I ja sam reagirala potpuno isto kao i ti. Tj. nervirala se, vikala na mamu, na muža jer me svekrva izluđivala pitanjima imam li "mljekeca" i sl. Pljuštale su primjedbe da sigurno nemam jer je moje zlato često htjelo cicu a ja sam joj kao ciganka davala kad god je htjela, a to činim i danas kad ima 7. mjeseci. Vode joj nisam davala do sada ali sve moje prijateljice jesu. Skoro je dobila limuna jer je dugo štucala, a meni je pomogao kad sam bila mala. Strašno!! Moja mama joj je dala koricu kruha (za desni) prije mjesec dana, a ja sam gotovo dobila slom živaca. Vrištala sam kao luda! I onda sam nekako shvatila da ipak pretjerujem. I da su oni svi odgojili svoju djecu, koja su danas normalni i zdravi ljudi. Danas i moja Mia jede (slini) koricu kruha i uživa u tome. Ja imam svoje principe, hranim je po tablicama dohrane ali nisam više toliko kruta. Osim što i dalje ostajem kod tvrdnje da neće jesti smoki, čips, piti gazirano, buljiti u tv ili playstation cijeli dan. Ako se to ne bude moglo ispoštovati neće ići niti kod jedne bake.