Aqua, predivna prica, toliko istine i mudrosti u njoj! Hvala

Posebno me dirnula ova svjesna i hrabra borba da nadvladas pogresne predodbe o svojim mogucnostima, koje nam u podsvijest ugradi - ne priroda, nego drustvo:

Citiraj aqua prvotno napisa
moj odgovor „I know I can, I just feel like I can't“. Njezin osmjeh i odgovor „It's almost over“, kao i spoznaja kako me samo strah, a naravno da mogu, kao i sve žene koje su rađale prije i koje će rađati nakon mene, je u meni probudio ogromnu snagu, kao da sam dobila krila. Kroz glavu su mi proletile sve pročitane priče s poroda i sve
slike izgona u kojima žene imaju zadovoljno-opušteni izraz lica. Hrabro i odlučno sam se prepustila potrebi da tiskam kada mi je nagon za to došao i u roku par sekundi sam osjetila potpuno olakšanje.
Cak i kad mislimo da nismo, puno smo jace nego sto nas uce da jesmo.

Fascinatno mi je bilo i kako si uspjevala kontrolirati napredovanje poroda do dolaska primalje, nisam nikad razmisljala o tome da cak i to mozemo.

Jos jednom beskrajno hvala na ovako inspirirajucoj prici. Domagoju i Nevi za hrabro drzanje, a tebi... nemam rijeci.... srce mi se topi...