U svoj literaturi koju sada čitam i proučavam nailazim na to da je jako važno odmah početi pričati sa djetetom (od prvog tj. drugog mjeseca). Objašnjavati mu što radimo kada ga kupamo, oblačimo ili mu opisivati nešto što radimo dok nas ono gleda. Zanima me što mislite o korištenju zamjenica u ova dva slučaja:

1. Korištenje zamjenice Mi - kad je očito da se radi o djetetu. Npr... mi smo danas spavali 2 sata poslijepodne, pa smo papali cicu, pa smo kakali... i sl. Da li vam je to OK? Smatrate li da navika takvog načina pričanja o djetetu može dovesti do bilo čega nepovoljnog (kasnije kad počne razumijevati)?

2. Da li o sebi govoriti u trećem licu tj. izbjegavati korištenje zamjenica. Primjerice: Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

Hvala vam na komentarima.