Ova informativka govori o tri stvari: o pucanju vodenjaka prije uspostavljenih trudova (engl. Premature rupture of membranes ili prelabour ruptures, odsada PRM , o umjetnom prokidanju vodenjaka (engl. Artificial rupture of membranes, odsada ARM) (vezano za ARM, jedna zanimljivost, to je ujedino i kratica za britansku udrugu radikalnih babica, Association of Radical Midwives , vidi
http://www.radmid.demon.co.uk/, a nazvale su se tako jer su bile protiv umjetnog prokidanja vodenjaka…) i o indukciji,
PRM
Ne znamo kako će porod započeti…to može biti “show” (op.prev.je li se to prevodi u hrv. kao sluzni čep?), kontrakcijama ili PRM (op.prev. pucanjem vodenjaka). Zašto je to važno znati? Važno je znati da je PRM jedan od načina na koji porod počinje i ako se to dogodi, važno je promatrati boju plodne vode.
U British Journal of Obstretics and Gyn. (BJOG), 1997, objavljeno je švedsko istraživanje koje je bilo RCT, i koje je uspoređivalo ishode poroda koji su započeli s PRM i koji su bili inducirani i onih kod kojih se čekalo do 48 sati na uspostavu prirodnih trudova. Rezultati su pokazali da ne činiti ništa tijekom 48 sati je jednako dobro ili bolje nego inducirati porod (u slučaju kada se dogodi PRM). Ako je plodna voda prozirna (engl. clear) , najbolje ništa ne raditi i čekati do 48 sati (nakon početka otjecanja plodne vode op.prev.). Bilo je i istraživanje koje je pokazalo iste rezultate za čekanje i do 72 sata.
U slučaju PRM (plus prozirna voda, op.prev.), najbolje je čekati, nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima i biti smirena (ne uzbuđivati se) (op.prev. uočite zamijetnu razliku u pristupu u odnosu na savjet da se odmah dođe u bolnicu, induciraju trudovi ili ubrzaju, daju preventivni antibiotici….)
Vrlo je vjerojatno da će trudovi krenuti unutar 48 sati. Medicinska literatura ništa ne govori o čekanju koje bi bilo duže od 72 sata…Najbolje je slijediti svoju intuiciju (op.prev. čitala sam priču žene kojoj je plodna voda curila nekoliko dana; Lilianin komentar je bio: Nitko te ne može inducirati, ako ne otiđeš u bolnicu pristaneš na indukciju)
20 posto poroda počinje s PRM. (op.prev. na kraju je nadodao da u onom švedskom istraživanju nisu radili vaginalne preglede I nisu davali antibiotike te kako su antibiotici u perinatalnom razdoblju faktor rizika za pojavu alergija u djeteta).
INDUKCIJA
Većina bolnica ima rutinski odnos prema indukciji (induciraju nakon određenog broja tjedana…). Takav je stav lako prihvatljiv unutar konteksta industijaliziranog poroda; standardizacija je važan koncept industijalizacije.
Suprotni stav bi bio selektivan pristup; nakon određenog tjedna trudnoće, stanje djeteta se redovito provjerava I ako je ono u redu, čeka se. Ali ovakav pristup se sukobljava sa pristupom industrijalizacije porođaja…
Da bi selektivni pristup bio moguć, potrebno je sljedeće:
1.znati kada se dogodilo začeće (od tada plus 9 mjeseci je otprilike “termin”)
2.predložiti ženi da svaki dan (nakon termina) počne brojati koliko se puta tijekom dana beba miče
3.jedna te ista osoba mjeri svaki dan maternicu (op.prev. time se može otkriti smanjivanje količine plodne vode)
4.upotreba ultrazvuka; to je najkorisnija upotreba uzv. (da bi se provjerilo je li ima dovoljno plodne vode)
5.napraviti test na mokraću kojim se mjeri količina hormona posteljice (nije uobičajen test i dosta je skup)
“Fetal distress” koji se odnosi na “postmaturity” je moguć, ali je rijedak (op.prev. ima li netko lijepi hrvatski prijevod…?)
elin prvotno napisa
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom