiti u vrtić do 8h (vrtićka pravila). Ja ustajem između 5:30 i 6h zavisno do toga moram li prati kosu ili nešto odraditi po kući. Tu odvojim svojih pola sata i svet može da se ruši ja moram popiti kafu i izduvaniti dve cigarete. Onda spremam garderobu za nas troje (tata to za sebe odradi sam jer ima svoje ćokice vezane za oblačenje i nemam nameru da mu se mešam). U 6:45 budim momke. Od kuće krećemo imeđu 7:20 i 7:30. Oni se do polaska umiju, obuku (sa natezanjem naravno), odgledaju par kratkih crtića na TV-u, nekada i doručkuju a nekada kupimo pecivo na putu do vrtića. Imaju neki minut i da s epoigraju mada to ne praktikujem jer se najslađe igraju tad i pred spavanje.

U vrtić idemo pešice. Treba nam 15min opuštenog hoda. Uvek stižemo na vreme. Ako nas tata vozi (kiša, zima, mrzi nas da pešačimo) redovno kasnimo barem 10min u polasku. Što više kasnimo to on ima više neophodnih stvari da odradi pre nego što upali auto - da očisti sneg do auta i sa auta, da pusti nešto na upload, da pokupi uplatnice i popuni virmane za banku...

Ako nije u pitanju vrtić već polazak u šoping ili u goste tu nemam nikakvih problema sa decom. Spremiće se u roku od odmah samo im obećaj dobru zabavu.

[Švrćo]

Izluđuje me to požurivanje. I svako jutro dreka radi toga. A pogotovo mi sada više smeta od kada sam trudna i nikako da se pomirim s tim da koliko god rano se ustali uvijek se moramo požurivati.
Jutros katastrofa - budim ga, neće se ustati iz kreveta (trajalo je 20 minuta), poslije doručak (za jedan sendvič mu je trebalo 25 minuta), a kasnije dreka radi oblačenja i panika jer je čuo ključ u bravi. I onda kroz urlanje i plač moli da ne odem bez njega, a suze krokodilske.
I bude mi žao radi takvih situacija, a s druge strane minute neumoljivo cure, a ja moram na vrijeme stići na posao (i otkucati digitalnu karticu koja mjeri i sekunde).
Svaki dan se nadam da će danas biti bolje i da neću morati ponoviti 2 milijuna puta istu stvar prije nego ju napravi.

[Audrey]

Sve mogu potpisati. Ne znam jesu li nam gora jutra, kad je u pitanju dolazak na posao na vrijeme, ili spremanje na spavanje, kad će učiniti sve samo da odgode taj trenutak lijeganja u krevet, a jedva gledaju. Čak mi više vremena treba za spremiti ih na spavanje nego za ustajanje.

[tinkie winkie]

kod mene uglavnom pali "pripremanje" unaprijed. Kod Marte postoje određene procedure i rituali u spremanju na spavanje/ dizanju/ odlasku u vrtić i nedaj bože da se nešto preskoči ili promijeni redoslijed.

[Forka]

Samo nama (odraslima) se žuri... Djeca imaju svo vrijeme ovoga svijeta...

[Zdenka2]

Samo nama (odraslima) se žuri... Djeca imaju svo vrijeme ovoga svijeta...

XXX

[Kanga]

Samo nama (odraslima) se žuri... Djeca imaju svo vrijeme ovoga svijeta...

Da citiram Jerka: "Ah, mama, ne moraš se brinuti ako ti nemaš vremena - ja ga imam puunoo, ja ću ti ga dati!"

[Sramežljiva]

Samo nama (odraslima) se žuri... Djeca imaju svo vrijeme ovoga svijeta...

Paaa... Kad treba kupiti nove cipele, stići prijateljici na rođendan ili ići na sladoled, ne bi se baš reklo da se djeci ne žuri...

[cvijetak]

O, ovo me može izluditi ...Ali, snizila sam kriterije. Osim toga, moje djetešce se ne pokriva pa joj ja onda lijepo nakon kupanja obučem pravu robicu - i kad se ustane već je obučena Prije sam inzistirala na presvlačenju kad idemo van, sad sam zadovoljna kad je čista (usklađivanje odjeće ostavljam za stariju dob). Kad se ja krenem spremati za nekamo - najavim joj i onda tijekom svog spremanja stotinu puta ponovim: Obuj se, obuj se, obuj se .... Dok ja dođem do cipela - obično je i ona tamo negdje spremna da me zamoli da je ipak obujem ja Uglavnom, nekako nam ide, ali imali smo teeeeeških dana.