meni je baš interesantno kako si svi daju za pravo da pametuju oko njege i odgoja djece. od mame preko svekrve do kumice na placu.
ja sam možda imala sreće (ili sam takav tip) da mi se baš i nisu pametovali previše. pogotovo oni bližnji (možda zato što me poznaju ), ali se zato horda polu-poznatih nije skanjivala: naučit ćeš ga na ruke, pa uporcijaj mu to dojenje, daj mu čaja...uglavnom, da ne dužim....sve ste i same već čule.

to je područje (odgoj djeteta) u kojem svi misle da sve znaju...kao da ih recimo pitaš da li misle da li slika treba stajati malo više lijevo ili desno. svi će imati svoju teoriju i razloge. ali ako ih pitaš zašto osma decimala u formuli o osjetljivosti o početnim uvjetima u teorije kaosa u fizici utječe na prognoze tako kako utječe...i da ti baš treba precizan i stručan odgovor, baš me zanima koliko bi ih imalo svoju teoriju i argumente. (ovdje se ispričavam ako ima neka profesorica fizike koja to bolje može objasniti. ja sam samo laik-kaotičar)

ako ikako možeš...reci im da je tebi izuzetno važno da se neke stvari rade tako i tako, a kada oni počnu teoretizirat, neka kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. zato i imaš dva uha.

kod ovakvih situacija, uvijek se sjetim stiha od Đ.Balaševića...
sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti, al' ja bi da proživim na svoj način.