Kako razgovarati sa djetetom?... izbjegavati zamjenice??

[Svea]

U svoj literaturi koju sada čitam i proučavam nailazim na to da je jako važno odmah početi pričati sa djetetom (od prvog tj. drugog mjeseca). Objašnjavati mu što radimo kada ga kupamo, oblačimo ili mu opisivati nešto što radimo dok nas ono gleda. Zanima me što mislite o korištenju zamjenica u ova dva slučaja:

1. Korištenje zamjenice Mi - kad je očito da se radi o djetetu. Npr... mi smo danas spavali 2 sata poslijepodne, pa smo papali cicu, pa smo kakali... i sl. Da li vam je to OK? Smatrate li da navika takvog načina pričanja o djetetu može dovesti do bilo čega nepovoljnog (kasnije kad počne razumijevati)?

2. Da li o sebi govoriti u trećem licu tj. izbjegavati korištenje zamjenica. Primjerice: Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

Hvala vam na komentarima.

[Anci]

pa smo papali cicu, pa smo kakali...

Ovo nisam nikad govorila, to mi oduvijek ide na živce.

A ovo:

Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

E, ovo kombiniram.
Mislim da je bolje govoriti: Ja ću ti... ali što mogu, nekad kažem "mama će ...", nekad "ja ću..."

[Ivany]

pa smo papali cicu, pa smo kakali...

Ovo nisam nikad govorila, nisam ja papala i kakila, što znači da je to radila Sara.....

A ovo:

Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

Ja kažem: idemo obuči haljinicu (jer to radimo zajedno) ili ja ću ti obući haljinicu

[aleksandra70vanja]

pa smo papali cicu, pa smo kakali...

Ovo nisam nikad govorila, to mi oduvijek ide na živce.

X
ne da mi ide na živce nego dobijem urtikariju, naježim se od glave do pete
a ljudi to ne koriste samo s djecom, nego i odrasli tako govore

A ovo:

Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

E, ovo kombiniram.
Mislim da je bolje govoriti: Ja ću ti... ali što mogu, nekad kažem "mama će ...", nekad "ja ću..."

i ja tako kombiniram, mada isto tako mislim da je bolje govoriti ja i tebi
mada ja skoro nikad ne kažem sad će mama Vanji obući, nego mama će ti obući, a najčešće ja ću ti obući (nekad bilo, sad vrištim, daj se već jednom obuci )

[sanjam71]

ja sam Ivanu nesvjesno cesto postavljala pitanja sa zamjenicom "ti" kao Hoces ti sam? Zelis li ti napraviti? umjesto da sam koristila njegovo ime pa smo imali period kada je za sebe govorio "ti" npr ti hoce vode 8) no brzo je shvatio i ti zamijenio svojim imenom

[Svea]

U knjizi Što očekivati od godine prve... piše sljedeće:

Malom je djetetu teško pojmiti da "ja", "ti"ili "on" može biti mama, tata,baka ili čak ono samo - ovisno o tome tko govori. Zato o sebi većinom govorite kao "mami", a o djetetu govorite imenom: "Mama će sad promijeniti Ivaninu pelenu".

Ja sam spontano nećacima stalno govorila o sebi u trećem licu... ne znam zašto, možda sam slušala njihove mamu i tatu... pa je bilo Teta će ti.... sada djeca imaju 3,5 godine, dobro kuže sve, a posebice Ja hoću... a ja još uvijek kao tuka... Teta ti je kupila... teta te moli da ....

hm??? :?
Dakle, oni odrasli, a ja ostala... :?

Sada bih htjela izvježbati najpovoljniju varijantu za moju curicu - da ne bi zeznula nekaj...

Inače i meni je ono Mi kakamo...
Osim Mi spavamo To mi je najljepša MI = jer kad ona spava i ja mogu spavati - dakle zaista vrijedi prvo lice množine.

[Ora]

pa smo papali cicu, pa smo kakali...

Ovo nisam nikad govorila, to mi oduvijek ide na živce.

X
ne da mi ide na živce nego dobijem urtikariju, naježim se od glave do pete
a ljudi to ne koriste samo s djecom, nego i odrasli tako govore

A ovo:

Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

E, ovo kombiniram.
Mislim da je bolje govoriti: Ja ću ti... ali što mogu, nekad kažem "mama će ...", nekad "ja ću..."

i ja tako kombiniram, mada isto tako mislim da je bolje govoriti ja i tebi
mada ja skoro nikad ne kažem sad će mama Vanji obući, nego mama će ti obući, a najčešće ja ću ti obući (nekad bilo, sad vrištim, daj se već jednom obuci )

X

[Dodirko]

Možda je off topic ali bi htjela reći da poznajem čovjeka koji si nikada ne kaže JA u razgovoru.

tipa: Petar je noćas loše spavao. Petar nesmije danas zaboraviti da je ženi rođendan.

