Ne zamjeram kad mi netko da neki savjet jedanput, pa ja kažem svoje razloge za/protiv.
Kad je prvo dijete svi misle da niš ne znaš, pa se moraju gurat, iz nekog svog osjećaja "obaveze" prema jadnom djetetu
Ali kad vide da radim po svom, da nama to odgovara, da je djetetu super, nikad nije bolesno, pametno je, napreduje; pa za drugo dijete opet sve ispočetka.... ne kužim, jednostavno ne kužim. Kad će naučit da neće tvrdoglavu mazgu preokrenut?