Zna li netko kakav je to poremečaj? Inače tip je sasvim OK radišan i inteligentan. Kako često sa njim komuniciram već sam se naviknula ali uvijek čujem.

[Honey]

T. je jedno vrijeme govorio: "Hoćeš vode." kad je htio vodu.
Pa smo drugačije pričali s njim.
Onda je došao period kad je govorio: "T. hoće vodu."
Pa smo promijenili opet.
Prošlo je i to.
Sad govori: "Ja hoću vode."

Bila je metoda pokušaja i pogrešaka, nije mu ostalo trajno da kad o sebi govori kaže "ti". Morali smo se prisiljavati da ne govorimo stvari tipa "mama će ovo", ali još uvijek izleti.

[babyiris]

Nije dobro ne koristiti zamjenice. S djetetom je potrebno komunicirati sasvim normalno, kao inače. Govorenjem o sebi kao o trećoj osobi stvarate nepotrebnu distancu između sebe i djeteta.

[Svea]

Možda je off topic ali bi htjela reći da poznajem čovjeka koji si nikada ne kaže JA u razgovoru.

tipa: Petar je noćas loše spavao. Petar nesmije danas zaboraviti da je ženi rođendan.

Zna li netko kakav je to poremečaj? Inače tip je sasvim OK radišan i inteligentan. Kako često sa njim komuniciram već sam se naviknula ali uvijek čujem.

Jaoj, to mi je nešto nevjerojatno... kad odrasli ljudi pričaju o sebi u trećem licu... jel imamo tu nekog psihologa koji bi nam dao objašnjenje zašto neki ljudi to rade? Problem sa doživljavanjem vlastite osobnosti ili koji vrag?

[cuckalica]

pa smo papali cicu, pa smo kakali...

Ovo nisam nikad govorila, to mi oduvijek ide na živce.

meni to isto ide na zivce al ponekad mi izleti. ne bas mi smo papali i kakali, nego vise mi to radimo takoitako.

Sad ću ti obući haljinicu.... ili bolje možda: Sad će mama obući Ivani haljinicu.

ja sam isto citala to da djeca do neke godine ne shvacaju pojam zamjenica i trudim se govoriti mama ce loli napravit xy
al zato bake stalno govore "moje nogice, moji zubici" i slicno. zivcira me, al pustim, ne da mi se i oko toga borit

[maria71]

Nije dobro ne koristiti zamjenice. S djetetom je potrebno komunicirati sasvim normalno, kao inače. Govorenjem o sebi kao o trećoj osobi stvarate nepotrebnu distancu između sebe i djeteta.

X

[cuckalica]

Možda je off topic ali bi htjela reći da poznajem čovjeka koji si nikada ne kaže JA u razgovoru.

tipa: Petar je noćas loše spavao. Petar nesmije danas zaboraviti da je ženi rođendan.

Zna li netko kakav je to poremečaj? Inače tip je sasvim OK radišan i inteligentan. Kako često sa njim komuniciram već sam se naviknula ali uvijek čujem.

taj poremecaj se popularno zove Tomislav Merčep

[maria71]

[Anci]

Možda je off topic ali bi htjela reći da poznajem čovjeka koji si nikada ne kaže JA u razgovoru.

tipa: Petar je noćas loše spavao. Petar nesmije danas zaboraviti da je ženi rođendan.

Zna li netko kakav je to poremečaj? Inače tip je sasvim OK radišan i inteligentan. Kako često sa njim komuniciram već sam se naviknula ali uvijek čujem.

taj poremecaj se popularno zove Tomislav Merčep

Taman sam ovo htjela napisati

[manal]

joj, ja sam jednu takvu curu znala, njoj je to bilo strasno cool, ko neka furka...
znam da je OT, ali ja se opet bojim da cu se tesko kontrolirati s tepanjem, jer tepam svojim zivotinjama. dobro, one ne moraju progovoriti, pa nema veze

[meda]

ja govorim dorianu ti, pa tako on sada za sebe govori dodo ili ti, a kad hoce da ja nesto napravim onda veli ja

[Zorana]

Iskreno receno, mislim da se nepotrebno zamaras. Govori onako kako se najbolje osjecas. Govori prirodno i spontano. Ne vjerujem da ce se nesto posebno "drugacije" odraziti na dijete ako kazes: "mama ce te presvuci" umjesto " ja cu te presvuci".
Ako su stav, osjecaj i spontanost u odnosu sa samim sobom i okolinom u ravnotezi, ne vjerujem da ovakve govorne finese mogu dovesti do nekog znacajnog utjecaja na nas odnos sa djetetom.
Osim toga, kako dijete raste, vjerovatno ce se mijenjati i nacin komunikacije. Sa sedmogodisnjakom sigurno necemo razgovarati kao i sa bebom......Dakle...opusti se i uzivaj.

[aleksandra70vanja]

Možda je off topic ali bi htjela reći da poznajem čovjeka koji si nikada ne kaže JA u razgovoru.

tipa: Petar je noćas loše spavao. Petar nesmije danas zaboraviti da je ženi rođendan.

Zna li netko kakav je to poremečaj? Inače tip je sasvim OK radišan i inteligentan. Kako često sa njim komuniciram već sam se naviknula ali uvijek čujem.

taj poremecaj se popularno zove Tomislav Merčep

mada me prođe smijeh kad se sjetim tko je on

sjećate se one epizode Seinfelda kad je bio onaj tip s kojim su bili u teretani i igrali košarku, koji je o sebi govorio u 3. licu?
e to mi je pravi smijeh bio

[Pups]

taj poremecaj se popularno zove Tomislav Merčep

i najgore je kaj je poremećaj postao zarazan kratko nakon pojave prvog javnog slučaja

sjećate se one epizode Seinfelda kad je bio onaj tip s kojim su bili u teretani i igrali košarku, koji je o sebi govorio u 3. licu?
e to mi je pravi smijeh bio

naravno. ta je dobra skoro koliko i ona u kojoj je kramer nabavio kulise od starog talk showa...
sori na OT.

[Dodirko]

[mikka]

ja sam prvo govorila "mama ce.." itd, onda mi je dopi*dilo, pa odonda govorim "ja cu..". i rekla sam svima da mu se obracaju normalno, ali ne ide im bas

samo md i ja ne govorimo o sebi u trecem, bake i deda su ogrezli preduboko, pretesko im promijeniti valjda

[Zorana]

Pa ako je dop***dilo tebi, ne mora znaciti da je i drugima.

[mikka]

ma znam. rekla sam im da probaju i inace govoriti o sebi u trecem, i npr. poslovnim partnerima, ali ni to im ne ide. samo kad se njemu obracaju

[Zorana]

Pa to je to sto ti ja govorim, ljudi imaju potrebu drugacije se obracati maloj djeci i bebama....Nema u tome nista lose. Ne mislis valjda da ce mu se tako obracati kad bude imao 15?

[babyiris]

Iskreno receno, mislim da se nepotrebno zamaras. Govori onako kako se najbolje osjecas. Govori prirodno i spontano. Ne vjerujem da ce se nesto posebno "drugacije" odraziti na dijete ako kazes: "mama ce te presvuci" umjesto " ja cu te presvuci".
Ako su stav, osjecaj i spontanost u odnosu sa samim sobom i okolinom u ravnotezi, ne vjerujem da ovakve govorne finese mogu dovesti do nekog znacajnog utjecaja na nas odnos sa djetetom.
Osim toga, kako dijete raste, vjerovatno ce se mijenjati i nacin komunikacije. Sa sedmogodisnjakom sigurno necemo razgovarati kao i sa bebom......Dakle...opusti se i uzivaj.

Da, ali djeca uče oponašanjem. Ono što ne čuju ne mogu ni usvojiti. Jednako je tako i s tepanjem. Znam djecu koja nisu imala priliku čuti okolinu kako noramlon s njima komunicira, a sad se čude kad klinci ne znaju artikulirati određene glasove i što ni s logopedom nema napretka. Pa i kako će napretka biti. Dijete dođe doma, a kad tamo sve iznova. Oces da ti mama da nesto za papnuti?... :shock:

[mikka]

ne, naravno. ne znam, mene to malkice iritira. kao da su djeca mutava, samo zato jer su mala. znam da ne misle nista lose, naravno, ali me i dalje to iritira, valjda imam nekih problema u glavi

[Zorana]

Pa nije moguce da sva okolina kaze "papnuti"? Malo mi je cudan tvoj primjer iako razumijem da se krivi govor moze usvojiti u situaciji kad mu je dijete konstantno izlozeno. Ali, sve i da dijete usvoji nesto od toga, nije mi jasno da to moze biti bas toliko ekstremno da se mora traziti strucna pomoc?? Osim toga, npr. papnuti nije krivo izgovorena rijec.
Cini mi se da su slucajevi kao tvoj primjer rijetki i ekstremni i da to nije razlog da se roditelje, babe, djedove, tetke, a bogami i djecu uskracuje da zadovoljstvo spontanog "gugutanja" i povremenog tepanja. Meni prvoj bi bilo totalno ukoceno i neprirodno obracati se djeci bez ikakvih primjesa tog nekog posebnog nacina govora. I nikakvog problema s govorom mi djeca nemaju. Cak naprotiv, Zorka koristi jako bogat rjecnik i jako pravilno rijeci izgovara.

[Zorana]

Mikka, ne spustaju se odrasli na djecji nivo jer misle da su djeca mutava nego zato jer im se pokusavaju na taj nacin pribliziti.

[piplica]

Ha, ha, i ja sam odmah pomislila na Merčepa.

Nego, priznajem, ja sam jedna od onih koje su papale, kakale, nanale sa svojim bebama.
To sam, naravno, izgovarala onim iritirajućim glasom, znate već kakvim...

[cvijeta73]

ja se slažem sa zoranom. nikad ne koristim "mi", ali znam reći ponekad "dođi mami" i sl.
nervira me jedino kad mi mama kaže npr. mara ti je gladna, ili mara ti se pokakala. pa nije meni nego sebi!

[mikka]

Mikka, ne spustaju se odrasli na djecji nivo jer misle da su djeca mutava nego zato jer im se pokusavaju na taj nacin pribliziti.

sve mi je to jasno.

ne znam kako da ti objasnim.. mozda je stvar u naslijedu. djeca su cesto bila tretirana kao inferiornija, rijetko kao jednakopravna. takvim obracanjem prema djeci stjecem dojam da ih se degradira, bez obzira na dobre namjere. znas onu, "put do pakla..." nije to svjesno degradiranje, ali mene ta podsvjesna ukorijenjena navika iritira.

u redu mi je imati poseban ton ili sto vec s djecom, ali dok imam filing da se djecu smatra jednakopravnom. a to rijetko dozivim. nazalost.

[Zorana]

To je vec drugi par cipela. Ali, tu ti je takav nacin govora samo simptom i prestankom takvog obracanja djetetu se nista ne bi promijenilo ako bi stavovi doticnih osoba ostali isti.

[babyiris]

Nikad nisam tepala svojo curi, što iz osobnih, što iz profesionalnih razloga. Joj, cure! Ima toliko literature koja spominje problem tepanja kao problem. Djeci treba normalno govoriti kako bi ona naučila artikulirati i razvijala rječnik. Ako dijete kaze kolath, a želi reći kolač, ne smijete se spuštati na njegovu razinu i od tog trenutka kolač zati kolath ili loptu "bo" iako ono tako zove jer ono drugačije ne može, ali točno razlikuje kolath i kolač izgovoren u vašim ustima.

[cvijeta73]

pa tko je ovdje spominjao tepanje? :?

[babyiris]

pa tko je ovdje spominjao tepanje? :?

Sve to neprirodno razgovaranje s djecom ulazi u tu kategoriju. Na kraju dijete sebe zove dječak jer misli da je normalno govoriti u trećoj osobi.

[Zorana]

Ja sam spomenula tepanje, ali ne tepanje na ovakav nacin kakav opisuje babyiris. (najsvjeziji primjer tepanja kod nas je kad dvije starije kceri najmladjoj ne kazu Jelena nego Jeja.....sto ne znaci da ne znaju kako se seka zove ili kako da joj pravilno izgovore ime) Osim toga, sigurna sam da velika vecina obitelji ima neke specificne rijeci koje se interno koriste, a da djeca sasvim normalno nauce i kasnije koriste "prave" rijeci za doticne predmete ili pojave.

[Zorana]

Ako povremeno tepanje i specifican nacin razgovora s bebama i malom djecom dolazi sasvim spontano, onda ne mozemo bas govoriti o neprirodnoj pojavi. Upravo suprotno, odrasli imaju prirodnu potrebu mimikom i govorom pribliziti se bebama i djeci. Meni je upravo neprirodno vidjeti ukocenu, isprogramiranu i promisljenu komunikaciju odrasle osobe s bebom.

[babyiris]

Ako povremeno tepanje i specifican nacin razgovora s bebama i malom djecom dolazi sasvim spontano, onda ne mozemo bas govoriti o neprirodnoj pojavi. Upravo suprotno, odrasli imaju prirodnu potrebu mimikom i govorom pribliziti se bebama i djeci. Meni je upravo neprirodno vidjeti ukocenu, isprogramiranu i promisljenu komunikaciju odrasle osobe s bebom.

Tu si u pravu, ali bojim se da je uglavno ova tepajuća komunikacija češća i dosljednija od normalne.

[Frida]

Od kad se Lola rodila razgovaramo s njom kao sa sebi ravnom, sve ostalo mi je skroz neprirodno i sama sebi čudno zvučim kada joj (istina izuzetno rijetko) kažem nešto tipa "sad će mama Loli dati papati".

Ona, otkako je progovorila kuži razliku, kaže "ja želim" ili "dati ću ti", o sebi ne govori u trećem licu.

[Anci]

Ja sam spomenula tepanje, ali ne tepanje na ovakav nacin kakav opisuje babyiris. (najsvjeziji primjer tepanja kod nas je kad dvije starije kceri najmladjoj ne kazu Jelena nego Jeja.....sto ne znaci da ne znaju kako se seka zove ili kako da joj pravilno izgovore ime) Osim toga, sigurna sam da velika vecina obitelji ima neke specificne rijeci koje se interno koriste, a da djeca sasvim normalno nauce i kasnije koriste "prave" rijeci za doticne predmete ili pojave.

Potpis.
Boldala sam ovo jer se tako zove moja mlađa kći i njena seka joj tepa Ena jer tako malena izgovara svoje ime
Naravno da njena 4-ogodišnja sestra zna pravilno izgovoriti njeno ime, ali ovako joj tepa.
I ne mislim da će malena zbog toga imati nekih problema u govoru. Starija kći je dosta rano progovorila i propričala, čisto i pravilno izgovara sve glasove i riječnik joj je jako bogat.

Starija je za sebe do otprilike druge godine upotrebljavala treće lice, od druge godine ja.

[mama_mia22]

kako kad. nekad s njom pricam kao s frendicom i sebi ravnom.
nekad na njenom jeziku. nekad izmišljam svoj neki jezik.
nekad joj tepam, nekad se kereveljim.

ovisi kak smo raspoložene

[Zorana]

Super odgovor. Tako ustvari izgleda i moja komunikacija s djecom.

[Anci]

Htjela sam još reći da mi je ono

pa smo kakali

ravno onome kad roditelji jedno drugo počnu oslovljavati s mama i tata.

To mi isto ide na živce

[piplica]

Htjela sam još reći da mi je ono

pa smo kakali

ravno onome kad roditelji jedno drugo počnu oslovljavati s mama i tata.

To također prakticiramo !

[aleksandra70vanja]

Htjela sam još reći da mi je ono

pa smo kakali

ravno onome kad roditelji jedno drugo počnu oslovljavati s mama i tata.

To mi isto ide na živce

opet potpis
ja dobijem mlade majmune na to
meni me MM znao govoriti "mama", ja bi mu svaki put odgovorila da mu je mama u Novotnijevoj
e to mi je katastrofa
sad mu se zna zalomiti, ali onda se ispravi i zazove me "mama, Vanjina mama"

[Mima]

Mene MM zove mama ili mamice kad me želi naživcirati

Inače, meni zna izletiti da Lei kažem 'mam ti je .. ovo ili ono' ili 'mama i tata su ti ..', ali se brzo ispravljam.

[Anci]

meni me MM znao govoriti "mama", ja bi mu svaki put odgovorila da mu je mama u Novotnijevoj
"

[Tiwi]

Ako povremeno tepanje i specifican nacin razgovora s bebama i malom djecom dolazi sasvim spontano, onda ne mozemo bas govoriti o neprirodnoj pojavi. Upravo suprotno, odrasli imaju prirodnu potrebu mimikom i govorom pribliziti se bebama i djeci. Meni je upravo neprirodno vidjeti ukocenu, isprogramiranu i promisljenu komunikaciju odrasle osobe s bebom.

Prirodno je i upravo potrebno. Gledala sam na NG emisiju o tome i sjećam se da me se dojmilo upravo to - naime, dok još nisam imala djecu išlo mi je to na živce i mislila sam da ću sa svojom djecom govoriti strogo bez tepanja (ma svašta sam mislila).

Kad su bebice, govorim s njima s puno drugačijim glasom nego kad su starija dojenčad. Ianu puno više pričam i tepam i govorim onim smiješnim načinom koji se tako često ovdje spominje, mali je super, smije se, pocikuje i baš reagira.

Patriku sam od početka govorila ime, pa je lijepo znao kako se zove.

Inače, ja sam govorila idemo cicati - pa je i on, tako da nam je to ostala fraza. I da prostite, kad ležim i gledam oko sebe, pa u telku, pa u strop, pa... definitivno cicamo - jer ja niš drugo ne mogu za to vrijeme raditi